Cerović: SPC crta kartu velike Srbije, planira haos, zato obnovimo CPC i ukinimo taj projekat

9

Poruka predsjednika Crne Gore i Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića da će se obnoviti autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, te da će tako ispraviti istorijska nepravda izazvala je brojne reakcije. Najteže je ovu izjavu podnio mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije koji je rekao da je zapanjen izjavom čovjeka koji se, kako kaže, deklariše kao ateista. Dok je Amfilohije zapanjen i negativno iznenađen, mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo je, čini se, ovu Đukanovićevu poruku jedva dočekao. Tvrdi da se Đukanović i ranije zalagao za autokefalnost CPC, ali da nije bilo pravo vrijeme da se o tome priča, jer bi se, kako je kazao, u Crnoj Gori desila druga Srebrenica.

Komentarišući aktuelna dešavanja publicista i književnik Rajko Cerović, u izjavi za CdM ima nekoliko jasnih poruka-autokefalnost CPC mora da se obnovi, da se ispravi istorijska nepravda, te da je državi dozlogrdilo jer SPC na silu hoće da pravi veliku Srbiju, te da crta mapu te i takve tvorevine.

Cerović tvrdi da država dugo nije bila spremna na ovaj korak, ali da se na njegaodlučila kada joj je toliko dozlogrdila Srpska pravoslavna crkva, kada na silu hoće da stvori veliku Srbiju, kada u Srbiji državu Crnu Goru posmatraju kao unutršnje pitanje Srbije, kad Srpska pravoslavna crkva, a dobro to Đukanović kaže, pravi arhitekturu velike Srbije.

“Pojedine eparhije Srpske crkve u Crnoj Gori nemaju centar u crnogorskoj državi, nego ili u Hercegovini ili Srbiji. To je iscrtana karta velike Srbije. Srpska crkva najviše zbog toga postoji, to je njena uloga. To vjersko je potpuno zanemarljivo, to je politička organizacija koja želi da napravi to što Đukanović precizno kaže da je njihov plan. Vidjećete šta će se dogoditi na Trojčin dan. Doći će tu ljudi iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, Srbije. To je sve ono što traži veliku Srbiju. To je sve ono što pošto-poto brani sadašnje jahaće pozicije SPC u Crnoj Gori. Sprski šovinizam”, jasan je Cerović.

On ima jasnu poruku- ako Crna Gora hoće da opstane kao država, ne može da trpi ovaj status SPC u Crnoj Gori.

“Radi se o porobljivačkoj instituciji koja kako je stupila 1918. tako i danas radi šta hoće. Devastira nam hramove crnogorske. Pokušava da sve preinači. Crkvene objekte koje tobože kao obnavlja, zapravo preinačava, da dokaže da je ovdje uvijek bila SPC”, ističe Cerović.

No, on nešto posebno naglašava.

“Do završetka Prvog svjetskog rata je bila Crnogorska pravoslavna crkva. Vjekovima je bila nosilac otpora i oslobodilačke ideje. Zbog svega toga, moramo da obnovimo tu crkvu jer je on simbol crnogorskog naroda i ržave.
U pravoslavnom svijetu, država koja ima svoju autokefalnu crkvu, tek je onda prava država. Zbog toga je Petro Porošenko tolike napore uložio da se prizna Ukrajinska pravoslavna crkva. Dozlogrdio je diktat Moskve i Beograda da se oni za sve pitaju”, napominje Cerović.

Nema Cerović dilemu, Crnogorska autokefalna crkva mora da se obnovi i da se ispravi ta istorijska nepravda.

“Nju je mnogo lakše obnoviti nego Ukrajinsku ili Makedonsku, koje nikada pod tim imenima nijesu postojale. Mi imamo samo pauzu od 100 godina. Po pravilu, po kanonima, kada jedna autokefalna crkva postoji, pa prestane da postoji, ona uvijek može da se obnovi, prvo voljom monarha, a ako nije monarhija, onda voljom naroda. Mi smo je obnovili voljom naroda. Čak moguće da nije bilo potrebe da se potvrdi autokefalnost, ali zbog priče Srpske pravoslavne crkve, nama je potrebno i to formalno ozakonjenje, i to će moći brzo da se izvede. Mislim za pola godine, najdalje godinu”, naglašava Cerović.

Prema njegovim riječima, država je na dobrom putu da obnovi CPC.

“Dobro je bilo da se ovo dogodilo i ranije, ali dobro kaže mitropolit Mihailo, bilo bi tu haosa. Nemojte misliti da SPC neće pokušati haos. Ovo ljeto će biti burno. Sa autokefalnošću crkve i stavljanjem srpske crkve na njeno mjesto, velikim dijelom je tu kraj Velike Srbije”, zaključio je Cerović.

Sigurno je da je sagovornik CdM-a Cerović u pravu da će ovo biti burno ljeto.

Mitropolija crnogorsko primorska nezadovoljna Vladinim Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica pokušava spriječi da se pomenuti zakonski dokument usvoji, pa se nije ustručavala i da pozove svoje sveštenstvo i narod da je u tome podrži. Najavili su da će 15. juna, na Trojčidanskom saboru uputiti zajedničku poruku crnogorskim vlastima, međunarodnoj zajednici i sveukupnoj javnosti za, kako navode “odbranu naše vjere i svetinja, u duhu mira i ljubavi i uzajamnog poštovanja”.

Demokratski front DF juče je poručio da podržava Mitropoliju crnogorsko primorsku, u kako tvrde, odbrani od režimskih nasrtaja na crkvenu imovinu i sveštenstvo. Saopštili su da će organizovati prevoz iz više crnogorskih gradova za građane, koji žele da u subotu budu u Hramu hristovog vaskrsenja u Podgorici, kako bi sa sveštenstvom MCP, poslali poruku crnogorskoj vlasti da će životima braniti “njihove svetinje”.

Miraš Dušević   cdm

9 KOMENTARI

  1. Opštenarodni rat je u ljeto i početkom 1943. zahvatio sve krajeve Jugoslavije, a NOVJ narasla na snagu od 300.000
    boraca raspoređenih u brigade, divizije i korpuse. Snage NOVJ su poslije italijanske kapitulacije razoružale dio italijanskih divizija i domogle se teškog naoružanja. Anglo-Američka vojna misija pri Vrhovnom štabu NOVJ, na čelu sa brigadirom Fitzroy Maclean-om,
    koji se septembra 1943. spustio na slobodnu teritoriju Bosne, značila je faktičko priznanje NOVJ. Oslobođene teritorije Jugoslavije obuhvatale su 2/3Jugoslavije. Saveznički oficiri i novinari mogli su sa tla južne Italije da se neposredno obavijeste ko stvarno nosi antifašistički otpor u Jugoslaviji.
    Četničkim snagama zadati su teški porazi u manastiru Ostrogu, u zamku
    Turjak u Sloveniji, u Hrvatskom primorju, Gorskom Kotaru i dijelu
    Dalmacije. U četničkom taboru dugo očekivana invazija angloameričkih trupa na Jadransku obalu nije usljedila.
    Plan generala Petra Živkovića o formiranju armije od ratnih zarobljenika i interniraca koja bi se iskrcala u rejonu
    Zadra sveo se – njihovim antifašističkim opredjeljenjem i novom
    britanskom politikom, na kombinaciju lišenu stvarnog osnova. Početkom
    oktobra 1943. formirana je u Bariju , Baza NOVJ-a za prihvat ranjenika i dostavljanje pomoći jedinicama NOVJ.
    Najviša predstavništva Hrvatske i Slovenije donijela su odluke o
    priključenju Istre i Slovenačkog primorja Hrvatskoj i Sloveniji.Jedno
    Purićevo pismo kraljici Mariji, pokazuje da niko tako jezgrovito, kao kraljevski predsjednik vlade, nije shvatio
    bezizglednosti svoje stvari.”U Kairo smo”, kaže Purić, “stigli zajedno s najvećim Titovim uspjesima, poslije sloma Italije i ubrzo konstatovali da je ceo zvaničan svijet bio oduševljen Titom. S vremena na vrijeme smo čuli
    nezvanično primjedbe da Njegovo
    Veličanstvo Kralj, ako želi da sačuva
    presto, treba da priđe Titu, čak i da
    ode kod njega”. ( iz izvještaja
    B.Purića kraljici Mariji, Kairo, 14.feb.1944.)
    Tako i danas, kao poređenje,
    srbijanski diplomati diplare po svijetu, a Jeremić gazi crveni tapić
    na Kosovu.
    Atanasije “prijeti” preseljenjem moštiju sv.Vasilija u Hercegovinu?
    Sve zaludnja trabunjanja!

  2. Purićeva vlada, iako činovnička, pružila je neočekivani otpor britanskoj politici
    kompromisa u Jugoslaviji, kojoj je decembra 1943. prišao i SSSR. Podržan od velikosrpske grupacije u emigraciji, Purić je nastavio da brani Mihajlovića i njegov šovinistički program. Lomeći taj otpor Čerčil je
    Mihajlovićevo zadržavanje u vladi ocjenjivao kao “mlinski kamen” oko glave mladog kralja. Purićeva vlada
    nastojala je da što više približi SAD da
    bi ublažila britanski pritisak.
    Mada je sovjetska vlada početkom novembra 1943. akreditovala Novikova
    za svog ambasadora pri kraljevskom dvoru, odnosi između Jugoslovenske vlade u izbjeglištvu i sovjetske vlade su i dalje ostali hladni i nabijeni obostranim nepovjerenjem, tim prije što se i sovjetska vlada priključivala britanskom pritisku za odstranjivanje Mihajlovića iz Jugoslovenske vlade.
    Purićev otpor nije imao nikakvih izgleda da sačuva Mihajlovića, prije svega zbog događaja u Jugoslaviji , koji su njegov položaj u temelju potkopavali, izazivajući jačanje britanskog pritiska da Vlada žrtvuje Mihajlovića kao preduslov za razgovore između predstavnika narodnooslobodilačkog pokreta i
    nekompromitovanog dijela emigracije.

  3. Vojna agonija četnika na Neretvi i Drini u proljeće 1943., otkrivanje Mihajlovićeve kolaboracije od strane javnog mnjenja u zapadnim savezničkim državama i Čerčilova politika “ekvidistance” dovele su u proljeće 1943., drugu Jovanovićevu vladu u beznadežnu krizu.
    Velikosrpski dio Vlade vezivao je svoju sudbinu za Mihajlovića.
    Stare rasprave opterećivale su vladu
    čineći je od prvog dana emigracije razjedinjenim tijelom. Članovi vlade podijeljeni i ispunjeni međusobnom mržnjom, starim i novim razmiricama, tvrdokorno su branili stara shvatanja i raspirivali nacionalne i političke konfrontacije.
    Pojava, snalaženje i postepeno izbijanje na međunarodnu scenu narodnooslobodilačkog pokreta, naročito od osnivanja AVNOJ-a,
    unosili su još veće nespokojstvo u
    redove jugoslovenske političke
    emigracije. Njeni predstavnici razmišljali su – nezavisno od korjenito promjenjenih prilika – na način radikala i HSS-a, Nikole Pašića i Vlatka Mačeka, u kategorijama Udružene opozicije i Banovine Hrvatske, blokirani nacionalnim predrasudama i stranačkim netrpeljivostima . Vlada je bila klasno opredjeljena protiv snaga koje su dovodile u pitanje stari svijet odnosa i ideja. Srpske političare u emigraciji su iritirale njihove hrvatske kolege u Vladi, napadima na Mihajlovića, kao eksponenta srpske buržoazije za obnovu predratne Jugoslavije, monarhije i velikosrpske hegemonije u njoj, a hrvatske što su prvi gledali na njih s nepovjerenjem, kao na separatističku snagu i državno nekonstruktivne elemente.
    Jovanovićeva vlada je, lutajući u
    punom smislu po bespuću nakon promjene britanske politike, pokušala da odredi svoje političke ciljeve u okviru savezničke politike, podstaknuta od Britanaca, praktično pod njihovim pritiskom.
    Slobodan Jovanović je dao izjavu o vaspostavljanju Jugoslavije podvrgavanjem svih njenih ustanova
    ” temeljnoj reviziji” u duhu “popravljene i podmlađene demokratije”. Buduća Jugoslavija je imala da počiva na principu federacije Srba, Hrvata i Slovenaca, pod jedinstvenom centralnom vladom i dinastijom Karađorđevića, kao trijalistička monarhistička država, iz zapisnika sjednice Vlade, 9 juna 1943.,. Unitarizam se navodno
    “pokopavao”, ali se sem “osnovnih nacija” ostale, s nacionalnim manjinama nisu ni pominjale.
    Srbija je u trijalističkoj monarhiji zamišljena kao najjača jedinica u čijem bi se sastavu nalazile Makedonija, tj. “Južna Srbija”, Crna Gora, Vojvodina,, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Metohija.
    Kao što danas vidimo svo ovo je bila
    nemoguća misija!
    Gordijev čvor je napokon raspetljan,
    a u glavama ćutuka slijede novi zapleti, tamo iza ćoška .

    • Koca Popovic, Milovan Djilas I Vladimir Velebit koji si 2 meseca pregovarali sa Ustasama I Nemcima 1943 se ne slazu sa ovom laznom analizom .
      Partizani su obecali Nemcima I Ustasama:” Spemte mitraljeze, cekacemo Engleze”

      • Peta kolona laže i nema argumente, Buđoni raščlanio si ove srpske kolonijaliste i osvajače, vrijeme im je za selidbu kao u doba Čarnojevića, pakuju prnje i
        slažu na samare.
        Predvodiće ih oni udbašina sa perzagna do zadnje pošte na Petrovaradinu !
        Tamburaši ih očekuju….

      • Proklamovanje načela budućeg uređenjaJugoslavije 21. Juna 1943., pod pritiskom Idna, nije spasilo vladu Jovanovića, koja je svim snagama branila Mihajlovića, oslonjena na velikosrpsko jezgro u njoj. Podnošenjem ostavke
        Radikalski prvak Miloš – Miša Trifunović obrazovao je istog dana, 26. Juna 1943., koalicionu vladu od predstavnika svih stranaka. Za podpredsjednike vlade imenovani su Juraj Krnjević,
        Slobodan Jovanović i Miha Krek.
        U Trifunovićevoj vladi našao se i
        armijski general Petar Živkovic ,
        predsjednik vlade u doba šestojanuarskog režima, koji je kasnije postavljen i za pomoćnika vrhovnog komandanta oružanih snaga Kraljevine Jugoslavije. Život Trifunovićeve vlade međutim nije bio duži od mjesec i po dana.
        Poremećeni odnosi među vrhom
        političke emigracije Kraljevine Jugoslavije kulminirali su u raspravama o odobrenju budžeta
        Banovine Hrvatske, kiji srpska većina u vladi nije bila spremna da prihvati.. Kralj je 9. avgusta
        prihvatio ostavku Trifunovićeve vlade i obrazovao novu s Božidarom Purićem na čelu.
        Zet Nikole Pašića i diplomata od karijere našao se na čelu administrativnog (činovničkog) kabineta, bez stranačkog obilježja.
        U ovoj vladi Mihajlović je zadržao resor ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva. Prije nego je Purić i postao predsjednik Jugoslovenske vlade u izbjeglištvu Britanci su aktuelizovali raniju ideju da Vlada napusti London i prenese svoje sjedište u Kairo, kako bi, s obzirom na razvoj situacije i očekivanu kapitulaciju Italije bila bliža poprištu događaja u zemlji. Ova ideja je ostvarena tek krajem septembra 1943., prelaskom kralja , Purića i dijela ministara u Kairo.

  4. Od svih zivih bica jedino covek moze da pocrveni, ali ovaj “novoverac- patriota ” Cerovic bi trebao da bude crveno plav , od stida.
    Da Hristos zivi danas u ovoj novoj Montenegro, on ne bi pristao da bude hriscanin!
    Vas ( a ne moj) “Trotski”
    P.S. Poruka za Mirasa Dedejica:
    Interesantno je dodati da “10 Bozijih Zapovesti” koje je Mozes dobio od Boga, su nadjene u Egiptu u grobnici I pisane 700 godina ranije.

  5. A ko ga pušta da to radi, dajte nazad
    ratni rapored i šiljite pozive, ili šta?
    Smijemo li , ” nenaoružani” braniti
    Crnu Goru od razbraće , u ime
    zajedništva ( “građanskog”) , bez
    oslonca na NATO i Zapad ?
    Sve priče su ižvakane, samo djela se
    računaju i rezultat !

Leave a Reply to BUĐONI☆🇰🇬 Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].