Adio!

11
Oliver

Kriknuo je nad bonacom, preletio parapet, kljunom zahvatio gutljaj mora i nestao u modrini.

Neđelja od fjake i vrućine, a cvrčci utihnuli. Sa radija refreni, suzu da otkinu.
Gledam u more, a valovi pjesmu mi vraćaju, kaplje vrijeme.

“Dok se sunce zemlji smije“ koliko se bića rodilo, koliko punoljetstava proslavilo, pred koliko oltara stalo, na koliko fešti balalo, uz koliko zvona na počinak otišlo, pjesmom njegovom.

Pjesmom krcate karoce života.

Posmatram komadić plavog i bokun bjeline na ponti ovog dana. Galebovi.

Ta brojna familija i samo jedan, njegov galeb od neba i vala, ispratio je neveru i udahnuo bonacu bez krika, za njegovu dušu.

Mladosti zrna zlata
U pjesmu mogu stati
Samo se život ne može ingvazdati,
poklanjam stih vječnoj pjesmi što se Oliver zove.

Dubravka Jovanović

11 KOMENTARI

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]