Arsen u zadnji porat s brodom u boci

10
Arsen Dedić

sjećanje Arsen

sjećanje na Arsena

IN MEMORIAM-EMISIJA ARSEN

in memoriam – zajednička emisija Skala radija i Radio Duxa

Nije se dao Arsen nije se dao godinama, a onda na brzinu pokupljeno rublje pred kišu i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim lišćem …

Otišao je pjesnik, muzičar, umjetnik koji je znao da upakuje brod u boci i valovima mora rodnog Šibenika plovi i pjeva prostorima duha, bez granica i podjela sa ukusom nekih davnih časnih vremena šansone, poezije, festivala, jedne Jugoslavije uz poetsku poruku koju nam je  prošle godine uputio sa kotorske ljetnje pozornice:

“Godine prolaze, znači treba uredno starjeti

treba starjeti brže

najgori su mi oni koji se dobro drže“.

Arsen i Gabi i njihov sin Matija istim muzičkim putevima, pjesmom do srca svih generacija.

“Staršan  će biti susret jer vrijeme će nas stići

moji mladi starci, moji stari mladići

I tako će oteti sve što je pripadalo nama

treba se bezuvjetno predati godinama“, poručio je Arsen, a Gabi njemu “ti si jedan od mladića koje viđam svaki dan“.

Arsen Dedić, Gabi Novak i Matija Dedić

Legendarni kantautor Arsen Dedić preminuo je u ponedeljak uveče u 78. godini u bolnici u Zagrebu, javio je Jutarnji list.

Dedić je prije više od dvije nedjelje smešten na bolničko liječenje zbog sepse, nakon što mu je prethodno ugrađen vještački kuk.

Posljednjih dana mu se zdravstveno stanje naglo pogoršalo i otkazali su mu bubrezi.

Preminuo je 17. avgusta 2015. u Zagrebu.

Rođen je u Šibeniku 1938. godine.

U Zagrebu je upisao Pravni fakultet, koji je napustio 1959. a u istom gradu je upisao Muzičku akademiju, na kojoj je diplomirao 1964.

Gotovo cijeloga života je pisao pjesme, pa se sredinom šezdesetih otisnuo u kantautorske vode.

Prvi album “Čovjek kao ja“ objavljuje 1969, a od tada je snimio na desetine ploča.

Njegov muzički stil se može opisati kao mješavina mediteranske pop muzike, šansone i džeza.

Šezdesetih je nastupao na mnogim festivalima pop muzike u SFRJ.

Sem poezijom i muzikom, amaterski se bavio slikarstvom.

Objavio je na desetine knjiga, zbirki pjesama.

Pisao je muziku za pozorište, film, televiziju i reklame.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, a jedna od najznačajnijih je ona iz San Rema 1982. za “autorsku šansonu“.

Muzički pečat Arsena Dedića na muzičku scenu SFRJ je ogroman.

Nećete pogriješiti ako kažete da ono šta su Šarl Aznavur, Žak Brel, Leonard Koen, Serž Gejnzbur i Skot Voker predstavljali za svjetsku, to je Arsen bio za muzičku scenu dvadesetdvomilionske Jugoslavije.

Iza sebe je ostavio suprugu Gabi Novak, sina Matiju Dedića i ćerku Sandru.

Vrijeme i mjesto sahrane biće naknadno objavljeni.

10 KOMENTARI

  1. Tvojoj Gabi i djeci kao i bratu Milutinu izrazavam duboko saucesce povodom tvog odlaska u neki bolji svijet… s Bogom

  2. Addio dragi Arsene, slusacemo te vazda i bices u svacijem uhu dok postojimo, jer tvojih pjesama nikada dosta. Saucestvujemo sa tvojom obitelji u neizmjernom bolu.

  3. Otkako te ne volim
    opet noću kiše moje
    izgubljeni zvuci, boje
    ni sa kim ih ne dijelim……..

    zbogom vječitom mladiću

  4. Arsen će živjeti na ovom radiju siguran sam jer ga baš puštaju od prvog dana jer znaju što je pravo.Svaka čast i za vaš in memoriam velikome čovjeku i umjetniku.Tako se radi.

  5. Zauvijek je zatvorio oci jedan od posljednjih romantika.

    Arsene, nisu ti ni u cavatu ovi danas, nazalost, popularni……

  6. Raznesene valima i vjetrom
    tu su tople ruševine ljeta
    na rubu napuštenog mora
    i jednog izgubljenog svijeta

    Ničeg nema
    od tebe, od mene……….

    • ……a kiše su se slile
      u cvjetove agava
      i ljetu je kraj.

      Nije bio ni hrvat, ni srbin, teoretičari dragi.
      Đe se trošite ! Čitajte njegove stihove, slušajte balade

      Arsen Dedić bio je svoj po originalnosti, Jugosloven po osjećanju, daleko, daleko od prizemnih diskusija i podjela.

      Počivao u miru

  7. Kad lutali smo svijetom
    kao raspršeno sjeme,
    govorili smo sebi –
    to je za neko vrijeme.

    I ne znajuć’ da smo
    na izgubljenom brodu
    mi vikali smo: “Kopno!”
    dok gledali smo vodu.

    Kad ljubili smo kratko
    u tuzi kišne noći,
    govorili smo za se
    da ljubav tek će doći.

    Postavljali smo stvari,
    ali opet ne za dugo.
    Za sva smo mjesta rekli –
    odredit ćemo drugo.

    Kad rađala se sreća
    i čekala je slava,
    pomišljali smo opet –
    to nije ona prava.

    Kad prijatelja nema,
    a dani idu sporo,
    govorili smo za se
    da vraćaju se skoro.

    Gdje najviše smo dali
    dobivali smo manje,
    ali mislili smo – to je
    tek privremeno stanje.

    Kad gubili smo život,
    govorili smo: “Neka”
    i vjerovali čvrsto
    da pravi tek nas čeka.

    Putovali smo dalje
    kad davno već smo stigli.
    Tek počeli smo nešto,
    a drugo već smo bili.

    I ostali smo tako
    kraj odlazeće vode,
    nerazjašnjeni sasvim
    i pomalo van mode.

    U započetoj priči
    u ljubavi bez traga,
    jer svakoj smo se kući
    približili do praga.

    U privremenom redu
    nekorištenih stvari
    ni osjetili nismo
    da sami smo, i stari.

    Dok vjerovali još smo
    da svaki put se mijenja,
    mi rekli smo si zbogom
    govoreć doviđenja.

    Arsen Dedić Balada O Prolaznosti

Leave a Reply to Stevica nekad Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].