Dvije godine od smrti Radula Žurića: ČASNOST LJUDSKOG TRAGA

0
Radule Žurić

Piše: Željko Rutović

Prošle su dvije godine od smrti Radula Žurića, dragog čovjeka i prijatelja svijeta dobra kome se radovao i iskreno sebe u njega utkao. I kako to biva, dubina praznine odlaskom dragih ljudi protokom vremena postaje sve veća i veća. Zato sjećanje na Radula jeste (pod) sjećanje na sve ono što sa takvim ljudima odlazi, a ne lako i ne brzo u nekim drugim se ne prinalazi. Zato sjećanje na Radula govori o vrijednostima, etici, odnosu i principima koji svijetu i zajednici daju trajni smisao civilizacijskog postojanja.

Bijaše Radule Čovjek rijetko osobenog stasa, glasa i omijeha. Čovjek sa najljepše crnogorske razglednice kojom bi svijetu predstavljali lik gorštačkog sina – stamenog, gordog, duha vedrog i ponosnog čovjeka. Bijaše to čovjek čija bi vam riječ i osmijeh, širok i iskren, oči tople i govorljive, vraćale vjeru u život i ljude, pa čak i onda kada to život a još više ljudi nijesu zasluživali.

Bijaše to Čovjek uz čije ime i prezime pristajahu riječi nad riječima – čast i istina. Ne manje, tom i takvom čovjeku duhovitost bijaše rodno mjesto društva i kolijevka komunikacije kojom on zasluži i zaduži pažnju svih onih koji sa njim bijahu drugovi, kolege ili tek slučajni u prolazu sagovornici. Pasalo mu je gospodstvo kojeg sa ličnom i porodičnom stamenošću, laganog hoda i ruku koje obično bijahu na leđima, nosaše na prirodan i svoj osoben način. Prepoznavao bi se, izdvajao se, tako da bi vam oko poželjelo i potražilo takvog čovjeka od kojega bi vam samo i jedino dolazila dobra, duhovita i plemenita riječ. Čujete li tu i takvu riječ i sretate li takvog čovjeka često. Razmislite i vidite, zamislite razliku. Razliku koja život čini vrijednim trajnog pomena.

Bijaše to crnogorski i ljudski bastadur koji se nikom ne pomjeri ni za pedalj, ma kako se on zvao i kakvom moći kitio. Na tim idealima, riječi i časti utkao je sebe bez ostatka u biće svoje Crne Gore, kao njen sin iskreno odan u odbrani njene tradicije, imena, duha i kulture. I sve to onako kako je on neposredno i smjelo, kuražno i odvažno govorio. Za njega, prije i iznad svega stolovaše samo jedna moć – moć časti i moć ljudskosti. Tu moć mu niko i ničim nije mogao uzeti. Pameti i nauku skloni mogli su od te njegove moći samo učiti, iako ne pripadaše onima da bilo kome savjete bez povoda i zahtjeva daje.

Mogli ste se na njega osloniti a da vam nikad ne bi kazao da je osloncu teško, živio bi, drugovao i tugovao sa vašom boli i tugom, i isto tako u radosti života biti vašim drugom.

Sve to i više od toga bijaše Radule Žurić – uzor Čovjeka, prijatelja, druga, kolege i građanina kojeg na žalost njemu bliskih i svih onih koji su ga znali već dvije godine nema među njima.

Časnost ljudskog traga u kome Radule Žurić trajno ostaje, u svakom novom naknadnom sjećanju i razgovoru u povodu njegovog života i ličnosti biće istovremeno i podsjetnik na neprolazne ideale čovječnosti koji životu, društvu, profesiji i zajednici daju smisao vrline dobra.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].