Boka Kotorska primjer bogatstva jezika koje nestaje

7
Boka Kotorska

dr Adnan Čirgić

dr Adnan Čirgić

Bokeški jezik na žalost u dobrom dijelu nestaje, a svojevrsni je pečat kraja ovog i njegovih ljudi, običaja i mentaliteta.

Što ne reći, pitanje promjene jezika je i stvar karaktera.

Na samo par kilometara, ili morskim putem od obale do obale bilo je razlika u akcentu, muzici, izgovoru pojedinih riječi.

“Može biti da ni jedno mjesto u narodu našemu nije tako važno i znatno za jezik naš kao prava Boka”, zabilježio je Vuk Karadžić, prvi proučavalac crnogorskih govora koji je upravo počeo od Kotora i od Boke.

Ostavio je tada vrlo zanimljive podatke o nekim bokeškim govorima i zapisao ih u predgovoru srpskih narodnih poslovica, podsjetio je za Skala radio lingvista Adnan Čirgić, dr slavistike.

Stanje koje je Vuk tada zabilježio nije ni približno današnjem.

No na osnovu tih podataka možemo samo nagađati koliko je jezičko bogatstvo u međuvremenu nestalo i utopljeno je raznoraznim jezičkim standardizacijama koje su vršene izvan ovoga prostora, konstatuje Čirgić.

Interesantan je još jedan Vukov podatak, izdvaja Čirgić, koji se odnosi na govor Boke Kotorske.

“Dobrota se počinje od samoga Kotora, tako da čovijek koji nije odande ne može znati koje su kuće dobrotske koje li su kotorske, pa Dobroćani sasvim drugačije govore nego Kotorani. Iz Perasta u Risan nema više od jednoga sahata, a u govoru je veća razlika između Rišnjana i Peraštana nego između Negotinaca i Trebinjana. Prčanjane i Dobroćane razdvaja samo otoka preko koje se dozvati može i u Kotoru se svaki drugi dan na pazaru miješaju, pa opet vješt čovjek svakoga od njih dok progovori može poznati iz kojega je mjesta”, pisao je Vuk.

Danas, kaže Čirgić, sigurno nema tih razlika, makar u tolikoj mjeri, ali nijesu one spontano ni nestale.

Tu su vjerovatno raznorazne standardizacije pomogle da se izgubi to jezičko bogatstvo, ne u potpunosti nada se, kako je rekao.

Drugi veliki proučavalac crnogorskih govora Dubrovčanin Milan Rešetar u dvijema svojim monografijama o štokavskim govorima i njihovom akcentu, posvetio je posebnu pažnju bokeškim govorima i govorima u lovćenskome zaleđu.

Iz Boke potiče i dr Lazar Tomanović, nekadašnji crnogorski visoki funkcioner i predsjednik Vlade, podsjeća Čirgić, koji je u filologiji naročito poznat po polemici koju je vodio sa izvanjcem Jovanom Pavlovićem.

Tomanović se još u XIX vijeku zalagao za ijekavsku jotaciju i uvođenje nekih tipičnih obilježja, pa i uvođenje i posebnih slova za glasove S i Z.

Ta njegova nastojanja koja su danas donekle i zvanično prihvaćena u njegovo doba to nijesu mogla biti, jer u ondašnjoj Crnoj Gori je preovladavao izvanjski naučni, stručni kadar.

Takvo stanje, izvanjski kadar i uvezena izvanjska svijest o sopstvenom identitetu kao što je poznato sve do nedavno je i karakterisalo Crnu Goru, kazao je Čirgić.

7 KOMENTARI

  1. Branka oprosti,što mi se omaklo, pa te pomenuh u prvoj mojoj rečenici-komentaru!Nije bila zla namjer-nego slučajnost?Odavno te (nema?)-ne čitam,ma mi se omače-izvini?!

  2. Narod bez jezika nije narod-nego stoka?! Svak ima pravo na svoj jezik,kulturu,vjeru,naciju…?! Ali gospodine Andrija,nemojte da zloupotrebljavate nečiju profesiju i istu “ubacujete” u lokalizme. Znate,na času engleskog jezika,profesor-nastavnik insistira da se govori engleskim jezikom! To pravo ima i profesor maternjeg jezika-pa traži od đece to što traži? Budite,malo tolerantni ,kad je u pitanju nauka-nastava?! Priznaćete, da riječ bječva nikako ne ide(glatko) u engleski?

  3. Šteta kada u svijetu u svemu traže autentičnost i kada je jezik zapravo ogledalo sredine i njenih ljudi mi uvozimo pamet i prekrajamo govor,zavijamo i mudrujemo.Lako se odričemo svoga i tradicije. Zato su ovo prave teme.

  4. A to vam je rezultat prirodne i neprirodne (nasilne asimilacije) . Ako vecina u vasem okruženju vjekovima govori “bječve”, a onda dođe učiteljica i djeci u školi kaže : “…nemoj da te više cujem da kažeš bječve, pirun i sl. ispravno je čarape, viljuška itd “. Je li to prirodna ili nasilana asimilacija i nestanag riječi i govor? E pa kada nam ni učiteljice ne znaju ili “ne znaju” što dalje da se pitamo……

    • Tako je, pravi primjer. Andrija dajte mišljenje što da awe radi bar kada su nam đeca u pitanju i odnos sa njima na ovu temu?

Leave a Reply to Bokeljka Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].