Ivana Đukić: Amfilohije, Božja riječ i vjerski pucanj iz Cetinjskog manastira

Na radiu ,,Svetigora” – juče bi emisija, o, između ostalog, pripremi četrdesetice Amfilohiju. Jedan od polaznika prve generacije Bogoslovije na Cetinju, priśećao se, kako je to izgledalo – i u kojoj atmosferi je bilo izvođeno predavanje, za njih dvanaestoro, ,,kao dvanaest apostola”, i jako mu je ostao u śećanju govor Dajkovića. Dalje, on objašnjava da je Amfilohije Radović – oduvijek bio, ne samo plemenit čovjek i sa izraženim tonom empatije u glasu, za svakoga, i da se izražavao biblijskom terminologijom, faktički ,,psalmski”. ,,Ali ga je”, kaže on: ,,Ojadilo bacanje kamenica na Cetinjski manastir 1991. – i te je rane duboko nosio u svojoj duši, kao breme.” Bitno je, u ovakvim situacijama, zaista, paziti, te kao vjernik, i poštovalac Božje Riječi, u pravom tonu osvijetljavati događaja i istine. Kako ja znam učesnike tog događaja 1991. – koju su TEK JEDVA OSTALI ŽIVI – NAKON RANJAVANJA PUCNJAVOM IZ MANASTIRA – malo je nezgodno, da se neko ,,na taj način priśeća”. To PUCANJE IZ MANASTIRA, NEKIM ČUDNIM ORUŽJEM, ČUDNOG PORIJEKLA, dovelo je do tridesetogodišnjeg raskola između istinskih vjernika, u velikom broju, koji su ispovijedali svoju vjeru, ma kakvim se imenom ona zvala, u tom manastiru, i u tom obliku. Vi i danas imate izrazito revoltirane građane Cetinja, koji neće ni da prođu pored manastira, a kamoli da uđu i zapale svijeću i pomole se. Neko je izazvao to, neko i nešto je prouzrokovalo.

Ovaj ljudski život, a tako Vas uče na Bogosloviji, je kratak i prolazan, i slijedi onaj vječan, iza njega, za koji se moli, i zbog koga se živi. Da li stvarno mislite, da se duša, nakon odlaska iz tijela, tek tako, lako, i odjednom može preseliti u druge dubine, a govorimo u tonu pripreme četrdesetice, za Vašeg visokocijenjenog predstavnika, ako joj se na taj način oduzimaju mogućnosti da uopšte u tome uspije?! Pa, ovome bi Vi trebali da učite mene, a ne ja Vas! Toga čovjeka, u tijelu, je mnogo toga ometalo da bude ispravan i tačan u svojim namjerma i djelima. Molite se za njega! Treba mu! Molite se, ako ste ga voljeli. Od svih koji se u njega ,,kunu” – jedino u Zdravku Krivokapiću (zbog ovog ili onog razloga) vidim nekog ko ga žali. Istinski za njim žali. Ostali?! Jedan od Vas, njegovih sljedbenika, je klasično počinio dok je Amfilohije još bio u tijelu, i  to teško bolestan, što i Petar Isusu Hristu, prije nego mu je Hrist rekao: ,,Neće petao zakukurijekati – a ti ćeš me se, Petre, triput odreći”. I to je vjera?! U tome Vi vidite pravoslavlje, kao takvo?!

Nijeste Vi mogli poimati greške svog nadređenog i sve njegove mračne strane i djelanja, jer su daleko iznad Vašeg opsega razumijevanja. I umjesto da hrlite, ka Spasenju duša Svojih, i njegove Sopstvene, i u nedostatku vremena (jer ljudsko je vrijeme kratko) ispravite sve što se da ispraviti, u tom i svakom drugom pogledu, i nastavite nekim ispravnim putem, i naučite tome druge, kao vjernici, Vi u neznanju što Vam je zapravo i kako sve u amanet i naslijeđe ostavio nadređeni, a u pokušaju da ga slijedite, hrlite ka propasti svih nas, kolektivno.