Ivana Komnenić: Kad novinarski nerv zadrhti, nema pitanja kuda i do kad

5
Ivana Komnenić

Vrijeme epidemije korona virusa odražava se i na svakodnevni posao novinara. Ono ga čini odgovornijim i svjesnim činjenice da je osnovna uloga ove profesije da istinito i na vrijeme obavještava javnost o svemu što je od interesa za njihov svakodnevni život.

To je posao koji ne poznaje vrijeme i granice, saopštila je, gostujući u emisiji Skala radija „Skalin parapet“ dugogodišnja novinarka Ivana Komnenić.

Ona je 19 godina u novinasrkim vodama, radila je u više medija, a danas je dopisnica dnevnog lista „Pobjeda“ iz Kotora.

Kad novinarski nerv zadrhti, nema pitanja kuda i do kad. Dopisnički posao iziskuje dodatno angažovanje, samim tim što je posao dopisnika takav da mora ispratiti sve segmente života grada u kojem žive i iz kojeg izvještava, kaže Ivana.

Novonastala situacija nije toliko strašna što se organizacije posla tiče, osim činjenice da postoji jedna druga nevolja, odnosno vrsta opasnosti od onih koje imamo u našem poslu, a to je opasanost od nevidljivog neprijatelja koji se zove korona virus, smatra Ivana.

Posebno je teško kada, u ionako teškim uslovima, život sa svojim nepredvidivostima pretiče, kao juče, kada je u starom gradu, na palati Bjeladinović izbio požar. Teško je takođe i što zbog ograničenosti kretanja mnogih moramo završavati i sve ostale zadatake  novinarske.

Veliki požar na glavnom gradskom trgu nas je, u ukupnoj situaciji, usred noći ostavio bez teksta i sama činjenica da je neko ostao bez krova nad glavom govori koliko nije bilo lako ni kada je potpuno redovno stanje, a kamo li ova muka u kojoj smo svi.

Treba istog trenutka biti na licu mjesta sa zadatkom da pravovremeno obavijestite javnost o ovom događaju i u tim trenucioma po strani je onaj ljudski strah i opasnost, jer se pretpostavlja da će na mjestu događaja biti više ljudi bez socijalne distance, kako pravila nalažu u ovom vremenu epidemije.

Ne razmišljamo o sebi, svom zdravlju i svojoj bezbijednosti već, kada proradi novinarski crv, gotovo sumanuto grabimo na zadatak, objašnjava naša sagovornica.

U novinarskom poslu potrebno je brzo reagovati, što nama sa dužim stažom i nije poseban problem. Čini mi se da u tome uspijevamo i da informacija na pravi način stiže do čitalaca, gledalaca, slušalaca.

Po mišljenju novinarke Komnenić, nije baš lako prenositi male i velike živote iz gradova koji su dalje od centra, gdje se zvona jače čuju i brže dolazi do informacije.

„Pobjeda“ je list sa dugom tradicijom koja obavezuje novinare i dopisnike na visoku profesionalnost, a od dopisnika posebno se očekuje da budu prvi na zadatku, da informacija bude objektivna i da nema senzacionalizma.

Naša sagovornica je kaže da se, sa svojim kolegama, trudi da se isprati svaki segment, posebno kada je riječ o portalu ove novine.

Ona je istakla primjer kolega iz „Pobjede“ koji su u najagorem momentu odmah obišli korona virusom najugroženije područje Tuzi i sa terena informisali javnost o svemu što se tamo događa.

Na pitanje Skala radija o propusnicama koje su za svoj posao dobili novinari, što ne znači da se one mogu zloupotrebljavati, Komnenićeva je odgovorila da novinarima ne pada na pamet da ih zloupotrebljavaju, vjerujući da tako razmišljaju i sve njene kolege.

Kada radni zadatak to iziskuje, moramo izaći i poslije 19 sati, do kada je ograničeno vrijeme kretanja.

Osim novinarskog posla, kaže ona, imamo u toku dana dovoljno vremena da obavimo sve svoje obaveze.

Ovo je vrijeme kada caruju dezinformacije, lažne vijesti, kada na žalost žele da profitiraju mnogi koji se bave ovim časnim poslom. Kako se protiv toga boriti i što raditi, pitali smo dopisnicu „Pobjede“ iz Kotora.

„To me mnogo nervira, ali se teško može spriječiti, jer se dešava, dešavalo se i dešavat će se i u buduće nažalost. Svako neka radi svoj posao onako kako misli da treba, a vjerujem da će cjelokupna crnogorska javnost vrlo lako znati da prepozna šta je prava informacija i ko se bavi dezinformacijama. Vodilja je objektivnost, profesionalnost, isklučivo i samo činjenice, dvije strane i ne možemo pogriješiti“, kaže nam naša koleginica po peru.

A na pitanje što joj najteže pada u vremenu izolacije a što joj najviše nedostaje, Ivana kaže da joj nedostaje gotovo sve, a najviše sloboda.

Ona poručuje da smo sada tek shvatili koliko znače male, obične životne stvari i mogućnosti koje su nam bile dostupne, a koje nijesmo znali da cijenimo.

Ivana vjeruje da ćemo, kada sve ovo prođe, biti drugčiji, bolji ljudi i zadovoljniji sa malo.
Svim kolegama, građanima i građankama Crne Gore poručuje: proći će i ovo, ostanimo doma!

5 KOMENTARI

  1. Ko je dobar čovjek biće to i poslije korone.
    Kukavice i rđe će ostati isti prije i poslije svake nevolje jer su i sami nevolja.

Ostavi odgovor Branko M Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]