DE – MONTIRANJE

4

Nijesu morali apostoli pomjerati brda da bi se sa jednog na drugo čovjek čuo i prepoznao glas i riječi drugog čovjeka. Čula, iskustva i uslovi  života u jedinstvu sa prirodom formirali su alate komunikacije koji su besprekorno funkcionisali na daljinu. Daljinu na kojoj su se rekosmo, glas, njegova boja i dikcija nepogrješivo prepoznavali a riječi u ehu odjeka precizno tumačile. Nije tu trebala nikakva seoska  nadriforenzika, koja bi  tumačila je li domaćin – komšija toga dana bio tu, ili išao  tamo. Uho i glas jednog i drugog bijahu javni i dovoljni svjedoci  rečenog.

Nije čovjek tog vremena mogao ni slutiti da će doći  doba u kojem će  neki drugi čovjek, za svoj glas emitovan na mobilnom telefonu, kazati  da to nije on  kazao, već da je slijed riječi i rečenica tek puka montaža.

Proročki upozoravaše veliki pisac Umberto Eko, u jednom od svojih eseja,  da ne smijemo izgubiti svoju memoriju govoreći to  u duhu  narastajućih posljedica i fenomena novih medija.  I on, i čitava škola kulturologa, mediologa, sociologa, fenomenologa, antropologa, upozoravaju da će u novom vrlom digitalnom svijetu pametnih naprava čovjek izgubiti svoj identitet. Znači,da neće biti u  moći sam sebe prepoznavati, da će iznova on biti neko drugi ( sve po potrebi) ” namontiranog” i glasa i stasa. Čudo li je tehnika. Ako ti se ne dopada glas, ako nije dovoljno muževan, harizmatičan, ili ti se tek slučajno ne svidi rečenica koju emituje tvoj glas na telefonu, dovoljno je da kažes, to je montaža.  Ako ti se ne dopada slika i prilika koju  tamo daleko šalješ, namontiraš se sam, i eto ti novog čovjeka. Bez  stasa ( kičme) i glasa.

Tek, šta osta danas od nekadašnjeg čovjeka na glasu, glasovitog čovjeka?  Osta namontirani čovjek  koji voli da zbori i prsi se tajno. A kad tajno postane javno onda je sve montaža.
Od montaže do blamaže mali je korak.  To svi razumiju, pa i kada se ništa i ne kaže.

A da se ne bi  čojkali i pijačno nadgornjavali i ubjeđivali  ko to ( ne ) reče, opet u ovom vrlom digitalnom svijetu stoluje i tehnika zvana forenzika. Vjestačenje prirodnog glasa.   Ne moramo sa brda na brdo. Dovoljno je sa dugmeta na dugme.  Pa da čujemo šta je de-montiranje. I priroda i tehnika za neke stvari su nepogrješive. Nemontiran ili demontiran glas:

“…Mi smo otišli, osvojili smo tamo Cetinje, ne osvojili, nego rasčistili tamo tu bagru”…

Javnost ima pravo da zna ko (ni) je to rekao!

4 KOMENTARI

  1. “Samo su slabi izvan opasnosti a nikoga nema da jakima oprosti”.
    Hvala ti Željko Rutoviću što te ima i što si toliko jak!
    Oprosti slabima.
    Premali su i nejaki.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]