Buća adio, i ko zna kad, i ko zna đe

12
Sa pjesničke večeri Dubravke Jovanović u atrijumu ljetnjikovca Buća

Piše: Dubravka Jovanović

Sve sam se nadala da neće.
Neće posred  brilijantnog pontapeta ( broša), u Tivtu, gradiću Boke Kotorske, koji je stvorio svoj prepoznatljivi kulturni identitet.
Nekada samo baštine Kotora, đe su plemići podizali svoje ljetnikovce na sunčanoj strani ulice, danas i prestižnog porta đe se međ jedrima i sidrima bogatuni dive bojama mora i neba i bonaci zaliva, u kome se ljuljaju njihove ukotvljene mega jahte i vapori. Dive i diverte.
Ipak sam se do ultime nadala  da neće zubima na čokoladin u svjetlucavoj karti.
Na  srednjevjekovni  ljetnikovac poznate kotorske vlastele Buća, međ čijim zidinama, stupovima i kulom u prirodnoj scenografiji male crkvice,  su cvjetale  note i stihovi, teatarski gušti i sve pravo i veliko što ga kultura njedri.
Naravno dok je bilo kulture u ljudima i djelima njihovim.
Od avgustovskog „oslobođenja“ Crne Gore 2000-te, nema kulture i duhovnosti ni u pitomoj Boki,  jer ih  je pojela šporka politika.
Pa što sam se onda čudila i čemu se nadala kada je gašenje male scene ljetnikovca Buća- Luković u Tivtu došlo na dnevni red umova i kumova, političkih komesara i novokomponovanih poklisara?
Ti i takvi, po sistemu sve po zakonu, ali njihovom, troprstaškom i sve za pravdu, ali samo onu „Bože pravde“, pričaju nam kako se mala scena morala srušiti, ali ne i sa njom kultura Tivta , Boke Kotorske i Mediterana uopšte, i kako će tamo neđe na pjaci podići ljepšu i stariju.
Pa zar u svijetu nije tako? Montaža i demontaža pjace, ribarnice, mesare danju, a za potrebe  simfonijskog orkestra, teatra, književne i ine scene, noću.
PEvaj sele što god oćeš, mi smo je oburdali, čujem preko Vrmca.
I još nam poručuju da nam neće oni iz kruga dvojke krojit kulturu.
Što reći?
Bljak!
Ti iz kruga dvojke su je i stvarali, između ostalih . Kada smo se smjenjivali na maloj sceni, nije bilo krugova ni kružoka, poželjnih i nepoželjnih političarima i politikanstvu. Bilo je umjetnosti, ovjerene kvalitetom i doživljajem publike.
I kulture je bilo, kako na sceni tako i u gledalištu. Intimne, male, kao cukar scene kompleksa Buća- Luković. Više je nema.
Toliko o tamo njima.

Ja ću sada govoriti o nama.
O mojm Bokeljima i njihovoj vjekovnoj filozofiji življenja u rukavice, uz onu obaveznu: Ne bi bio rada da se od mene čuje. Ili još jednu iz Boke: Sa svima lijepo ni sa kim iskreno. Pušti me stat  oli , ili pušti BoRa  ti, drugi će riješit. Što se mi moramo pačat.
Bokelji moji, koliko god da smo miroljubivi i kulturni, ne može se sa svima dobro! Možda neiskreno može, ali sa neiskrenima.
Sa lošima kako mora, da bi bolji bili. I glasnije se mora i masovnije.
Svi na proteste da spašavamo i opominjemo.
Tolerantno i bez kavge  samo do jedne ure.  Kad je ugase i oće da se sat obrće po njihovoj uri ne uvažavajući tradiciju i kulturu ovog tla, onda im treba naviti žveljarin u svaku uru. Na uho, da ih budi i opominje.
Civilizacijski slojevi na ovom prostoru najljepšeg zaliva svijeta, uz njegovu obalu i zaleđe se listaju kao knjiga drevna. Kultura materijalna i nematreijalna broji se  vjekovima.
U Boki se znalo kada se i na koji čin aplaudira iz publike. Kada se koncertne bravure pozdravljaju salvama aplauza a da se ne prekine kontinuitet kompozicije koja se izvodi. Kako se i u koji veštit ili veštu dolazi u pozorište, koncert ili izložbu? Što je bal a što matine?
Kako kavalijer damu diže za ples i uz koji manir? Od naklona do izmaknute stolice i rukoljuba.
Ko to danas i u ime kojeg višeg cilja ruši scenu  i izmiješta vrijednosti  kao da je  njegova prćija, dok mještani i prve komšije iz Kotora  i Novoga nijemo posmatraju iz papuča pored TV ekrana, sa društvenih mreža, umreženi u svoju komotnost? Ili po bokeški, kola fjaka.
Iza kantuna istodobno, drvlje i kamenje na divljane, Orše dela montanja ili gnjile političare koji sve ovo čine.
A Ko ih je birao gospodo?
Ko im ne staje ne put i zašto nas nema da im kažemo odlučno i u brk: E sad je dosta! Prevršili ste svaku mjeru.
Došli su da brane svoje umjetnici, glumci, pisci, režiseri, oni koje umjetnost nit hrani nit brani, što bi Andrić rekao.

Došli su ispred Buće da brane duhovni stub i rebra kulture grada od teatra Purgatorija.
Ali šaka jada, što bi moj susjed kazao, rezigniran na sebe i svoje što nijesu pasali tunelom do Tivta u odbranu još jednog  kulturnog i kultnog  medaljona, kojeg su bahate vlasti zgazile.
Na ovom mjestu u tužnom času trebalo je „duša  dušu da stiska“. Da nema mjesta za iglu, niti više slova o rušenju i gašenju Buće.

Pa im ne bi baš bila  preša od ove rabote nečasne.
Ovako, ostale su danas već trule daske i ugašen reflektor, koji je na ovom mjestu u Tivtu bacao svjetlost na ljude i bio galaksija zvijezdama.

Na  Purgatoriju, čistilištu duša, ostalo je onih neočišćenih. Da li vas  je strah, pitam ih, da će vam zbog ovog i ovolikog  grijeha biti zatvoren put u rajsko božanstvo?
A vi ste deboto vjernici, svi do jednog!

I kako da zaključim ? Nekadašnja mala scena ljetnikovca Buća -Luković zaslužuje stih velikana Miroslava  Antića:
Pronađi nove svjetove
I izatkaj im nebo.
I podari im vazduh da žive i da dišu.
Al nikad ne zaboravi
Kako se korača po zemlji!

USPRAVNO, dodaću i oprosti mi Miko.

12 KOMENTARI

  1. A ko vi je u mrnaricu unio bišu?
    Nisu ni srbi krivi, a ako su oni razvardali mornaricu onda su jači.
    Špag i kompleksi vaši dragi povratnici iz inozemstva da nam prodajete pamet.

    • Bokezino, eto izio vuk magare, pitaj blitvarskog poteštata, što podrži troprstaše na Miholjskoj “pavlaci” i štose denja u BFu?
      To jetabu Tivta, a Purgatorije su utulili onizišto su sa DFom u male, navodni bokezi.

  2. Kultura je imenica u jednini- Nosi značenje HOMO- čovjek.
    Na žalost uništavaju je oni koji ne znaju što je KULTURA.
    Sad ko uništava, oni koji ruše ili oni koji ćute?
    Ista pašta.
    Al KULTURA ne ćuti , nego vrišti. Pa možda je svi čujemo i utonemo u nju.

  3. Nekad su Bokelji bili hrabri pomorci i morski vuci.
    Danas interes pusti i katanac na usta.
    Ko zna do kad će ovi a valja sina ili šćer zaposlit.
    Ili ne izgubit rabotu ako se vide na demonstracije.

  4. Samo izigravamo gospodu.
    To.ne nekad bilo.
    Sada divljani i diletanti vode opštine i njihova se outa.
    Zato smo đe smo.
    U jade o.
    Sami smo krivi.
    Kotorani glasajte opet za Grenobel i Veliku i Tivćani za kozaka i četništvo.

    • Bokelji su sami sebe izdali i degradirali.
      Śet bandieta su većina, od Tabačine i Dobrote, preko Prkčanja, Stoliva i Lastovske blitve i ostalih faflaćuna , naravije bokeške,
      progucali sve parangalske udice i parangalove muke.
      Namotate se svi takvi na puretić !

  5. Tako je.
    Sve što valja oburdavaju .
    Na koje je grane dišla Čuvena Bokeljska mornarica.I nju su iznutra izbucali.Isti veeeeliki Bokelji.Pa se sad pljuju između sebe.
    Radio Skalu ištuvali.
    A Bokelji cito.
    Tako su mučali i kad je sve iz Kotora pasalo od arhiva i muzeja do Jugopetrolja.
    Ne zanima me za čije vlasti.
    Bokelji se pokruli po glavi.

  6. Kako je ko naučio- nekima je hod četvoronoške i puzajući prirodan i iz kuće, kao što je tvoj Dube na dvije noge, uspravno podignute glave.Samo što se oni znaju pridići kad im treba, ali na kratko.Teško je uspravan hodati kad ne naučiš.Jadni oni.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]