Danga

8

Nebo se odronilo iznad Boke Kotorske. Srebrnim jugom nabujala morska plima preliva preko mandraća.

Iza oblaka nadojenih kišom, kao iza duše. Oluja će, ili ću zaplakati.

Muka ljudska zakopana u ćutanju. Vrijeme svezano u neizvjesnost. U privid bez kraja agoniji.

O svemu se glasnije govori, polemiše, prosuđuje. Prijeti se sa i bez pokrića, optužuju bivši za sve i svašta i priziva gospod da pomogne. Narod boluje. Vakcine nema ni u naznakama.

Sve se svodi na neopisivo mučne i potpuno nevažne osude u mjerenju krivice na zarđalom političkom kantaru.

Da su oni bivši radili kad je trebalo, sada bi bilo vakcina po želji i da se bira, reći će vlast.
Možda, uz saketić tamjana, možda u kafenoj kašičici prije jela, jednoj za svakoga. Možda?

Tako razumijem nemušta opravdanja glumaca sa rolama bez aplauza ovog postizbirnog teatra.

Suma tante, katarze ni od kuda.

Ponizno ćutanje me boli više od straha od Covida.

Dok mi se oči prema nebu podižu u molitvi da ozdrave meni dragi ljudi i svi koji plitko dišu, da se manje muče ili da izdrže svi koji do danas nemaju simptome i kojima brisevi pokazuju da su negativni, duša mi juži kao ovaj dan.

Dan koji ni u kakav dnevnik ne može, malodušan, sivi. Kome Vito naređuje: vani dane, đubre jedno, ne sviće se tako. Vrat’ se natrag, pa pristojno svani!

Ko će konačno, pitam se, biti pristojan i reći ovom narodu kad će vakcine na ove bande?

Zašto ih nema? Kad stignu, oće li biti validne i po kojem ključu ćemo se vakcinisati? Da li će ih biti za sve koji žele ubod u rame, ili samo za one zaslužne i važne?

Ovaj ubod u srce tupom neizvjesnošću je nepodnošljiv. Uče li nas zaista da u red čekamo užareni, metalni pečat iza kojeg ostaje danga – biljeg Domanovićev? Jesmo li stigli do tolike ropske poniznosti?

Ako vlast želi žig na čelu našem, oćemo li “viteški” pristati? Pitanja bez odgovora, kao i vakcine između obećanja i čekanja.

Zašto nojevski u pijesak?

Zarasli u draču sopstvene nemoći pred ovim čudom svekolike bolesti.

Vrijeme oteto od života naših ne može se vratiti.

Može li se umiranje vakcinom zustaviti a da je rame za iglu spasa isto za sve? Bojom kože, vjerom i politikom?

Dubravka Jovanović

8 KOMENTARI

  1. Duda draga.
    Emotivno i istinito.
    Do jada s njima.
    Ipak će i ovo proći ali neće stid zbog loših i ostrašćenih političkih miševa.

  2. Što treba ovom narodu,reći i učiniti da shvati da smo na ivici ponora.
    Ne dijeli nas korak ,nego smo jednom nogom već nad provalijom.
    Ozbiljnost situacije uz neozbiljnost odgovornih, svaki ne dan ,nego čas je sve veća
    Da vrištimo, i zapomažemo,jer ni protesti ne pomažu?
    Batalimo se politike i podjela, izmišljanja i optuživanja.
    Svaki dan ostajemo bez najmilijih, mladih i starih.
    I čekamo da bolest pokuca i na naša vrata.
    I čekamo ,strepimo,bolujemo,

    Zdravlje ie najvažnije.
    Moramo svi u isti red a poslije kad prodje sve ovo, mislićemo i nastaviti” podjele”
    Pre bolešću smo isti

  3. Da su ONI BIVŠI radili kako treba bilo bi vakcina koliko hoćeš i da biraš koju ćeš reći ću ja, ali su svojim greškama i samozadovoljnim parolama dopuštili da dobijemo ovakvu vlast. Još od Aiustrougarske, a potom Italijansko-Njemačke fašističke okupacije Crna Gora nije imala goru vlastm a mora se reći ni snihodljivije podanike. postali smo većinski zemlja neposlušne đece i poslušnih odraslih. Dok smo pod barjacima druge države kao ovce na pojilište hrlili da se pričestimo istom kašičicom, dok smo vjerovali da je kaad tamjana dovoljna zaštita od Kovida 19, pa do one blasfemije od neki dan; švrljaju svještenici SPC po kliničkom centru i inficiranim pacijentima nude pričest. Kad god pomisliš niže ne može, nekim novim gatom, poput onog premijerovog o porodici, na kojoj bi mu pozaviđeli i Musolini i Gebels! Utjeha mi je da ovi vladajući svakodnevno sebi zabijaju po neki efektan autogol kojim osvješćuju zabluđele. Nikšić nam ne može dati odgovore na sva pitanja, ali na jedno može…Nadam se i da hoće!

  4. Pjesnikinjo sa orlovim nosem, kad ce zbirka tih prdoklacina da se stampa na grbaci naroda. Tesko vise, osim ako komiti i komitace ne skupe kakve pare na te velicanstvene skupove od po rezervara.

    • Pjesnikinja ima nos i ima njuh ima miris i karakter a ti ni onu stvar.
      Ako si kojim slučajem muško izgubio si p..,a ako si žensko nemaš ama baš ništa osim truleži duše.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]