Bez svega sam mogao, ali bez mog Kotora nisam

6
Miro Homen

MIRO HOMEN

U svom rodnom Kotoru, u malom ribarskom mjestu Muo umro je Miroslav Miro Homen, dugogodišnji dirigent, kompozitor i direktor Riječke opere.

U njegovom časnom i bogatom umjetničkom životu sve bilo je i ostalo muzika, do posljednjeg dana.

Kotor je bio njegov dur i mol, a notnom skalom penjao se Miro od kotorske Muzičke škole, na čijem čelu je bio njegov otac, kompozitor Anton Tonći Homen, do visokih škola muzičkih centara bivše Jugoslavije.

Njegovi korjeni potiču iz muzičkog Beča, odakle su Mirovi preci u Kotor došli kao urari ili časovničari.

Njegov prađed Franjo stigao je u Kotor po pozivu, da popravi gradske satove na pjacama drevnog grada i ostao, pričao je Miro u emisiji „Stare ure“ Skala radija.

Pored urarske tradicije, koja i danas živi, a održava je Mirov rođak Ljubinko Homen ispod sat kule na pjaci od rive, muzika je bila njihov hobi, a od Mirovog oca i osnovno zanimanje.

„Kao orguljaš i dirigent moj otac, sa nepunih 15 godina, osnivač je i voditelj hora Sveti Tripun, pričao je Miro. Bez razlike vjerske, nacionalne i bilo koje druge, Homeni su pjevali i svirali u horovima kotorskim. Katedralnom i horu Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo kao i  gradskom horu Nikola Đurković. Kada je tata u katedrali svirao orgulje, koje u to doba nijesu bile električne, ja sam u svom najranijem djetinjstvu puno vremena provodio sa njim i puhao mijeh da se napumpaju, da bi proizvodile zvuk. Mama mi je sjajno pjevala i bila izvanredan sopran  dostižući glasom te visoke tonove“, sjećao se Miro.

“Kotor je uvijek živio u pjesmi. Tako mora ostati. Mora se znati što ovaj grad znači za svjetsku kulturnu baštinui. Dok sam živ ja i moja familija će uvijek obožavati Kotor”, poručio je Miro prije dvije godine, duhovito dodajući: “Fala bogu još učinim đir i pred oglasnom tablom pred vratima grada, kažem-dobro je, nema me na osmrtnicama“.

Zvona s kampanela bazilike Svetoga Tripuna i hrama Svetoga Nikole u Kotoru za Homene su predstavljala zajednmičku muziku, fugu i svitu i madrigal i rekvijem.

Nakon završene Srednje muzičke škole u Kotoru i Podgorici, Miro jedinac sin profesora i kompozitora Antona Homena, nastavio je školovanje na muzičkoj akademiji u Sarajevu na poziv očevog prijatelja, znamenitog kompozitora iz Boke Kotorske, Škaljara Iva Brkanovića.

Gen i treperava muzička nit Homena zadražala je Mira u sarajevskoj operi, gdje je bio dirigent i direktor, a potom, uz dirigentsku palicu rukovodio je Riječkom operom.

Da krv nije voda dokazuju njegovi sinovi Robert i Rudolf  koji su, takođe muzičari. Jedan je dirigent i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a dugi profesor trube na Srednjom muzičkoj u Zagrebu i vodi jednu od najstarijih limenih glazbi u Hrvatskoj. Dakle, obitelj Homen jednako je muzika.

No i pored scenskog svijetla evropskih i svjetskih pozornica i aplauza, Kotor je u Mirovoj dirigentskoj palici.

Njegovi sinovi rođeni su u Kotoru, danas muzičari, supruga Ester profesorica violine i solfeđa,  pa je tako prirodno da i unuci pohađaju muzičke škole i svi prosto žive muziku.

Homeni se rađaju sa notnom skalom, a muzika je i u danima bolesti Miru bila osnovna terapija i lijek.

Ljeta nije propuštao za odmor u svom Kotoru i ni jedna „tezga“, kako je duhovito govorio, nije ga mogla spriječiti da ne dođe i učini đir kaletama njegove mladosti.

Listajući civilizacijske slojeve koje muzika u dobrom dijelu u Kotoru karakteriše, dosljedno i dostojanstveno Miro je pronosio tradiciju ove izuzetno cijenjene muzučke i urarske  porodice.

Dirigent pred orkestrom je numero uno čovjek koji svoju viziju nekog djela treba da prenese na orkestar, govorio je opisujući sebe kao dirigenta u tamnom veštitu i sa leptir mašnom. Miro je bio, kako sam kaže, pretemperamentan, što je moglo da bude simpatično gledajući ga kad se razmaše.

„Uz sve to ja sam se puno trošio. Poslije svake izvedbe koncetra osjećao sam se potpunom ispražnjeno, jer sam sebe potpuno davao muzici. Danas moj unuk Jakov, nećete vjerovati, zna da razlikuje zvuk kotorskih zvona, pa kaže -ovo je zvono sa Svetoga Tripuna, ovo Svetoga Nikole, a ovo zvoni crkva na Mulu. Sva zvona u Kotoru razlikuje i zna odakle stižu. Ako nema apsolutni onda je jako blizu apsolutnom sluhu“, ponosno će maestro Miro o istančanom uhu svoga unuka.

Kompozitor i pedagog treperave emocije kojoj dugo dugo danas aplaudiramo.

Miro je stao gore pred nekim novim božjim orkestrom i horom anđela, dok mu na ovom svijetu dirigentsku palicu prate zvona kotorskih crkava.

Viva La Musica maestro!

Dubravka Jovanović

6 KOMENTARI

  1. Laka Vam zemlja, dragi šjor Miro. Vidimo se na boljem mjestu gdje će me ponovo buditi i uspavljivati nezaboravan zvuk orgulja vašeg oca i gdje ću uživati u pjesmama jevrejskog hora “Lira” pod Vašom dirigentskom palicom.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]