Crnogorski suverenista u egzilu u Argentini Ilija R. Kontić za pravo, čast i slobodu Crne Gore(1923)

1
(PISMO PORUČNIKA ILIJE R. KONTIĆA IZ BUENOS AIRESA 10. XII 1923. MIRU MITROVIĆU, UREDNIKU „CRNOGORSKOG GLASNIKA“ IZ DETROITA)

Piše: mr Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar

Oficir, poručnik crnogorske vojske, Ilija R. Kontić, (rođen 1892, Straševina, Nikšić), učesnik Božićnog ustanka (1919), zelenaš, komita-gerilac više godina, pripadnik crnogorske vojske u Gaeti i političke emigracije u Italiji, do 1922. godine, a potom u Argentini više decenija se, dosljedno i promptno, borio za pravo, čast, slobodu i nezavisnost Crne Gore. Kad je početkom 1922. godine, iz Italije otišao u politički egzil u Argentinu, zajedno sa većom grupom koju je predvodio Krsto Z. Popović, nastanio se, poput Popovića i drugih, potom u Buenos Airesu i patriotski, politički i propagandno djelovao u cilju obnove državnosti Crne Gore i nacionalne slobode Crnogoraca, a protiv režima ustanovljenog 1918. godine u KSHS, nakon okupacije i nasilne aneksije Gore, izvršene od strane Srbije.

Od 1923. godine Ilija R. Kontić pripadao je domoljubivoj, emigrantskoj „Crnogorskoj narodnoj stranci seljaka i radnika“, na čijem se čelu u S.A.D. nalazio bivši crnogorski ministar Milo M. Vujović. Zapravo, u Argentini je Kontić pripadao njenom „ustaškom odjelu“, odnosno, ustaničkom odsjeku i bio njegov predsjednik.

Napominjemo da su se tadašnji crnogorski ustanici nazivali ustaši, te da to nema nikakve veze sa kasnije nastalim hrvatskim ustaškim pokretom.

O djelovanju crnogorskog suvereniste Ilije M. Kontića svjedoči i sljedeći tekst.

                 „GLAS IZ JUŽNE AMERIKE

                        Buenos Aijres, 10.-12. 1923.

                        Gosp. MIRU B. MITROVIĆU

                        UREDNIKU „Crnogorskog glasnika,

                                                Detroit, Mič.

Dragi brate Mitroviću,

Ovime vas molim, da izvolite ovo mojih nekoliko redaka uvrstiti u naš dični organ, „Crnogorski Glasnik“.

Braćo članovi bivšeg „Saveza nezavisnih Crnogoraca“, a sada „Crnogorskog potpornog saveza“, kao i „Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika“:

Kao što vi je poznato, da je jedan viši dio crnogorskih boraca prešao u ovu plemenitu zemlju, to jest Republiku Argentinu, u kojoj nađosmo veliko gostoprimstvo i zašititu, u kojoj nam se ukaza zgodna prilika da produžimo započetu borbu za čast, pravo i slobodu naše viteške domovine; gdje nađosmo veliki broj naše braće Crnogoraca, koji ne svi rado raširenih ruku dočekaše u svoj bratski zagrljaj, koji svi skupa u zajednici sa nama produžuju svetu borbu za čast i pravo mile ni domovine, koji su se riješili, da se do potonje kapi krvi bore protivu krvavog biogradskog režima i njegovih dahija, koji naše golo i nezaštićeno roblje na svake muke udaraju.-

Braćo! Kao što vi je poznato, bez slobode, ljubavi, pregnuća, bez požrtvovanja-ne dobiva se pobjeda, a po naseb-bez zajedničke naše grupisane borbe. Zato smo i mi osnovali naš ustaški odio i stupili u bratsko kolo naše braće u Sjevernoj Americi u Crnogorsku Narodnu Stranku Seljaka i Radnika, odakle ćemo svi složno moći povesti svetu borbu.

Naši opšti neprijatelji to su uviđeli, zato su još 1922. godine preko nekih naših odroda, pokušali da pošto poto unište našu borbu i našu organizaciju, ali blagodareći čistom razumu i iskrenosti naše braće, nijesu uspjeli-no su tamošnja braća znali i umjeli očistiti gubu iz torine, to jest očistiti naš Savez od izroda i trgovaca.

Mi smo se tome radovali, i u jednom od ranijih brojeva našeg dičnog „Crnogorskog Glasnika“ mi smo svima vama odali našu zahvalnost.

No na veliku zalost, ti se odrodi i biogradski plaćenici ponovo javiše.

Brat Vaso Đ. Kovačević piše ni jedno veliko pismo, i u njemu još više čudesa; pri zaključku veli: Mi smo iz Saveza brisali Mira B. Mitrovića, a „Crnogorski Glasnik“ nije više organ Saveza ni tumač crnogorskih patriota.

Nas ovo pismo brata Kovačevića ni malo nije zbunilo niti za minut od borbe udaljilo; mi smo znali po čijem se nalogu piše, znali smo, ko to diktira! Mi se u tome nijesmo prevarili, jer dođe krilati orao raširenih krila-naš mili „Crnogorski Glasnik“, u kom sve u potankosti viđesmo, što izrodi i plaćeni misle.

Mi našoj braći u Sjevernoj Americi čestitamo na uspjehu, koji znadoše i umješe odrode i biogradske plaćenike poćerati iz njihove sredine. To ćemo i mi ovamo učinjeti, ako se koji pojavi, no ih među nama nema.

Članovi ustaškog odjela u Buenos Ajresu podižu svoj glas i šilju svoj apel na braću članove Crnogorskog Potpornog saveza, a tako i na članove Crnogorske Narodne Stranke Seljaka i Radnika, čiji smo i mi članovi, da svi složno produže započetu svetu borbu za čast, pravo i slobodu Crne Gore.

Kumimo ve, braćo, nemojte se dati zavesti i pasti u šake našim protivnicima, našim odrodima, koje ni naš mili i jedini list „Crnogorski Glasnik“ na javnost iznosi.

Crna je Gora Crnogoraca. To je bilo i to mora biti! Nestaće palikuća, nestaće izroda i prodanih duša. Njihova će se imena samo po zlu i izdajstvu spominjati. Pravda i istina nepravdu i laž će pobijediti. Zato mi smo više no uvjereni, da se blizu primakao dan naše pobjede-da slave i uskrnuća Crne Gore i Crnogoraca.

Crnogorac treba da dade sve za čast i domovinu. Zato slogom u borbu za čast, pravo i slobodu domovine!

U ime članova ustaškog odjela br. 14 Crnogorskog potpornog Saveza, šilju svojoj braći članovi C. P. S. i Crnogorske Narodne Stranke Seljaka i Radnika svoj bratski pozdrav s usklicima:

Živjela naša mučenička domovina Crna Gora!

Živio Crnogorski Potporni Savez!

Živjela Crnogorska Narodna Stranka Seljaka i Radnika!

Za ustaški odio u Buenos Ajresu, Južna Amerika,

S bratskim pozdravom

Predsjednik, Ilija R. Kontić“.

(„Crnogorski glasnik“, oficijelni organ Crnogorskog potpornog saveza i Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika,  Detroit, Mičigen, godina IX, broj 49, utorak 15. januara 1924.  str. 4).

Bilo je to vrijeme kad je crnogorska indipendistička politička emigracija u Južnoj i Sjevernoj Americi bila podijeljena i snažno zavađena i kad su jedni druge optuživali za nelojalnost Crnoj Gori. Taj raskol i sukob započeo je još kod crnogorske političke emigracije u Italiji i prenešen je i inteziviran na tlo Južne i Sjeverne Amerike, u kojoj je prešao značajan dio političkih emigranata iz Italije tokom 1922. godine i docnije. U Južnoj i Sjevernoj Americi postojale su i djelovale dvije struje u crnogorskoj političkoj emigraciji: jednu je predvodio bivši ministar Milo M. Vujović, a drugu znameniti crnogorski suverenista ministar predsjednik crnogorske vlade u egzilu Jovan Simonov Plamenac.

Preko „Amerikanskog Glasa Crnogorca“, koji je izlazio u Čikagu i „Crnogorskog Glasnika“ iz Detrioita te dvije struje vodile su propagandnu, preko koje se očitavala i sadržina njihovog međusobnog političkog razlaza i konflikta, koji je u konačnom bilo pogrešno, jer je samo nanijelo štetu proklamovanoj borbi za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Ilija R. Kontić je podržavao Vujovićevu struju u tom smislu.

Ilija R. Kontić bio je hrabri, odvažni i dosljedni borac za pravo, čast i slobodu crnogorske domovine i naroda protiv velikosrpske subjugacije Crne Gore i kako je sam pisao „krvavog beogradskog režima“.

antenam

1 KOMENTAR

  1. “Crnogorski podporni savez”..?

    jA IM VJERUJEM..POSEBNO,ZBOG njegove “podpornosti”-jezički importovani “neocrnogorski jezik”-POLAZEĆI O ISTINE,DA NAROD KOJI NEMA SVOJ IZVORNI JEZIK I NIJE NAROD?…NEGO?

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].