Ime ljudskosti i dobrote

1
Dragan Savić

Sjećanja: deset godina od smrti Dragana Savića

Piše: mr Željko Rutović

Ima ljudi, ima ličnosti, koji se ne smiju zaboraviti. Zaslužili i zadužili su to svojim životom. Ako zaboravimo takve, zaboravićemo ono najbolje u čovjeku, zaboravićemo izvor postajanja, zaboravićemo ljudsko dobro po kome se vjekovima pre-poznajemo. Ako zaboravimo, zaboraviće i nas. Početak zaborava takvih vrlina, početak je gubitka Čovjeka. Može on bitisati i egzistirati u bezdušnosti zaborava, ali donijeće vrijeme, prije ili poslije, pitanja i propitivanja, ko smo i šta smo, ko smo kad najbolje među nama zaboravljamo. Ima li nade budućim, ako one, koliko do juče među nama, zaboravljamo. Civilizacije kulture vrlih (o)staju u sjećanju kao kolektivnom iskustvu naše bliže i dalje prođlosti.

Između zaborava i sjećanja potvrdiće se, ili ne, odgovori našeg sve-ljudskog i sve civilizacijskog postojanja. Postojanja čiji metar ima nepogrešive mjere i mjerice, etičke vage čiji sadržaj obilježava čovjeka, kako u životu, tako i posle njega.

Jedan od onih plemenitih i časnih ljudi koji je za relativno kratko životno putešestvije zadužio i zaslužio pažnju i ljudsko pojedinačno i kolektivno sjećanje jeste Dragan Savić, Čovjek, sin i roditelj, Građanin, društveni, politički i javni radnik. Dragan Savić-predsjednik Mojkovca(17.decembar 2010-7.april 2011). Lik, dobrota, pažnja, koju je njegovao u sebi i oko sebe, moralna čistota, mir i staloženost, i onda kada su sve okolnosti protiv, urezaće Draganov život u trajni spomenik dobrih ljudi.

Dragan Savić – jednostavno dobar čovjek!

Na toj uzvišenoj definiciji svih onih koji su časno brodili i hodili ovom zemljom, Draganov životni hod smjerno u sjećanju smiruje na način da nikog nikad nije ni nažuljao. Istovremeno bijaše to hod uvjerenosti i samouvjerenosti putevima ličnog, profesionalnog i državnog cilja drage mu Crne Gore. Biti na tim putevima sa Draganom bila je čast i privilegija, koju kao takvu u ličnoj i poslovnoj komunikaciji nosim i njom se ponosim u svom sjećanju. Izazovi, iskušenja, problemi, poslovične sujete, opterećenja, samo su bili dodatni motiv da Dragan nikada i ni za koju cijenu ne odstupi sa tog puta. Može li se više tražiti i očekivati od takvih ljudi. Svoj životni i profesionalni put, nenametljivo, tiho, ali odlučno i stameno, nalik građi crnogorskog kamen stanca, Dragan Savić je urezao, pamtljivo i jasno u istorijske, kolektivne puteve slobode, pravde i časti Crne Gore. Nama za sjećanje a porodici za čast, ponos i vrlinu koja kao takva ostaje nasljeđem izuzetne etičke dimenzije.

Dragan Savić jedan je od sinova Crne Gore koji se ne zaboravljaju i u vječnoj uspomeni njegove dobrote čuvaju. Od izazovnih i turbulentnih devedesetih prošlog vijeka, pa do godina demokratske obnove državne nezavisnosti Crne Gore, Dragan je stajao čvrsto, nepokolebljivo i odlučno. Ne prilagođavaše se trenutnim vjetrovima i prolaznim interesima, gledao je i vidio dalje, i sve to na svoj osoben, gospodski način, dostojnog manirizma i kulture uljuđenosti. Dragan-jedan od onih istinskih čuvara svega dobrog u Mojkovcu i za Mojkovac. Tom njegovom centru, duhovnog, zavičajnog, sentimentalnog, kosmološkog života dao je sve što se moglo dati. Posvećenik ljudske iskrenosti, vrline gorštačke i svjesnosti potrebitosti Mojkovačke razvojne i demokratske crnogorske staze evropske, Dragan je, i kada se to mnogima činilo sizifovskim, išao naprijed. I ne samo išao, već i utemeljivao napredak, njemu se radovao i sa njim živio. Sjaj dječačkih oči kao izraz radosti zajedničkog dobra o tome bi najbolje govorio, jer Dragan ne bijaše od one vrste samoreklamera od viška riječi a manjka djela. Naprotiv, džentlmenski bi to prepuštao drugom, noseći radost kolektivnog dobra u tišinu njemu znanih svjetova.

Diskretni osmijeh i tihi glas bijahu amblem lica čistote, etički i estetski ram, koji u svakom naknadnom sjećanju nostalgično, kod prijatelja, nostalgičara i pamtiša gledaju Dragana na putanji vodiča smisla života koji dobrotom i iskrenošću se zove. Ako je ime života znak, kolijevkom zemlje majke i kosmosa ne slučajno odabrano, onda nam trajno ostaje da svijetli znamen čojskog i ljudskog imena-drag kao Dragan Savić. Dragan je ponio i poklonio osmijeh i dobrotu drugim svjetovima, ostavivši ovom sjećanje ogledala lica čistog i ponosnog.

Sve to, i više od toga, prepozna ga, obilježi i ubilježi u zemaljsku knjigu stanovnika svijeta ljudskosti i svijeta dobrote koju je kao znamen porodičnog i društvenog sistema vrijednosti, prije vremena ponio u neki drugi svijet, ostavivši i uskraćujući ovozemaljski za još mnogo dobra koje bi nam Dragan, ime ljudsko i drago ostavio u nasljeđe.

Dragan Savić – Ćovjek za nezaborav!

Autor je publicista i kulturolog

1 KOMENTAR

  1. Da ne zaboravljamo ljudskost i dobrotu ne bi bili u ovoj kaljuži od zla i mržnje.
    Zaboravili smo Rutoviću, sebe u grabežu za vlast i sve nisko sada vlada Crnom Gorom.
    Malo se ko, usuđujem se ustvrditi, osvrće na ovako tople tekstove i njihovu poruku.
    Nema podjela na Srbe i Crnogorce,Albance,Hrvate,Bošnjake i nijesu intetesantni za komentare u pljuvaonicama medijskim.
    Slava Draganu Saviću.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]