Naslovna Glavne vijesti Čije su naše svetinje?

Čije su naše svetinje?

3
Ostrog

Srpska crkva, kao najtvrdokorniji bastion srpskog nacionalizma u Crnoj Gori, viševjekovno doživljava Crnogorstvo kao rak ranu svoga nacionalizma, negira postojanje crnogorske nacije, za „svetinje“ bjesomučno falsifikuje dokumenta da bi ustvrdili da su srpske, protivno elementarne zdrave pameti i bezbroj istorijskih dokaza i fakata da su svetinje bile, na žalost ne i ostale, vlasništvo crnogorskog naroda čiji je titular crnogorska, a ne srpska, država.

Piše: Mladen VUŠUROVIĆ

Da parafraziram Nenada Čanka u ovom naslovu, sprskog političara, s kraja prošlog vijeka, kada se retorički pitao čiji su naši novci?

Čini mi se, hoću da vjerujem, duboko sam ubijeđen da je pregovarački tim Mitropolije Crnogorsko Primorske, Srpske Pravoslavne Crkve napravio veliku i katastrofalnu grešku odbijanjem predloga Vlade Crne Gore da se Zakon o slobodi vjeroispovijesti amandmanima izmijeni, kojim bi se garantovalo ekskluzivno i jedinstveno pravo Mitropoliji da se koristi „svetinjama“, i kao takav usvoji kao konačno rješenje crkvenoga crnogorskog pitanja.

Iako je pitanje najmanje crkveno, jer se tiče materijalnih spomenika crnogorske viševjekovne civilizacije i kulture, pregovarački tim nije imao niti prefinjeni osjećaj i doživljaj za crnogorsko viševjekovno istorijsko–identitetsko nasljeđe, niti za religijske potrebe Crnogoraca koji dan danas svoje badnjake lože ispred Dvora kralja Nikole. Nije teško doista razumjeti rezon. Prije svega Srpska crkva, kao najtvrdokorniji bastion srpskog nacionalizma u Crnoj Gori, viševjekovno doživljava Crnogorstvo kao rak ranu svoga nacionalizma, negira postojanje crnogorske nacije, za „svetinje“ bjesomučno falsifikuje dokumenta da bi ustvrdili da su srpske, protivno elementarne zdrave pameti i bezbroj istorijskih dokaza i fakata da su svetinje bile, na žalost ne i ostale, vlasništvo crnogorskog naroda čiji je titular crnogorska, a ne srpska, država.

No, praktični razlozi su, siguran sam prevladali za takvu odluku pregovaračkog tima. Bilo je jasno da crnogorska opozicija, ovoga puta svrstana vanredno dobro u tri kolone, i bogato finansijski podržana, instruirana i organizovana izvanjcima, od strane interesnih grupa van Crne Gore, izbore 30. avgusta 2020. godine dobija, dovoljnom većinom da samostalno, tri puta tri partije formiraju Vladu Crne Gore, koliko god takva Vlada imala šansu da bude dugovječna, a kamoli da donese rješenje gorućih crnogorskih i privrednih i društvenih izazova.

Od mnogobrojnih i nadasve kompleksnih razloga ove izborne pobjede, meni su zanimljivi prijevarni razlozi. Čini mi se da su se politika, kao javna djelatnost, i pojedini politički subjekti crnogorskog društva, žestoko potrudili da svoje javno  proklamovane političke ciljeve izokrenu, pod izgovorom izbora između dvije loše opcije, da bi izabrali manje zlo.

Dva su argumenta koja me navode da tvrdim da je odbijanje kompromisnog predloga Vlade dugoročno pogubno za samu Srpsku crkvu u Crnoj Gori. Prije svega, pokazali su da bilo kakav kompromis ne dolazi u obzir, čak i taj s kojim sami Crnogorci nijesu bili zadovoljni. Ne znam niti jednog Crnogorca koji je podržao onakav kompromisan predlog trajnog zakonskog ustupanja crnogorskih svetinja na korišćenje Srpskoj crkvi. Dakle Mitropolija je jasno stavila do znanja svekolikoj crnogorskoj javnosti da bilo kakav kompromis ne dolazi u obzir. Hoće bespogovorno da prenesu „svetinje“ na poklon srpskoj državi i srpskom narodu, pod izgovorom da taj narod eto živi i u Crnoj Gori. Srbi naši, koje i današnja srpska država svojata, i proglašava predsjednika Srbije Vučića za predsjednika i tih i takvih naših Srba, koji vjekovima žive u Crnoj Gori, čiji su svekoliki istorijski i civilizacijski korijeni u Crnoj Gori, isto kao i kralju Nikoli koji se nikada nije razdvajao od grumena svoje zemlje s Careva Laza, koji je odnio s sobom kada su ga njihovi Srbi proćerali da se nikada ne vrne u Crnu Goru.

Bez sumnje je ovaj čin odbijanja Mitropolije Crnogorsko Primorske Srpske Pravoslavne Crkve konačan i posljednji čin kidanja makar i prijevarnih i obmanjujućih veza između Srpske Pravoslavne Crkve i crnogorkog naroda i nacije, koja je bez sumnje najstarija nacija južnoslovenska, a posebno vjerujućih Crnogoraca. U cijeloj toj izbornoj kampanji velikodostojnici Srpske crkve pokazali su svoje pravo lice, pripovijedajući nam da je u Crnoj Gori, eto samo pasoš crnogorski, sve drugo je srpsko, što je em sramno i prijevarno, em podlo i bezprizorno, da ne ostavlja ni trunku uma i pameti, nego da se ovakvo „učenje“ prezre.

Umjesto da nas poduče Propovjedi na gori, Hristovom učenju, ponukani svojim sopstveničkim interesima, priklonili su se carstvu zemaljskom, u ime srednjovjekovne i novovjekovne fantazmagorije srpstva, koja je u dvadeset prvom vijeku izgubila bilo kakvo suštastveno značenje i vrijednost, ako je ikada ikome ova ideologija i fantazmagorija donijela dobrobit, jer je suživot na prostorima Balkana oduvijek bila tvrdokorna memorija svih naroda koji su ga naseljavali.

Srpskoj crkvi u Crnoj Gori sada se priviđa da se s promjenom Zakona, crkveno srpsko pitanje riješava zauvijek, u Crnoj Gori, ohrabreni od predjednika Vučića matematičkom radnjom prebrojavanja nacije srpske, koja se uskoro očekuje, nasuprot naciji crnogorskoj, kojoj evo odmah po izborima i Matija Bećković priznade, brže bolje pravo na postojanje. To je druga katastrofalna greška i privid. Da ostavimo po strani premišljanja da li će nova vlast crnogorska imati dovoljan legitimitet i pravni kapacitet u Parlamentu da Zakon ili ukinu ili izmijene.

Bitno je razumjeti da Crnogorcima ne potrebuje poseban Zakon o slobodi vjeroispovjesti da zatraže svoje svetinje. Dovoljan je bilo koji imovinski zakon, po kome je oteto prokleto. I ne samo da zatraže svoje svetinje, nego da jasno i glasno, čiste savjesti i nepomućene svijeti, otpišu Mitropoliji Crnogorsko Primorskoj Srpske Pravoslavne Crkve da ode iz Cetinjskog manastira, da napušte crnogorsku svetinju, da je vrnu kome i pripada, crnogorskom narodu i crnogorskoj državi. Nijesmo ni mi Crnogorci više spremni na kompromise, a bili smo cijelog vijeka spremni na dostojanstvene i častvene kompromise sa Srbima, bez sumnje i krivnje bilo koga za našu spremnost na kompromis, ali više, za vijek vjekova ne prihvatamo bilo kakav kompromis. Posebno ne na našu štetu, na štetu naših predaka, našeg imena i časti, našeg nacionalnog bića, etičkog i etničkog, naše države čiji je svaki grumen i krš zaliven patnjom i žrtvom, krvlju i suzama nejači crnogorske. Vrijeme kompromisa je okončano, ostala nam je borba za ime i budućnost, za Cetinjski manastir prije svega, za sve naše svetinje, kako je oduvijek i bila, jedino borba za Crnu Goru vječna. Iz vatre i izviiskre su se rađala pokoljenja da plamen slobode i istine, pravde i nezavisnosti nastave, časti i dostojanstva crnogorskog, čojstva i junaštva crnogorskog. I opet će, i dovijeka živjeti i rađati se Crna Gora i Crnogorci.

Crkveno pravoslavno crnogorsko pitanje je bez sumnje vanredno kompleksno i komplikovano, zamršeno i zataškano, obuhvata mnoge vjekove i nauke, predanja ali i povelje i dokumenta, faktografska i istoriografska pisanja. Pročitao sam sve, skoro sve što je na temu Crnogorske pravoslavne crkve napisano u proteklih trideset godina, i do nedavnih istraživanja Vladimira Jovanovića sažetih u tri publikovane knjige nijesam uspijevao da do kraja razbistrim svoj nauk. Vladimir Jovanović je vanredno vrijedno i požrtvovano, umno i znaveno prikupio i sačuvao ogromnu građu o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, moji izrazi lične odanosti i zahvalnosti su beskrajni. Danas je kristalno jasno i bespogovorno da je Cetinjski manastir, utemeljen poveljom Ivanbega Crnojevića, ustrojen kao samostalan, kao prijestona katedra samostalne i autokefalne Mitropolije pravoslavne, kojoj je samo i jedino gospodar Ivanbeg postavljao glave te Crkve, mitropolita – kir Visariona i episkopa – kir Vavilu.

Gospodar Ivan Crnojević otvara novu epohu ovdašnjeg pravoslavnog hrišćanstva, u diskontinuitetu na zetsku svetosavsku eparhiju. Povelje i druge hrisovulje svjedoče da se „u Hrista Boga blagovjerni i Bogom čuvani Gospodar zetski“ ne poziva niti jednim slovom na njenu sukcesiju. Kanonsko pravo je nedvosmisleno.

Sedamnaesto pravilo IV Vaseljenskog sabora  glasi:

„Ako je carskom vlašću osnovan novi grad, ili se unaprijed (u budućnosti) osnuje, u takvom slučaju razređenje crkvenih oblasti neka slijedi razređenju državnom i građanskom“ . Cio gornji paragraf i citat je prema istraživanju Vladimira Jovanovića, Crnogorska pravoslavna crkva i vaseljena (1766-1925), koju srdačno preporučujem.

Nema sumnje da je od prvog dana od kako je Gospodar Ivan Crnojević sagradio Manastir, napisao osnivačku Povelju i predao ga narodu crnogorskom, Cetinjski manastir crnogorski, pripao narodu crnogorskom i državi crnogorskoj, čije temelje mi danas nastavljamo. Vrijeme je došlo, da zatražimo što je naše, naše svetinje, ne smijemo niti možemo od sebe pobjeći, niti imamo kuda iz naše Crne Gore, i naših predaka. Oni nas prizivaju danonoćno da se dozovemo pameti i nauku. Zatražimo Manastir cetinjski da nam ga vrnu, pokrenimo se ka tom svetom cilju, državu imamo i sada novu vlast. Hoću iskreno da im poželim uspijeh da povedu Crnu Goru u napredak, ali naša civilizacija koju želimo da baštinimo i nastavimo, čiji je spomenik prvorazredni upravo Cetinjski manastir, je vrednija od države, nadilazi državu, seže u naše biće. Bez Manastira ostaćemo Ristovo nedonošče, a toliko ne možemo dozvoliti.

Aktuelno.me 

3 KOMENTARI

  1. Bravo.
    Vjerujte hrabri građani koji ne pristajete da budete stranci u svojoj drzavi podići ćemo se iz ovog srama i ove okupacije.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].