Cucka tuga

1
Dragoljub Đuričić

Piše Marina Dulović, prof.

U Beogradu je preminuo bubnjar Dragoljub Đuričić. Jedan od najbolji, jedan od trideset svjetskih najboljih bubnjara.

Napustio nas je još jedan muzičar iz Boke. Prvo Miro Homen – dirigent, a sada Dragoljub Đuričić – bubnjar. Previše tuge i iznenadnih odlazaka.

U njegovom Herceg Novom danas je Dan žalosti. Tuguje Novi, Boka, Beograd, i Juga cijela rasuta po novim državicama. Tuguju i Cuce koje je proslavio i uradio što se ,,niko nadao nije“. Poštovali smo ga. Više od toga …divili smo mu se i voljeli ga.

Bio je talentovan i omiljen. Neposredan i energičan. Harizmatičan. Avangardan i tradicionalan ujedno. Plijenio je posebnošću …na sceni i van nje.

Naš prvi susret desio se prije devet godina na Vračaru u Beogradu. Na terasi modernog kafea preko puta čuvene kafane ,,Kalenić“ stajao je Dragojub. Pogledi su nam se sreli i skoro istovremeno  izgovorili smo ,,Dobar dan“ iako se lično nismo poznavali. Mozda je kutija od violončela bila znak prepoznavanja? Uz par bokeljskih riječi, već smo se našli za stolom savremenog  kafea. Još kada sam rekla da je moj prijatelj i prvi komšija proslavljeni režiser, takođe porijeklom iz Cuca, Vlado Perović, nastavili smo razgovor kao da se znamo oduvijek. Pričali smo o novskoj toplini i savinskoj Dubravi, kotorskim vjekovima i kulturi, Cucama i naravno muzici. Želio je da okupi sve bokeljske muzičare, profesionalce i amatere, klape, duvačke orkestre, mlade i one koji to više nisu i napravi novi projekat. Sve više se zanimao za klasičnu muziku i želio je da napravi spoj nespojivog (zašto da ne)  umjetničke muzike i žanrova kojima se on bavio džez, rok, pop…. Pričao  je anegdote sa prve ,,Cucke jeke“. Hodajući sa vremešnim ocem od Trešnjeva prema Kobiljem dolu u podne, kada zvijezda sa neba najjače peče, pred prvi festival, otac mu je nakon dužeg ćutanja u nevjerici rekao: ,,Ako ti dođe pedeset druga noćas, glavu dajem“. Uslijedio je smijeh i novi planovi. Želio je da festival ,,Cucka jeka“ donese dobro kraju odakle su njegovi preci, da spoji različitosti i obezbjedi vodu koja se u Cucama još uvjek skuplja kišnicom u bistjernama.

Prije nepunu godinu dana, prvi izlazak iz počenih samoizolacija i nadom da je kraj svim našim mukama i čudnom virusu, našli smo se na novom putu od Vilusa ka Nikšiću.  Iznenada rampa … put se minira. Radnici na izgradnji kažu ,,možete preko Cuca i Trešnjeva pa na Cetinje“. Iako je predlog izgledao komplikovan želja da vidimo Kobilji do, mjesto ,,Cucke jeke“ bila je jača od neizvjesnosti i zaobilaženja crnogorskih sela i gradova. Uzan put , ali srećom jedini smo tog dana bili na cesti, poveo nas je kroz interesantan kraški predio. Kako to u proljeće biva priroda je ukrasila svoju kolijevku i ozelenjela čak i ljuti krš. Nailazile su uvale, vrtače, dolovi, veliki i mali, dolovska korita, zaravni među stijenama i gorjem. Ugledali smo tablu Kobilji do i zastali. Bilo je to mjesto koje je Dragoljub svojim talentom i hrabrošću napravio drugačijim, mjestom susreta, dobre muzike, pozitivne energije koji ćemo i nakon njega pamtiti i u sred Cuca tražiti na kulturnoj mapi.

Istinski je živio za muziku nesebično se davao i trošio. Govorio je da će ,,pošten čovjek spasiti svijet“….međutim za njega na ovom svijetu nije bilo spasa. Neka caruje u svijetu nebeskom i nađe svoj mir.

1 KOMENTAR

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].