Faiz Softić, pjesnik, prozni pisac, humanista

0
Božidar Proročić, Faiz Softić i Veljko Đukanović ispred biblioteke ,,Ćamil Sijarić,,

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Bihorsko ljeto (fragment iz knjige ,,Bošnjaci i ja”) 2019 godine i XII festival – Zavičajne staze bili su ispunjeni mnogobrojnim kulturnim aktivnostima, promocijama, programima od kulturološkog značaja. Književni susreti su održani 3. avgusta 2019 godine  u Šipovicama, mjestu rođenja bajkovitog  pripovjedača Ćamila Sijarića. Na skupu su pored Ćamilove česme uz prisustvo brojne publike gvorili: Faiz Softić poznati pisac, pjesnik, kulturni radnik i urednik revije ,,Bihor” koji, svojim mnogobrojnim akcijama kako u Crnoj Gori tako i Luksemburgu, radi na očuvanju dijaspore afirmišući sve vrijednosti pisane riječi i knjige. Faiz Softić se osvrnuo na stvaralaštvo Ćamila Sijarića pronalazeći paralele između tradicije i savremenog pisma jasno ih pretačući u svoja esejistička viđenja i prozni pristup.  Nakon završene manifestacije imao sma priliku da sjednem i popričam sa Faizom Softićem sa kim sam se tek na ovoj manifestaciji zvanično upoznao iako smo bili već prijatelji na društvenim mrežema i često razgovarali. Faiz Softić je neposredan opušten pun šaljivog duha i tona. Ima veliko srce u to sam se uvjerio mnogo puta kod njega. Ta humanost je kod njega često dolazila do izražaja. Znao sam da je dio svog života i teških trenutaka proveo u Sarajevu. Sjeli smo u biblioteku ,,Ćamil Sijarić” upravo ispod fotografije velikog pisca po kome biblioteka nosi ime započeli smo jedan opušten prijatan razgovor koji će prerasti u lijep intervju kojeg ću ja kasnije objaviti u crnogorskim medijima. Njegova toplina i briljantni odgovori ovog oštroumnog književnika ostavili su na mene jak i neponovljiv utisak. Tako je bilo lijepo slušati kada priča. Vidjelo se da je veoma aktivan u kulturi i da prati sva kulturna dešavanja kako kod nas tako i u Liksemburgu ali i u Sarajevu. Džordž Orvel (engl. George Orwell). Engleski pisac1903. godine u Motihariju (Indija), a umro je 21. januara 1950. godine u Londonu, jednom je zapisao: ,,Predani pisac tokom rada morat će se zapitati barem četiri pitanja: što nastojim reći, kojim riječima mogu to izraziti, kakva slika ili idiom (u lingvistici: ustaljeni) služe tome, je li ta vizija  dovoljno nova i svježa da ima efekat. Nakon njih, najvjerojatnije će se zapitati i: jesam li mogao skratiti i jesam li rekao nešto što je ružno sročeno, a mogao sam to izbjeći.” U svim svojim knjigama Faiz Softić je imao ove elemente koji ga čine izuzetnim piscem sa naših prostora. Pored toga on se nesebično trudi da svakog kolegu afirmiše i podrži u poeziji i prozi. A takvih je zaista malo danas koji su spremni i druge podržati. Faiz Softić, nije samo književnik, on je  vječiti putnik, i arheolog ljudskih sudbina i neispričanih priča rodnog Bihorskog kraja. ,,Razapet” između Luksemburga-Sarajeva i Bihora. Njegovi putevi, snovi, stvarnost  ali i poneka suza je pretočena u njegovu prozu. To njegovim romanima daje onu pripovjedačku notu koja je karakteristična ali i unikatna za sve pisce Bihorskog kraja.

Jedno od pitanja koje sam mu postavio a koje će kasnije biti prezentovano u intervju bilo je:  Gospodine Softiću za vrijeme okupacije Sarajeva i ratnih strahota koje ste preživjeli šta je na vas ostavilo lično upečatljiv pečat pred sam odlazak iz Bosne, 1995 god šta je to za čim najviše žalite? Odgovorio mi je: – U ratu sam spoznao šta je zapravo život a šta smrt. Spoznao sam koliko je uzaludan posao težiti za bogatstvom. U ratu sam spoznao svu ljudsku bezobzirnost, te da je za mnoge reći da su psi kompliment. Nevjerovatno je do kojih dimenzija može doskočiti ljudsko divljaštvo i da postoje trenuci koji traju u kojima im ništa nije sveto. Zar je moguće da smo sa takvim ljudima do juče živjeli i to u prijateljskim odnosima. Pitao sam se jesu li ovo zvijeri čučale u njihovoj koži?! I da se pogrešno ne shvatim – cijeli rat sam proveo sa ljudima raznih konfesija. Među nama ni rat nije mogao spržiti prijateljstvo, ali, nažalost – bilo je mnogo opakih i loših ljudi, koji su dobili šansu da mogu činiti šta hoće i oni su krenuli u svoj krvavi pir. A za čim žalim? Žalim za životom kakv je bio prije rata i koji se više, sada je pouzdano jasno, neće nikada ponoviti; bar meni ne. U mnogima je izgorjela duša. U nekima i dalje gori. Kada mi je dao ovaj odgovor razumio sam kako rat utiče na pisca i kako nekada u svojim djelima ili pjesmama ,,ponesete” i taj dio sebe. Eh razmišljao sam u sebi koje je sve strahote prošao i kako je to na njega uticalo.  Dan prije susreta sa njim pročitao sam tri njegove kratke pjesme kako bih znao da formulišem i postavim mu neka pitanja.

Tri kratke pjesme;

POSLIJE RATA

i…?!

HOĆU U SARAJEVO 

Draga,

znam da bjelina hljeba

dolazi od naših ruku

Ali, molim te,

pusti me da idem u Sarajevo.

KAŽIPRST

Bože,

koliko grijeha

u jednom prstu.

Poezija Faiza Softića predstavlja krik intelektualca koji je u vihoru rata svoj vapaj i bol iskazao stihovima. Dok su Sarajevo ubijali mecima i granatama, dotle je Softić na pergamentu papira opisivao stradanja običnih ljudi koji su nijemo padali pogubljeni. Svaka bora na njegovom licu nosila je tragičnu poruku koja je pretočena u lirske subjekte. Softićevi stihovi u ovim pjesmama su duboko potresni  u istoriji Bošnjaka kao i stihovi posvećeni (žalu) za rodnim krajem (primjer su pjesme: Tamo, Bihor).Trebalo je vremena da poezija sazri da se oblikuje i da dobije svoju punu snagu etičnost i estetiku ali i da sačuva njegovu ljudskost i humanizam. ,,Apokalipsa” koja je prošla kroz Softićevu poeziju nije utihnula, pravo je pitanje da li je utihnula naša sposobnost da čujemo ono što nam autor govori na šta nas podsjeća i opominje. Pored toga što uviđa prirodu stvari Softić i zalazi u samu poetsku suštinu, on zacjeljuje, i obogaćuje život, donosi ljepotu (ma koliko ona bila gorka) i bunt, koji se suprotstavlja bezakonju i nepravdi.

Nastavili smo razgovor u duhu kulture. Praveći ja lično paralele između njega i Ćamila Sijarića kada je u pitanju zavičaj upitao sam ga: Vaš roman ,,Pod Kun planinom” prati autentična svjedočanstva vašeg zavičaja. Šta je za vas zavičaj šta je to što uvjek nosite u vašem srcu ali i u vašim knjigama? Odgovorio mi je: ,, Zavičaj je krletka iz koje sam se ispilio. Taj čudesni i pasivni Sandžak, ta brdovita i čudesna Crna Gora… Sve me to odredilo; i kao pisca i kao čovjeka. Zavičaj me prilično namučio u mom djetinjstvu, ali danas kada sam vremenski i prostorno poprilično udaljen od njega – blista mi, i često ga i jako poželim. Zaspim uz grgoljenje zavičajnih potoka i huku vjetrova koji su znali uplesti vrhove hrastova iznad naših kuća u mojim rodnim Vrbama. Ni jedan miris zavičajni; ni krušaka, ni jabuka, ni pokošenog sijena, ni očevog duhana, ni torine pod kućom, ni prvog behara sa aršlama pod kućom, ništa to nije izmaglilo iz mojih čula. Uglavnom, sve što je stasalo u mojoj književnoj bašti, proklilo je iz zavičajne sjemenke.”

Faiz Softić je glavni sam i odgovorni urednik revije Bihor već duže od jedne decenije. Izdaje je istoimeno udruženje Zavičajni klub  „Bihor“ i ovo udruženje je dobro poznato širom svijeta. Zna se za udruženje Bihor i reviju ,,Bihor“ širom svijeta i njihovu plemenitu misiju u očuvanju kulture i identiteta Bošnjaka. Revija izlazi tromjesečno u tiražu od 1000 primjeraka i rado je čitana širom svijeta. Njeni tiraži često znaju da pređu i veći tiraž od navedenog. Revija ,,Bihor“  predstavlja esenciju i sponu sa rodnim krajem svaki primjerak predstavlja svojevrsnu ,,malu istoriju“ rodnog kraja i zavičaja. Tada mi je prodložio da i ja napišem tekst za reviju ,,Bihor“ što sam ja sa radošću prihvatio i na čemu sam mu jako zahvalan naše prijateljstvo i saradnja je poseban primjer multikulture. Kada sav već spomenuo reviju ,,Bihor“ ne želim da preskočim Zavičajni klub ,,Bihor“ koji čuva običaje, folklor, pisanu riječ, bosanski jezik, okuplja i vodi brigu o svim iseljenicima. Prepoznati su po svom humanitarnom radu i mnogobrojnim akcijama nikada ne zaboravljajuči rodni kraj a ni mlađe generacije. Brojne humanitarne ali i kulturne manifestacije koje su oni organizovali nisu posvećene samo prema pripadnicima Bošnjaka već i prema Crnogorcima, ali i svima drugim narodima u duhu lijepe riječi i multikulture. Tako recimo u „Danima bošnjačke kulture u Luksemburgu“ isprepletaju se stihovi luksemburških, bosanskih, crnogorskih, sandžačkih i mnogih drugih pjesnika i stvaralaca. Zahvaljujući Faizu Softiću bio sam gost Bošnjačkog nacionalnog vijeća koje je u okviru programa obilježavanja 20. novembra – Dana Sandžaka organizovalo 14. Sandžačke književne susrete na kojima je učešće uzelo četrnaest književnika. Domaćin tribine bio je prof. dr. Redžep Škrijelj, a na susretima su učestvovali književnici iz Sandžaka, Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, književnici iz dijaspore koji žive u Holandiji, Austriji, Njemačkoj, Luksemburgu, te književnici koji objavljuju na jezicima manjinskih naroda u Srbiji.

Faiz Softic je rođen 10. januara 1958.god. u Vrbama kod Bijelog Polja na sjeveru Crne Gore (Sandžak). Skolovao se u rodnom kraju, Mostaru i Sarajevu. Prvu pjesmu objavio još kao učenik 6. razreda osnovne škole i od tada ne prestaje pisati. Piše za razne listove i časopise. Prevođen je i nagrađivan. Zastupljen u školskom programu BiH, Kosova i Sandžaka. Svaka njegova knjiga bila je u najužem izboru za knjigu godine u Bosni i Hercegovini u godinama njihovog izdanja. Bosanski rat ga zatiče u Sarajevu gdje ostaje do kraja da brani grad i zapisuje. Godine 1995., za ženom i djecom, dolazi u Luksemburg gdje nastavlja sa književnim radom. Tu je i napisao roman Pod Kun planinom, zasnovan na autenticnom događaju iz svog zavičaja, koji je dozivio više izdanja, filmski scenarij i prevod na francuski jezik. Glavni je i odgovorni urednik revije „Bihor“ koja izlazi u Luksemburgu na bosanskom i francuskom jeziku. O njegovom književnom radu pisali su mnogi kritičari i esejisti iz Bosne, Crne Gore, Luksemburga… Njemu lično najviše se dopada rečenica Marka Vešovića, iz pogovora u knjizi poezije ,,Strašan je zid bez sjene. “  Na samom kraju svog obimnog osvrta , Vešović je zapisao: – Faiz Softić, u ovoj knjizi, mnogo je više od svjedoka ratnih užasa kroz koje je pronio neokrnjenu svoju ljudskost.

Objavljene knjige:

  1. Strašan je zid bez sjene – poezija, Bosanska knjiga, 1996.
  2. Čovjek na rasputici – poezija, ZORO, Zagreb-Sarajevo, 2007.
  3. Dok vode teku – Izabrana poezija, Centar za kulturu Bihor, 2016.
  4. Pod Kun planinom – roman, Bosanska riječ, Wupperttal – Tuzla, 2002
  5. Pod Kun planinom – roman, Bosanska riječ, Wuppertal – Tuzla, 2003. 2.izdanje)
  6. Pod Kun planinom – roman, Almanah, Podgorica, 2010. (3. Izdanje)
  7. Strah od rodne kuće – roman, Bosanska riječ, Wuppertal – Tuzla, 2006.
  8. Ljudi bez adrese – roman, Dobra knjiga, Sarajevo, 2018.
  9. Čovjek koji kisne – pripovjetke, Tugra, Sarajevo, 2006. (Novčana nagrada Ministarstva kulture BiH za dvadeset najboljih knjiga izdatih u toj godini).
  10. Mjesečeve priče, pripovjetke, Zoro, Sarajevo, 2010.
  11. Mutna voda, knjiga priča, Planjax, Tešanj, 2019. (Nagrada Ministarstva kulture BiH na konkursu za deset najboljih knjiga napisanih u 2018.)
  12. Pod Kun planinom (Sous le mont Kun) roman, prevod na francuski, CLAE –Luksemburg. Prevodilac: Nicole Dizdarević, Pariz. 2009.
  13. Ljudi bez Adrese na njemačkom jeziku (Menschen ohne adresse) roman, PHI, Luksemburg 2020. Prevodilac: Elvira Veselinović
  14. Okamenjeni dani, izabrane pjesme na mađarskom jeziku – Kővé vált napok, izabrana poezija. Porodični krug, Senta 2020. Prevodilac Illeš Feher
  15. Monografija: Bošnjaci u Luksemburgu, Almanah – Podgorica 2011.
  16. Zajedno sa Aidom Vanovac preveo je i prepjevao sa francuskog na bosanski jezik knjigu pjesama luksemburškog pjesnika Lamberta Chlechtera Pješak na mliječnom putu.

U pripremi:

–Roman: ,,Noćni čuvar pasa“

– Roman ,,Pod Kun planinom“ na albanski i turski jezi

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]