Foto robot političkog prevrtača

3

Piše: Željko Rutović

U političkoj praksi i (ne)kulturi prepoznati su kao  preletači, prevrtači, petokolonaši, čiji je  zajednički imenitelj politički nemoral, neetičnost, neiskrenost, podlost, licemjerstvo, nedovršeni personalni identitet. Iz takvog socio- kulturološkog rama i odsustva temeljnih vrijednosti i principa, reprodukuju se za vlast privilegija pohlepni pojedinci, na prečac preobraćeni poklonici (svake) nove vlasti, ambiciozni sitnosopstvenički sebičnjaci,  spremni da uvijek i iznova služe novom gazdi. Takvo služenje ne poznaje ideologije, ideale, ciljeve i vrijednosne političke stavove.

Promjena političkih struktura 30. avgusta 2020. godine, fenomenološki, gotovo laboratorijskom preciznošću razgolitila je  svu bijedu socioloških prototipa političkog konvertitstva. No, ko su oni i koje zajedničke (ne)vrijednosti gaje i taje?

Uz skute vlasti, ove ili one, bez profesionalnog i etičkog digniteta ovi primjerci su skutonoše vlasti, njeni nekritički aplauderi i poslovične evet-efendije. Plemensko-palanački skloni (a od posla obično dokoni) vezama i vezicama, tetkama i tetkicama,na njima znan način zaposijedali bi fotelje i foteljice,  plate i platice, ne puštajući glasa i daha, već čekajući pobjednika “praveći se mrtvi” za život koji život nije, kupovahu tišinu jutra koje tajno (ali organizovano) nazdravljahu na sve četiri strane.

Bez javnog i jasnog stava o bilo čemu, a u privatnoj komunikaciji verglanja ploče koja niti zbori niti tvori, odlazili bi  kući pre-zadovoljni što preživješe još jedan dan u hladu ničim zaslužene sinekure.  Naglašeni talenat za “mudro ćutanje”i  poltronstvo uzdigoše do mjere posebne održivosti. Gdje i kada trebaše, pojahu grlatiji od svih, udvorički i osmijehom spremni na sve, ali isto tako ne zamjerajući se protivniku “svojih” flertujući po seoskim katakombana deseteračkog uznosa sa onima koji im već sjutra mogu biti gazde, gazdice i gazdarice.   Osluškivahu mijene i promjene, prevrtački se novoj vlasti svetosavskom vjerom nudeći, pravdajući službovanje kod bivše “silom” viših prilika ili tiradom o svom “profesionalizmu”.  Ko o čemu no amater i prevrtač o “profesionalnom poštenju”.  Bez političke boje, vrijednosti, mirisa i ukusa,  bijedno i jadno, na prvoj krivini potrčaće ka novoj vlasti,  nevezano koja je i  šta je – važno je samo da se i  dalje (pro)daje. “Što niži  organizam to veća sposobnost preživljavanja”, reći će Andrej Nikolaidis.

Primjeri javnih, i onih manje javnih kadrovskih postavgustovskih namještenja,  razmještenja, presvlačenja i novog političkog oblačenja, govorljive su slike i prilike društvene patologije nepovratno oboljelog morala. Pliva ta patologija u prevrtačkom mulju administracije javne i snishodljivosti kabinetske tajne, ograđujući se prošlosti političke svoje, denuncirajući bivše u klečećem udvoričkom startu novima i naprečac svojima.

A ko su njihovi i imaju li oni svoje?

Niti imaju sebe, niti svoje. Ono što se prevrtački jeftino pro­­­-daje nikad u vrijednosti etike ne ostaje.  Tragikomično se gledaju i prepričavaju  postavgustovske palanačke slike poltronskih kancelarija ministarstava, javnih insitucija i preduzeća, nezavisnih agencija, manje vidljivih nadleštava i servisa, koji su snishodljivo sricali apostolska slova pričešća političkog tamjana i svete vodice očišćenja od onih kojima se se do 30. avgusta kleli na vjernost. Kad ono, nitˊ građanina, nitˊ vjernika.

I ništa novo. Tu su oni među nama. I opet će tako biti, bez nade na dostojno i brzo civilizacijsko odrastanje etičkih vrijednosti uzoritog ličnog i političkog identiteta.

I opet, kao i uvijek sa preletačima niko nikad nije dobio, čak iako se pomisli da se sa njima nešto dobija, tada se stvarno i najviše gubi. Utolili su, možda na kratko, prevrtači svoju sujetu, interes i kadrovsku glad, dobili manju ili veću apanažu, nove apostolske stranke kotažu, lažni dodir pohvale po ramenu ili sjaj službenih tablica u svom plemenu – ali nikada i nigdje,  kod vlasti prošlih, sadašnjih i budućih neće zaslužiti čast i poštovanje. Neće, jer se poštovanje ne kupuje, ono se stiče nezavisno od cijene koju plaćate zbog vrijednosti i principa za koje se borite.

I zaista, je li živ čovjek bez principa?

3 KOMENTARI

  1. Zbog vrijednosti i principa za koje se boriš ostao si bez posla i to je slika u slomljenom i masnom ogledalu njihovog šporkog obraza.
    I nikome se ne požali i ni od koga ništa ne tražiš a svojoj posrnuloj državi daješ ruku da je podigneš.
    I uspijevaš jer ti je jače poštenje i znanje od njihovog zla i našeg licemjerstva.
    Zato nema cijene kojom se vrjednuje tvoja misija niti nagrade za tvoju neposustalu ličnost i snagu duha pod nebom kome vraćaš plavet RUTOVIĆU.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]