Ima li ikoga da se osvrne po starom Kotoru i popravi oštećeno?

20
ovo izgleda nikome ne smeta

Ispred nekadašnje crkve Sv. Mihaila u kojoj je danas smješten gradski lapidarijum srela su se juče dva Kotoranina. Jedan živi u starom gradu, a drugi dolazi autobusom sa Sv Vrače, naselja za koje kaže da je otuđeno od Kotora i koje sa ovim gradom nema ama baš nikakve kopče. Prodali su mu njegovi stan za dobre novce i kupili za male na Sv. Vrači. Novac se potrošio ni sveci tu ništa nisu mogli, i sad do grada može pješke ili autobusom. A za pješke nema noga više.

Mene, kaže jedan od malog broja Kotorana koji još žive u starom gradu, nervira najviše odnos preme ovoj ljepoti od strane gradske vlasti. Ne samo od ove, ali je ova prećerala. Nema nikoga da prošeta gradom i vidi što je sve oštećeno i što treba popraviti. Gledaj novinar, pokazuje Kotoranin na otpali natpis sa crkve Sv Mihaila. Kako da se turista informiše o objektima koji služe za ponos izgleda svima osim nama, ako je otpao natpis na kome je zapisano kada je crkva sagrađena i kako se zove. Ovako ova obješena krpa stoji nekoliko dana. Da je bar neko makne, reče Kotoranin i počinje priču o srkvi Sv. Mihaila.

Na kotorskoj Pjaci od kina odiše duhovnošću jer se na njoj nalazi Gradska biblioteka i čitaonica, Galerija “Stari grad”, staro kotorsko kino “Boka”, Gradski lapidarijum i originalni Muzej mačaka.

U romanogotičkoj crkvi Sv. Mihaila, koja datira iz XIV. vijeka, restaurirana poslije potresa 1979. sa zidovima oslikanim freskama iz druge polovine XV vijeka, smještena je bogata zbirka kamenih spomenika kotorskog gradskog lapidarijuma.

Zbirka je počela da se prikljuplja 1906. godine trudom tadašnjeg “Bokeškog starinarskog društva“.

Lapidarijum je otvoren prije 2004. godina i jedan je od najznačajnih objekata, ne samo u Kotoru već i na području jugoistočnog Jadrana.

Sličan objekat postoji samo u Trogiru, a u Crnoj Gori, klasičan primjer lapidarijuma poput ovog, ne postoji.

Na malom prostoru smješteno je veliko bogatsvo koje datira već od ilirskog, rimskog, grčkog perioda, preko za Kotor najznačajnijeg srednjeg vijeka, pa do kraja baroka.

Eksponati su smješteni od početka prvog vijeka poslije Hrista do kraja XVII vijeka.

Značajno je poprsje imperatora Domicijana iz I vijeka nove ere, kao jedan od najznačajnijih eksponata na nivou evropske arheologije.

Tu je i jedan broj grčko-ilirskih cipusa koji su jedinstevni u svijetu.

Nešto slično postoji u Španiji i oni su u stvari nadgrobni spomenici koji  potiču iz II, III vijeka poslije Hrista, a jedan od najinteresantnijih je cipus iz trećeg vijeka, pronađen sasvim slučajno prilikom kopanja neke kuće u Risnu.

Takođe su vrijedni eksponati vezani za arheologiju područja Boke Kotorske sa dva vrlo vrijedna nalazišta, male i velike grude u Grblju.

Iskopavanja su obavljena šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, a najzanimljiviji su eksponati poput zlatnog, obrednog noža, koji je obišao nekoliko svjetskih izložbi, zatim srebrna sjekirica sa zlatnim aplikacijama kao i više srebrnih i zlatnih predmeta, keramičkih posuda koji su jedinstveni, vezani su za period kritsko-mikenske kulture.

Ovakav lapidarijum predstavlja pravi muzej, ali je na žalost evidentan nedostatak prostora u Kotoru za izuzetno vrijedne arheološke nalaze, koji su smješteni često u neuslovnim prostorima.

Nakon ove priče vjerujemo da će neko od odgovornih prošetati gradom i popraviti oštećeno.

20 KOMENTARI

  1. Moj grade,
    Pozdravlja te “zabrinuti” i nađimo se u neđelju kod nekadašnjeg “Bižanta” oko 10 sati, ukoliko nisi zauzet, da se siti ispričamo.

    • Do četvrtka nisam u nekada našem, danas u njihovome gradu. Obećajem da ću ti se javiti preko portala da u ime starih dobrih vremena popijemo piće. Nadam se da se razumijemo.
      Veliki i iskreni pozdrav za moga prijatelja!

  2. E kuku meni. Tražio sam prije neki dan u Kotoru nekog meni poznatog, da mi posudi 20 centi, koliko mi je falilo sitno da kupim sladoled. Obišao sam pola grada, niđe nikog poznatog, a ja sam se ovdje rodio i znam svaki ćošak od svake ulice, kao svoju kuću. I vi tražite da i ovi što žive sada u gradu kažu što njemu fali ili što nije u redu, kada ni njima nije jasno gdje se nalaze i što je to vrijedno u Kotoru. Bili su nekada u Kotoru opštinski maranguni i zidari, kojima je jedini posao bio da popravljaju ono što se polomilo ili pokvarilo u gradu i na San Đovaniju. Vi koji ste nekada kao djeca šetali nedjeljom po Kašćelu ili po bedemima, pođite danas istim putem, barem malo i na kratko, jer su vam godine i nije više lako kao nekada. Pođite ali se brzo i vratite, dok niste pali i slomili nogu ili natukli rebra na putu do crkve Svetog Ivana. Ili potražite put do tvrđave koji vodi pored zidinama iznad Škurde. E nećete ga naći, zazidana su vrata odmah na ulazu, a ako se ipak sudite proći prećicom kod crkve, vidjećete da su skoro sve stepenice polomljene ili napunjene palim stijenama i izraslim granama i stablima, po ko voli……Žao mi je, jer smo kao djeca, svake nedjelje voljeli da se tim putem popnemo i oni koji prvi stignu do vrha, da zatvore gvozdena vrata na tvrđavi, jer je to značilo da smo je mi prvi osvojili. E lijepo se ponekad prisjetiti onih starih vremena, uspomene mogu podijeliti sa vama koji to pamtite, a bojim se da će uskoro ostati od svega samo uspomene ili ruine.

    • Tako je zabrinuti potpuno si u pravu. Ljepo je bilo pročitati tvoj tekst i prisjetiti se gvozdenih vrata na ulazu same tvrđave. Ljepo je pročitati urezana imena na istim vratima i sjetiti se nekih naših Kotorana a i drugova koji više nisu sa nama. Stara trošna vrata još uvjek čuvaju naša sjećanja na preljepa i nezaboravna pasala vremena. Nas stigle godine, došli neki drugi i novi ljudi, Kotorani kao da više i ne postoje, ne pita ih niko ništa i nikome više nismo važni.
      Što da se radi prijatelju moj, postali smo potpuno beznačajni i ko će nas više što da pita.
      Ajde da ne tražimo ništa. Budimo sretni što su ostala sjećanja na dane djetinjstva i što smo nekada davno mi prvi stigli do starih gvozdenih vrata i osvojili našu Tvrđavu.
      Mogu sve da nam uzmu, ali naša sjećanja na ta divna vremena ne može nam niko ponjeti.
      Iskreni pozdrav!

  3. A ko je zaduzen za crkvu Sv.Mihailja..izgleda da i ne dolazi u crkvu od velikog posla zbog tajnog rada protiv kotorske vlasti

  4. Nedopustivo je da svi spomenici, hramovi i palate u Kotoru nemaju ono divno obilježje, uredno i čitko, kako je dogovoreno.
    Isto tako nije u redu da lokalne vlasti, i prije i sada, ne dopuštaju da se tačno obilježi zgrada sadašnje Srednje muzičke škole, odnosno negdašnji “Srpski palac” i Vladičanski dom Eparhije Bokokotorske, čime se želi sakriti prošlost ove znamenite zgrade, čiji je vlasnik Srpska pravoslavna crkvena opština kotorska.

    • A dokle cemo slušat da je sve bilo i jest srpsko, osvijesti se dijete moje, 36 katoličkih crkava samo u starom gradu…kakvi srpski palaci, trice i kučine

    • Umjesto oznaka na krpama, svaka ta građevina bi trebala imati trajne oznake urezane u ćošniku zida.

    • Bila je Tu i Kvestura za vrijeme Rata, Preseljena iz Hrvatskog Doma !
      Ko ce reci drugacije?
      Nesto si zaboravan Arandjele, kad Ti ne
      Odgovara!
      Ne uznemiravaj komsinicu !

  5. Nema nikoga jer se od silne ljubavi prema gradu samo osvrću na svoje fotelje u kojima im he udobno izigravajući vladt.A ko je vlast u Kotoru,najbolje je ne znati.
    Jad i tuga iskompleksiranih, neostvarenih i polusvijeta.

  6. Sto radi Mjesna Zajednica u starom gradu? Gdje zivi predsjednik MZ-a? Koje su nadleznosti MZ?
    Mozda pokusate tamo naci odgovore.
    Tri noci nema ulicne rasvjete u velikom dijelu starog grada. Da li neko iz MZ-a treba da je u saznanju i obavijesti nadlezne?
    Pozdrav

    • MZ se posvetila krempitama i dr.
      delicijama. Offis Parilo je chiuso,
      festa je u Kameliji, a potla kod Patka!
      Priopcenja nesto ne idu na Skalu,
      valjda su na oni burzujski radijo.

  7. Eee moj sugradjaninu nema vise Kotorana a Niksicani Pljevljaci Beranci i ostali ne znaju sto je to i cemu sluzi hahaha. Odavno je Kotor umro jos od Majine vladavine a ovi su mu stavili Krst . Gledam kako umire svaki dan predvece nema Kukavice a u Tivtu i Budvi se vidi zivot na ulicama nazalost ne mozemo nista …..

    • Moraš ti da komentarišeš ksenofobične teme.
      Šta te žuljaju Beranci, Pljvljaci, Kolašinci, Bjelopoljci?
      “Sve što valja došlo iz Pljevalja!” Uvlačiš se, zavlačiš se,
      navlačiš se režimu – ne bi ti izrazio svoju zabrinutost
      što nam sudbinu kroje pod Goricom. Više lokalne
      samouprave ne postoji. Ako bi htio ovoriti
      neki kiosk-biznis, moraš do zadnjeg
      papira ići u Podgoricu (uskoro Tito(v)grad).

    • Jos si i Ti falio da prokukas!
      Ostavi citadine na miru, ne treba Nam
      Tvoj zal , dje su Ti keke, otvori nocni
      klub, pa pusti Happy hour, pa ces
      vidjet koliko ne ima.
      Evo smo u Kameliji na kostanje i paste.
      Nemas samo Ti biciklo, ja ih imam 11!

  8. Poslije ove bruke, ilustrovane slikom i riječju,
    uvjeren sam da će već danas neko uspavani dovesti stvari u red.

Leave a Reply to Dondo Branko Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].