Istorija Crne Gore ne traje onoliko koliko bi da odredi Risto Radović

26
Ranko Đonović

Opozicija nije problem za DPS, već je DPS-u najveći problem sam DPS, posebno problemi koje imaju u izvršnoj vlasti, pogotovu na lokalnom nivou. Ipak, sa ovakvom opozicijom mogu biti spokojni, kaže u intervjuu za VN publicista i politički analitičar Ranko Đonović.

***
Boka nije nikad bila dio Srbije, sem kad je čitava Crna Gora bila okupirana od bratske Srbije 1918-1941 godine. Srpski episkopi takvim porukama, kao i onima da će životima braniti “svoje svetinje u Crnoj Gori”, te prijetnjama vlasti da pazi što radi, citiranjem u današnje vrijeme kneza Lazara: “Bolje da nas unuci mrtve pamte, nego da nas sinovi žive zaborave”, šalju užasne poruke građanima Crne Gore i unose klicu razdora, maštajući o nečemu što ne može biti”, kaže u intervjuu Vikend novinama naš publicista i politički analitičar Ranko Đonović.

 

Đonović se osvrnuo i na nedavne izjave ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Đačića, poručujući da bi bila manja šteta da više pjeva, a manje priča, te se može i on (Dačić) smatrati odgovornim kada tvrdi da su odnosi između Crne Gore i Srbije pogoršani. Gost Vikend novina govori i o odnosima u budvanskoj vladajućoj koaliciji, opoziciji, sljedećim parlamentarnim izborima…

Na pitanje VN da prokomentariše objašnjenje Crnogorske zašto i dalje ostaje u vlasti u Budvi, odnosno da to radi kako bi zaštitila Budvu od DPS-a Đonović odgovara:

“Kad neko ko je u koaliciji sa Demokratskim frontom kaže da čuva Budvu od DPSa, to u logičnoj ravni ima smisla taman kao kad lisicu zadužiš da rješava stambeno pitanje kokošaka”

VN: Sa sabora episkopa SPC u Manastiru Savina, posvećenom Predlogu zakona o vjeroispovijesti, crnogorskoj vlasti je poručeno da dobro razmisli o sljedećim koracima, da “nije pametno iskušavati mudre i slobodarske Bokelje…” Sa istog ovog događaja saopšteno je da svi stanovnici Boke dobro pamte kako je 1945. Boka Kotorska prisjedinjena Crnoj Gori “pod tačkom razno”, kao i to da se po oslobođenju u Velikom ratu, Bokokotorska episkopija ujedinila u Srpsku pravoslavnu crkvu direktno preko Patrijaršije u Beogradu, a ne preko Cetinja… Šta se ovim želi poručiti?

ĐONOVIĆ: Čuo sam poruke episkopa SPC, bolje reći njihove prijetnje vlasti da dobro pripaze šta rade kad budu zakonom utvrđivali da li su naši-crnogorski manastiri zaista naši, čuo sam i da “savjetuju” vlast da ne iskušava mudre i slobodarske Bokelje koji znaju za riječ svetog kneza Lazara “Bolje da nas unuci mrtve pamte, nego da nas sinovi žive zaborave”.

Ali ono što je ovoga puta posebno zabrinjavajuće jeste njihovo tumačenje istorije Boke Kotorske. Srpski episkopi, izvlačeći iz istorijskog konteksta tvrde kako je Boka prisajedinjena Crnoj Gori 1945. godine i to pod tačkom razno, da se Bokokotorska episkopija ujedinila sa SPC preko Beogradske patrijaršije i tako dalje, što je čista manipulacija i glupost. Istorija Crne Gore ne traje onoliko koliko je to odredio Risto Radović i njemu slični već čitav jedan milenijum. Mnogo je događaja obilježilo hiljadugodišnje trajanje. Metodom Rista Radovića mogli bismo danas tvrditi da Crna Gora treba da zauzme teritorije od Drača do Neretve, da joj pripadne pola Bosne i pola Srbije, što bi bilo samo po sebi glupost, uprkos tome što je to nekada u istoriji bilo tako.

VN: A Boka Kotorska?

ĐONOVIĆ: Boka nije nikad bila dio Srbije, sem kad je čitava Crna Gora bila okupirana od bratske Srbije 1918-1941 godine. Srpski episkopi takvim porukama šalju užasne poruke građanima Crne Gore i unose klicu razdora, maštajući o nečemu što ne može biti.

VN: Srpski šef diplomatije rekao je za beogradski Blic “da mu je drago što narod u Crnoj Gori ne proživljava krizu indentiteta”, ali da se to ne bi moglo reći i za političko rukovodstvo u Crnoj Gori. On ističe da, koliko vidi, pogoršanje odnosa sa Srbijom nije donijelo Crnoj Gori ništa dobro po pitanju turističke sezone, jer narod neće da ljetuje i troši novac tamo gdje nije dobrodošao”. Kako ovo komentarišete?

ĐONOVIĆ: Srpski šef diplomatije Ivica Dačić, bre malo pjeva, malo vrijeđa Crnu Goru. Možda bi bilo bolje da stalno pjeva, jer bi tada pravio najmanje štete. Bio je jako dobar i poslušan Slobodanu Miloševicu, Koštunici,Tadiću i sada Vučiću…

Gotovo da je likovao kad je rekao da je turistička sezona u Crnoj Gori propala, pa ga treba obavijestiti da je, na njegovu žalost, ova godina uspješnija nego bilo kada ranije. A što se tiče srpskog i crnogorskog naroda, ne mora da brine. To su prijateljski narodi i Srbi su uvijek dobrodošli kod nas kao što su i Crnogorci dobrodošli kod njih.

Dakle, ako su odnosi između dvije države pogoršani, onda je to samo zavaljujući političarima kao što je i Dačić.

VN: ŠtA pokazuju dešavanja u budvanskoj koalicionoj vlasti?

ĐONOVIĆ: Budvanska koalicija je u haosu od prošlih izbora kada je počela da vrši vlast, jer se vršenje vlasti svelo na borbu za jeftine političke poene, a građanima Budve neka bude kako bude.Tako nešto je vrlo prepoznatljivo. Takođe je evidentno da su ti sukobi veći unutrar vladajuće koalicije nego prema opoziciji. Kako se izbori bliže tako je intenzitet sukoba jači. Čak je došlo i do sukoba u samim strankama. Tako to, prije ili kasnije, uvijek biva kad se politika i upravljanje gradom ili državom svede na ogoljenu borbu za vlast. Kada se lični interes kao glavni politički cilj proglašava interesom građana nije teško pretpostaviti šta bi se dešavalo da takvi preuzmu vlast u državi i kuda bi je odveli.

VN: Crnogorska je obavijestila javnost da izlazi iz koalicije, da će tražiti smjenu Carevića, da bi predsjednik te partije Pavićević rekao da je on za zamrzavanje inicijative o izlasku iz vlasti, navodno zato da ne dopuste DF-u da Budvu preda DPS-u. O čemu se ovdje radi?

ĐONOVIĆ: Crnogorska se po tom sudu loše snalazi u političkim vratolomijama budvanske koalicije. Ovo je činjenica bez obzira što su iz Beograda uvezli pojačanje sa osmijehom i doktorskom titulom. S tim pojačanjem vjeruju da su postali prepametni, ali po onome što rade ispada da im pamet nije jača strana. Obavještavaju građane da izlaze iz budvanske koalicije, a odmah zatim da ne izlaze.Traže smjenu predsjednika opštine Marka Ćarevića, pa odmah poslije ne traže, nešto zamrzavaju, pa odmrzavaju.

VN: Kažu da će sve uraditi da “sačuvaju” Budvu od DPS-a…

ĐONOVIĆ: Kad neko ko je u koaliciji sa Demokratskim frontom kaže da čuva Budvu od DPS-a, to u logičnoj ravni ima smisla taman kao kad lisicu zadužiš da rješava stambeno pitanje kokošaka.

VN: Demokrate se svim silama trude da javnosti pošalju poruku kako hoće da naprave otklon o DF-a. Da li je riječ o neslaganju sa politikom DF, ili o nečem drugom?

ĐONOVIĆ: Tačno je da Demokrate prave otpor od DF-a uz galamu do neba, ali treba znati razloge. Prvi je taj što je svakome jasno da je politika DF krajnje retrogradna, dakle nije dobro biti dio te politike čak i da im ona leži na srcu. Drugi razlog je privlačenje određenog broja pristalica i glasača DF-a, a treći, možda i najvažniji, jeste liderska pozicija u opoziciji. Mlađani Bečić smatra, što je očigledno, da mu pripada liderska pozicija, dok u DF-u ima najmanje desetak onih koji se smatraju pametnijim, zaslužnijim i važnijim od njega. Ni u jednoj varijanti, čak i za naredne izbore, ne mogu imati zajedničku platformu.

VN: U septembru bi trebalo da počne rad Odbora za reformu izbornog zakonodavstva. Kakva su Vaša predviđanja kada se radi o ovom tijelu i učešću opozicije?

ĐONOVIĆ: Pretpostavljam da će učestvovati veći dio opozicije. Uradiće to kako zbog sebe, tako i zbog pritiska Međunarodne zajednice, a vjerovatno i zato što smatraju da ostatku opozicije mogu nanijeti štetu. Jer, dio opozicije se više mrzi između sebe nego što mrze DPS.

VN: U saopštenjima Demokrata, Crnogorske i DF-a svi se, narodski rečeno, poštapaju sa DPS-om, odnosno prozivaju jedni druge zbog navodne bliskosti sa DPS.

ĐONOVIĆ: Kompletna opozicija napada DPS. Ako bi neko i razgovarao sa tom partijom onaj ostali opozicije bi to smatrao najvećim grijehom. Znate kako narod kaže napad je najbolja odbrana. Tako i oni napadaju i kritikuju aktuelnu vlast jer nemaju što svoje da ponude, osim “poštenje”. Ovakvi kakvi su izgubiće i na sljedećim izborima. Aktuelna vladajuća koalicija uzeće im dvije trećine crnogorskih glasača, a sa jednom trećinom se ne može odlučivati. Preostaje samo priča bez nekog uticaja.

VN: U javnosti je ovih dana dosta komentara izazvalo objavljivanje podataka o dodjeli stanova i kredita pod povlašćenim uslovima pojedinim funkcionerima, direktorima javnih preduzeća i službenicima javne administracije. Vaš komentar

ĐONOVIĆ: Dodjela stanova koja je vršena u Vladi Crne Gore ne može biti prijatna ni za jednu partiju koja je u tome učestovala (bez obzira što se to radi u svakoj državi na svijetu), zbog načina na koji je to rađeno. Treba, svakako, primijetiti da je te spiskove objavila bas Vlada Crne Gore. U nekoj uređenoj demokratskoj državi ovo bi moglo skupo da košta vlast, no ovako loša opozicija sa dijametralno suprotnim programima predstavlja izuzetno dobar amortizer za ovaj, pa i druge propuste u samom DPS-u. Uostalom, to je već viđeno i ranije.

U konkretnom slučaju ozbiljna vlast bi morala na dnevnom redu staviti odgovornost onih koji su prekršili zakone, ukoliko su ih prekršili. Dakle, vlast mora pokazati da će sankcionisati sve zloupotrebe i manipulacije u svim, pa i u ovom slučaju.

Priča da su se u Budvi posvađali zbog trubača, samo za naivne

VN: Vjerujete li da su se DF i Crnogorska posvađali zbog pokušaja organizovanja manifestacije na Jazu sa trubačima iz Guče ili je u pitanju nešto drugo?

ĐONOVIĆ: Priča Crnogorske da su trubači iz Guče razlog za svađu sa Demokratskim frontom je samo novi trik, nova manipulacija građanima. Ta lekcija navodnog patriotizma koju pokušavaju da prodaju sada više ne prolazi. Ćutali su na transparente, ćutali kada je slavljena stogodišnjica Podgoričke skupštine kada je okupirana i nestala država Crna Gora.

Za njih je izgleda bavljenje politikom ništa druga do da se smisli dobra prevara u pravi čas.

Ujedinjenje opozicije nezamislivo, a pojedinačno nemaju nikakvih šansi

VN: Kako vidite kretanja na opozicionoj sceni u susret parlamentarnim izborima?

ĐONOVIĆ: Opozicija već 30 godina gubi izbore, pa bi se moglo reći da im je to postala navika na koju se pripremaju i na sljedećim izborima. Njihovo ujedinjenje je praktično nezamislivo, a pojedinačni izlazak na izbore unaprijed ih ostavlja bez šansi. Izlaz bi mogao biti odlazak sa političke scene postojećih opozicionih lidera, pa da se sa nekim mlađim, manje opterećenim ljudima pokuša ugroziti DPS.

VN: Koji će biti najveći izazov za DPS?

ĐONOVIĆ: DPS, nažalost, nema ozbiljnog protivnika ni na ovim izborima. Opozicija ovakva kakva je sada, sa sadašnjim opozicionim liderima, nema šansi bilo kako da se organizuju. Dakle, opozicija nije problem za DPS, već je DPS-u najveći problem sam DPS, posebno problemi koje imaju u izvršnoj vlasti, pogotovu na lokalnom nivou. Ipak, sa ovakvom opozicijom mogu biti spokojni.

Hercegnovski slučaj razobličio I suverenističke opozicione partije

VN: Imali smo i u Herceg Novom krajnje neprimjerene nacionalističke poruke i nipodaštavanje crne gora na humanitarnom koncertu, kojeg je organizovala Mcp. Niko od opozicje nije reagovao. kako to tumačite?

ĐONOviĆ: Opozicione partije, čak i suverenističke, pojedini mediji i NVO smatraju da se o nekim ključnim pitanjima u Crnoj Gori ne treba izjašnjavati da se ne bi pomoglo DPS-u?!

Čak i kada se radi o teškim nacionalističkim ispadima, kao što je koncert u Herceg Novom, oni ćute da ne bi od toga korist imala DPS. Ovakav stav je totalni apsurd i elementarna politička nepismenost, jer se tako zapravo pomaže baš DPS-u, a nanosi šteta sebi i državi Crnoj Gori. Upravo ovakvim ponašanjem oni doprinose stvaranju slike da je DPS jedina građanska stranke koja brani interese Crne Gore. Takva greška na kojoj istrajavaju 30 godina, prestaje biti greška, a postaje glupost.

DPS vuče precizne poteze, ponekad i radikalne, ali nikada rizične po partiju

VN: Približava se kongres DPS. Kakvi potezi vrha partije se mogu očekivati?

ĐONOVIĆ: Kongres DPS-a koji se po pravilu dešava pred izbore, uvijek donese dosta političkih promjena, čini mi se ponekad i radikalnih, ali nikad po sami DPS rizičnih. Do sada je ta partija uvijek vukla poteze vrlo precizno, kao u dobroj šahovskoj partiji, možda ne uvijek poteze koju su potrebni, ali svakako onoliko koliko je potrebno da se ne uruši jedinstvo partije. Vjerujem da će na predstojećem kongresu biti novih kadrova, da će šansu dobiti mladi ljudi, što će, svidjelo se to nekom ili ne, biti dobar uvod u predstojeće izbore.

(autor intervjua Vesna Šofranac)

aktuelno.me

26 KOMENTARI

  1. Nepsredni izvršilac britanske politike kompromisa u Jugoslaviji je bio dr Ivan Šubašić, kojega je Čerčil doveo iz SAD,da bi ga istakao kao kandidata za predsjednika kraljevske vlade. Šubašić se nalazio pod jakim uticajem Britanaca. Amerikanci su na Šubašićevu vladu gledali kao na
    “beznačajnu englesku filijalu”. Kao sjenka , pratio ga je u stopu britanski ambasador Ralf Stivenson. U trenutku kada ga je kralj dezignirao za predsjednika vlade Šubašić je imao protiv sebe cjelokupnu srpsku emigraciju. Za narodnooslobodilački pokret Šubašić je bio prihvatljiva ličnost u predstojećim pregovorima jer se rano odvojio od jugoslovenske emigracije i njene šovinističke politike. Već u prvom dodiru sa zemljom i
    predstavnicima narodnooslobodilačkog pokreta na
    Visu, juna 1944., on je osjetio snagu novog poretka i njegove oružane sile.
    Britanci su nakon njegovog imenovanja za predsjednika kraljevske vladr požurivali razgovore s NKOJ-em
    smatrajući da je pozicija maršala Tita
    oslabljena poslije njemačkog desanta na Drvar 25. maja 1944., prelaska Vrhovnog komandanta NOVJ i predsjednika NKOJ-a, sa slobodne teritorije u Italiji i odatle na Vis.

  2. Lucija ideš li u Dobrotu kod kolegice
    samostanke ?
    Nema Te na onu plažu sa mobilijarom .
    Vučeš li kolica ?

  3. Nije pobiga Luce, otišao u bolju tazbinu. A što je činija u škaljare, zna se !
    Zao glas daleko se čuje !
    Dans žali, a ne smi krenut nase .
    Ima toga još puna škatula, ali ima se i
    prešnije rabote.
    Jesi li opet po Markatu vardala u zelenoj monturi?

  4. LSCG:
    “Kod takvog izdajnika Adžića, (kakav Adžić, takvi mu i SDP), „gostovao“ je izdajnik teški LSCG, najpodliji od svih mafijinih koritara koji su izdali liberale, udbaš Ranko Đonović, bivši poslanik LSCG i njegov organizacioni direktor (predsjednik), koji se, već godinama, nije pojavljivao u javnosti, a sada je, odmah nakon pojave bloga „obnovljeni lscg“, izvučen iz dubine koritarskog smeća koje je u vlasništvu Mila Đukanovića, kako bi otvoreno lagao i podmetao laži Slavku Peroviću i LSCG (već skoro dvije i po decenije sve viđeno nebrojeno puta, i isto toliko rađeno!).”

  5. Spijuni su najgora vrsta neneljudi. Oni se oglasavaju sa Zviijerinjaka i misle da su put Sopota na po puta! Nema im lijeka u mrznji i ludilu od velikijeh kompleksa i velikijeh grijehova!

  6. S padom Purićeve vlade i uklanjanjem Mihajlovića otvorena su vrata pregovorima između dezigniranog kraljevskog predsjednika Ivana Šubašića , bana Banovine Hrvatske i NKOJ-a. Time je i otpočela neposredna
    borba revolucionarnih snaga da u formi
    specifičnog međunarodnog priznanja
    obezbjede legalnost promjena do kojih
    je došlo u Jugoslaviji u toku
    narodnooslobodilačke borbe. Preko
    politike kompromisa Velika Britanija je težila amalgamisanju umjerenijih snaga jugoslovenske buržoazije, koje se nisu ogriješile o patriotske norme u tekućem ratu, s revolucionarnim snagama, putem obezbjeđivanja prednosti svojih štićenika. Britanija se,
    na taj način, zalagala za jedinstveni front borbe protiv okupatora i Jugoslaviji kao državnu cjelinu; računala da “omekšava” komuniste kao jezgro i rukovodeću snagu narodnooslobodilačkog pokreta,
    ojačavajući otpornu snagu untrašnjeg
    faktora u Jugoslaviji u smislu podržavanja samostalnosti prema drugoj britanskoj suparnici – SSSR-u;
    diplomatski razrješavala svoje protivuriječnosti sa SSSR-om i neutralisala politiku SSSR-a na Balkanu
    i Mediteranskom zaleđu koju je – kao svoju tradicionalnu sferu interesa – ljubomorno branila . Britanska politika je u okviru formule kompromisa
    obezbjeđivala u toj fazi na jedino mogući način interese monarhije u Jugoslaviji. Nemajući snagu da se suprotstavi sovjetskom uticaju na
    drugi način, Čerčil je narasloj sovjetskoj
    moći u drugoj, završnoj fazi isticao
    politiku kompromisa, razgraničenja interesa i podjele interesnih sfera. Kao i britanska tako se i sovjetska politika, preko Staljina, 1945. do 1945, priklanjala politici interesnih sfera, izneveravanjem duha Atlantske povelje i ignorisanjem težnji za samostalnošću autentičnih revolucionarnih pokreta.

  7. Istorija CG postoji od 2006g i iskreno se nadam da će se brzo promijeniti jer je bolesna i puna neznavenih prevrtljivaca koji bi radi 1 eura dali i g…..Ova CG nema nikakvog kontinuiteta ni sa onom blazovom ni titovoj CG..a pogotovo nema ništa dodirno sa CG Petrovića

    • Tih prevrtljivaca ćeš Ljuta puno nać u Beogradskom Klubu Književnika!
      A uvijek ih je bilo i u škaljarima, uz i niz
      Plazno. Danas su to oni što se denjaju
      u prekrečenim ulicama, od Malog Banata, pu na više.
      Prestali su rabotat u Autoremont, đe su se svojevremeno svi nabili, pa sad
      grintaju – čast izu-zecima !

  8. Ono što izlazi od pepe parila a tiče se mene liči na podcjenjivački ton i sa takvim načinom neće daleko stići.

    • Tako je Ing.Djonovicu..nego da li misliš da je Njegoš mislio na Pepea..Ranka i onog glumca sa Cetinja ..onog komunjaru iz danculovine…na onog cetnika iz Gorza Ono…Bassa…Luciu… budjonija i slične kad je napisao;
      Ne bojim se od vražjega kota, neka ga je ka’ na gori lista, no se bojim od zla domaćega”..

      • Ha ha ha, evo nadmenog škaljarina, bivšeg člana partijske ćelije MZ Škaljarskog “Sastanka”,
        tada i sada popovskog špijuna.
        Referate i elaborate je nosio u
        Veskovo, kao i oni advokat , kada su ga izbačili is UBNOR-a, s noge
        na nogu- koji je kod Vesca odio svaki dan, jerbo je “revidira” i vrnuo se pastvi !
        Oće to pod stare dane da strefi u šufit, pa mjenjadu svjetonažore i
        meću mladost svoju pod tapiće,
        i počinju da pate od lažne grandezze – oće to nekizijem
        požmirepima u Škaljare i na dr.
        bandama!
        Tako sad urlaju sičijavi po cimiterijima i bakulaju naokolo.
        Navadiše se i na bazen đe ig uvijek čeka ladan tuš, a manigom ih opere oni talijancin kad počnu u
        “male” zborit : ” ko je prijatelj, a ko neprijatelj” tj. “Naš” ili “Njihov”!
        Kupi Rogo Triestine u “Pipera”,
        pa dođi u Troju na turnir!

        • Nisam ja za tebe rogo..
          Tako zovi one naslednike Spahija što se kupe stobom u Troju da se ne bi ogrebali …od onog starog kapetana putnika od peluzice do skaljara i završi u Kavac….

          • “većeg sela, a manje intelektualaca od ŠKALJARA nisam niđe vidijo u cijeloj jevropi”,
            reče jedan stariji Kotoranin tamo
            daleke, već 1957. god. !
            Sjećaš li se ko to bijaše Rogo Moj
            mili !

      • Ti si nakot skorojevićki , Rogo
        podmukli u odmakloj dobi.
        Voli bližnjeg svog !
        Što se kočiš i denjaš, ufati se loćike, topi baštu.

  9. Ta petljavina je za tebe ing. Miloš Djonovic čiji otac nam je predavao istoriju.
    Ing.Djonovic Miloš (po Obiliću) je naučio ko je i od koga je….
    Tata mu je ostavio gen Srpski koji u Milošu je jasno iskazan…. Ing.Djonovic zna sto mu ovaj prezimenjak skriva a sigurno zna da je
    na Badnje veče 1915. komandant Vojske Kraljevine Crne Gore serdar Janko Vukotić je pred vojnicima održao sledeći govor: „Svoj hrabroj srpskoj vojsci srećni badnjaci, koje po našem divnom srpskom običaju nalažemo u čast i u slavu Roždestva Hrista Spasitelja. Svemogući Bog, njegovi ugodnici i Isus Hristos Spasitelj neka blagoslave ove naše badnjake, a pomoću njihovom naše hrabre mišice spasiti će Crnu Goru i svo srpstvo. Da žive braća Rusi, naši moćni zaštitnici, koji su ponovo, iako se bore protivu tri moćna carstva, smrtan udar nanijeli protivniku u Galiciji.
    Srećno Badnje veče.“

    • LJUTA, advokatu potašulanka Miloša ,
      sljedbenika trilateralaca, ne podcjenjuje niko ne/plivača koji se šepuri na bazenu!
      Pepe je uočio crte njegove ličnosti.
      Dalje, znaš li da je Jelisaveta Karađorđević na odmoru, u 83. god. na Hvaru – Jelsa , sa vanbračnim družbenikom Draganom Babićem?
      Oće ta buržoazija da ćakula sa potomcima plemića, možda “dogovore”
      4. Jugoslaviju?
      Bez Crne Gore i Kosova ?
      Nova ruska gubernija ?

      • sjecam se da su Gurdicem prolazili samo zalutali koliko je smrdjelo… vjerujem da još smrdi zbog onih kao ti….
        srećom dolaze mlade generacije koje znaju čitati pa im ne trebaju takvi koji samo pokušavaju vrijedjati a nista nisu učinili da vise ne smrdi Gurdić …

        • A rogo mili, pugaš u trumpetu, znaš li što Te muči ?
          Svrni u portun , da Ti šanem,
          ko je bija špijun za Škaljare 1941-45. a prolazio je Šuranjom preko Gurdića!
          Ko je ono za Šibenik partio ?

          • Tome nisi vridan postule očistiti.
            A zasto je pobiga i od koga?
            Da nije kome sto ostao duzan?
            A to što je spija nekaje…vridilo je i kome

            .

          • Luce mala, puštila si jezičinu, a ne znaš što zboriš.
            Nisi Ti odila u Tri volta i Luxora ,
            a ni u otel Krka.
            Ima tamo šupljača sa stilom,
            zato je špijun i partija jerbo mu
            ođen štrige nisu bile po guštu!
            Luce drž se Ti tinela i ne pačaj se u muške rabote, radi svoga mira.
            Otkad su partili Srebrni i Zlatni, pa Muljanin i ranije oni sa Parila, blizu Portun konobe u Kotoru više, nakon odlaska Makedonca nema ko postole popravljat, osim onog Stevana kod Bolnice, koji nije fetivi,ali dobro popravlja i ponešto pravi.
            Uzorita !

        • Najveći vonj u Škaljare je sa
          Ždrebaonika donio oni, što je držao kokoši i zečeve kunjere!
          Balegu je donosio za baštu, sa
          Mirca, pa je “zarazio” i komšiluk!
          Na bazen šilje emisare, ošerva
          “situazion” !

  10. Evo ovo je Crnogorski Đonović, a ne
    ona petljavina sa bazena, što sa Štajercima po Sloveniji njuška !

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.