Časne sestre bile su blaga ruka i oslonac bolnice

13
Don Anton Belan

don Anton Belan

don Anton Belan

Kotorska Biskupija u ovoj godini jubileja obilježava i 70 godina od prisutnosti časnih sestara milosrdnica u gradu Kotoru.

One su došle 1945. godine i bavile se humanim radom, najviše u bolnicama, podsjeća za Skala radio don Anton Belan, generalni vikar kotorske Biskupije.

Od zdravstvenih vlasti Crne Gore 1952. godine tadašnji upravnik kotorske Bolnice dr Boško Bjeladinović dobija naredbu da časnim sestrama saopšti ako žele raditi u redovničkoj odori i ne zamijene je civilnom, da više neće moći i da im je ostavljen rok od tri dana za odgovor.

Sestre su odgovorile da im nijesu potrebna tri dana i ako ne budu mogle raditi u svojoj redovničkoj odjeći da će napustiti Kotor.

Doktor Bjeladinović je naslućivao odgovor, a njegov odgovor bio je odluka da ključeve kotorsike bolnice preda Ministarstvu zdravlja, rekavši da mu bolnica bez časnih sestara ne treba.

sa Mise u katedrali sv. Tripuna

Časne u kotorskoj Bolnici i ostalim bile su i ostale simbol humanog rada, blage riječi i nježne ruke za slabe i nemoćne, pa se i danas u Kotoru kaže đe su časne tu brige nema.

Na žalost časnih sestara gotovo da nema u našim bolnicama, a one koje su u samostanima u Boki Kotorskoj vode brigu o crkvama.

Ovih dana, povodom 450 godina od smrti Blažene Ozane o čijem oltaru i svetosti brinu, u Kotor je došla grupa sestara koje su danas  penzionerke, a radile su u Kotoru po 20 – 30 godina.

Mnoge od njih nijesu vidjele obnovljenu katedralu sv. Tripuna i željele su ovom prigodom da je obiđu, ispričao je don Anton Belan za naš radio.

13 KOMENTARI

  1. Gledam kako je lijepo uredjena katedrala nasa a zamolila bih don BELANA DA PODJE NA LJUTU I DA VIDI KAKO BI SE MOGLA UREDIT CRKVA SVETOGA PETRA NA LJUTU

  2. Pravi naslov za sadržaj teksta. Nijesu časne sestre zadužile samo kotorsku bolnicu, već i neke druge u Crnoj Gori. I svugdje bi , tamo gdje su bile, ljudi kazali isto. Hvala im! No, za razliku od drugih bolnica, kotorska je pogođena još jednim problemom. I dalje se neki njeni sadržaji nalaze u barakama, još od zemljotresa 1979. godine. I dalje nikako da se izgradi „ staro „ krilo , uništeno u zemljotresu 1979. godine. Žalosno je da grad koji je 1325. godine imao apoteku, ljekara hirurga itd., danas radi u uslovima koji ne priliče instituciji ovako duge tradicije. A, broj stanovnika gravitirajućih opština prema ovoj bolnici, od zemljotresa 1979. godine, povećao se za 18,5%. O broju drugih korisnika da ne govorimo.Vjerovatno bi negdje drugo , sa ovolikim brojem pomoraca, kruzing i nautičkih turista, imalo potrebe i za odjeljenje pomorske medicine? Konačno, zar opština Kotor sa opštom i dvije specijalizovane bolnice, nije segment kliničkog centra? To zahtijeva i više razumijevanja.

  3. Svim časnim ma gdje one počivale bi trebalo biti natpis na njihovim grobovima iz nasih srca ;

    “TO JE POLJE UZORANO / I SJEMENOM ZASIJANO / U DAN ŽETVE POLJE OVO / BIT ĆE POLJE LILJANOVO / JER SU NAŠE SESTRE MILE / DJEVIČANSKE DUŠE BILE.”

  4. Zamolila bih gospodina don Tončijaa Belana da pozdravi sve časne sestre diljem Boke Kotorske od kaluđerica iz crkava i manastira Srbije. Sve smo sestre u Gospodu i Hristu! Naša je i Sveta Petka Paraskeva i Majka Tereza i sve svetice ovoga sveta slava im na nebu i yemlji i na visini.

  5. Bolnica je imala sasvim drugo, svijetlije i humanije lice dok su ove požrtvovane i saosjećajne osobe bile njen stožer.
    Mnogi nisu vrijedni ni pomena njihovog niti priče o nima, ma koju funkciju pri imenu nosili , u bilo kojoj sferi društva

  6. Kakva krasna priča.Zahvalan ovim novinarima i ovoj radio kući. Živjeli dobro ljudi!
    Posebnu zahvalnost divnom, pametnom i obrazovanom čovjeku i svešteniku don Tonću Belanu.

    • svaka ti je njegoseva, a tek ,,posebne zahvalnosti”, impresioniran sam njom posebno kad je ovaj lijepi tekst Skale posvecen milosrdnim casnim sestrama koje su po svim kvalitetima, nad svima ,,sto nose pantalone” ukljujuci, naravno i mene i tebe i pomenutog

      • A nemoj srđane ,,pomenutog” dirat, vidi mu samo drob, on vrijedi ka dukat od zlata.
        Da mi je da nabacim takav, pa se šepurim po Kotoru i ne čujem kad mi neki nazovu ,,dobar dan”, što je redovno kod imaoca droba, vjerovatno je opterećen sadržajem narednog obroka, pa je zamišljen.

        A u pravu si, da časnim sestrama nismo ni do koljena . One su ostale za pamćenje u Kotoru i na Cetinju, u kome su u pravoslavnim domovima sa velikim razlogom bile uvaženi gosti na vjerskim svečanostima po pravoslavnom kalendaru.

  7. Poštovane su bile zbog njihovog nesebičnog rada: Časne nisu pravile razliku između siromašnih i bogatih, a bilo im je samo po sebi razumljivo da ne prave razliku ni po verskoj pripadnosti. Za Časne su svi ljudi deca Božja. I tako su se ostali saradnici sprijateljili sa sestrama i čestitali im njihove praznike, a isto su činile i sestre za praznike Pravoslavne crkve. Taj običaj živi i danas. , Nastojale su da svojim prisustvom svedoče da je Bog ljubav, da voli sve ljude, pogotovo male, bolesne, nemoćne, usamljene…Živele su i radile u evanđeoskom duhu ljubavi prema Hristu i siromasima, ponizno i jednostavno

  8. To su bila zlatna vremena za sve bolnice u bivsoj SFRJ. Bila sam prije vise od trideset godina na VM A u Beograd na operaciju. Tada je nacelnik bio pokojni dr Isidor Papo. Ucesnik rata i NOBa Titov partiyan. Kada je bilo rijeci da se casne sestre milosrdnice proceraju za vrijeme komunizma sa VMa on je rekao da i njega isceraju sa njima. Tada su bolnice bile preciste i uredne a svi bolesni usluzeni i cisti u svojim uredjenim posteljama ! Casne sestre milosrdnice su bile alfa i omega ondasnjih bolnica, a danas ovo medicinsko osoblje i medicinske sestre kolo nemorala i nevaspitanja vode i nijesu ucinjene niti strucne ni do maloga prsta na nogu kao sestre milosrdnice sve im cvjetalo. To su bila neka humanija vremena. kao primjer navodim djelovanju katolickih redovnica na podrucju beogradske Nadbiskupije u 20. stoljecu. Sestre su zanimljivo i zivo prikazale dolazak, djelovanje i znacaj svojih redovnickih zajednica u Srbiji, posebno nakon 2. svjetskog rata, kada nije bilo bolnice u Beogradu u kojoj ne bi susretali i casne sestre. Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog su djelovale u nadbiskupiji od samog pocetka nadbiskupije (1924) do prosle godine (2004) kada su na zalost mnogih vjernika pa i drugih stanovnika zadnje sestre napustile Beograd – s. Bogoljuba Fotak. Takodjer je bilo vazno djelovanje ss. Sv. Kriza, a slijedio je osvrt na redovnicke zajednice koje su i danas prisutne u nadbiskupiji: Male Isusove sestre, sestre Klanjateljice Krvi Kristove, Franjevke Bezgresnog Zaceca Crnogorske provincije – s. Estera Radicevic. U nadbiskupiji su bile prisutne i redovnicke zajednice iz Slovenije: Skolske sestre sv. Franje – Maribor – s. Mihaela Bercon, Marijine sestre – s. Bozidara Golicnik a nadasve Kceri krscanske ljubavi sv. Vinka Paulskog, medju narodom do danas poznate kao “usmiljenke” – s. Goretti Pavlisic. Vrijeme je bilo prekratko da bi se u nekoliko sati mogla iznijeti sva njihova bogata ostavstina, jer ako spomenemo da je samo od ss. Kceri krscanske ljubavi u proslom stoljecu njih 900 djelovalo u Srbiji, mozemo donekle shvatiti kakav izuzetan doprinos su dale redovnice zivotu Katolicke Crkve Beogradske nadbiskupije, osobito u vrijeme komunizma.
    Pozdrav za don Antona Belana iz Beograda i za Skala radio koga sa zadovoljstvom slusamo i pratimo sirom Srbije.

  9. Tako je. EE đe su časne rabotale tu je cvijeće cvjetalo. Fala vi što ste se baš sjetili da o njima nešto rečete. Časnama faala do Boga i neka im je mirna njihova dobra duša.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.