Iz arhiva Skala radija: Basna o mišu koji je znao da laje (15/03/2012)

2
Miš koji je znao da laje

Basna o mišu koji je znao da laje

Bilo je to u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. Rodio se miš. Niko nije znao što s njim da rade, đe da ga smjeste, pošalju?

Čudu su se čudili, promišljali, vijećali, ali nikako da se sjete jer je miš bio nezainteresovan, lijen, a ni poslije tridesetak godina nije naučio ni da čita ni da piše. Miš je zato, i to je bilo neobično seljacima grada, naučio da laje.

Zavijao bi ujutro od četiri, pa lajao do 18 ura a onda prelazio u kevćanje do jutra. Komšije su se bunile, zvale šintere, ali oni po sistematizaciji nijesu bili zaduženi za miša.

Miš bi lajao i lajao, zavijao i kevćao sve do jednoga dana kad ga je primijetio komšija iz stambenog bloka na ulazu u grad, kome se neobično dopadalo lajanje i preporučio ga prijateljima za vršioca dužnosti dežurnog lajondra na sokoćalo zemlje seljaka na brdovitom Balkanu.

Tadašnje životinjsko carstvo je, čvrsto u stavu da treba da modernizuje opšte društvenu scenu i uvede u opticaj minijaturu čiji se glas čuje do iza njega samoga, oduševljeno prihvatilo miša i dalo mu sredstvo za rad.

Miš, iako i dalje nepismen, oduševljeno poče da laje, ali ne više da zavija i kevće. Shvatio je da je lajanje najpoželjniji oblik komunikacije i da se najviše isplati.

Ništa ne moraš znati, ako znaš dobro da laješ, govorio mu je prijatelj šef. I bio je u pravu.

Golemo iskustvo naučilo ga je da poštuje ponuđene vrijednosti i da se prema njima ophodi sa dužnom pažnjom. Stečene vrijednosti su postavile šefa na pijadestal lajozavijanja, mislio je miš i nastavio da korača stopama idola.

Radio je to, na opšte zadovoljstvo životinjskog carstva solidno i zbog toga je miš, iako onako sićušan gradio svoj lajavi imidž, svakim danom podižući nivo. Vrtio je lijevo, desno, gore, dolje.

Obrtao se oko sebe grizući rep od jada kad bi ga neko nadglasao. Nije mogao da podnese više ni sopstvenog idola. Nije ga podnosio jer mu je ovaj zamjerio da mu nivo lajanja sve više opada. Koliko se god trudio, ipak je lajanje svakim danom sve više ličilo na kevćanje.

Miš je počeo da tuguje. Napijao se sopstvenom gorčinom sve do dana kada je, vrteći se u krug grizao sebi rep, pa napravio korak više i sam sebe progutao.

Od tada više nema miša.

Prelajao se pa nestao u sivom sutonu svakidašnjice.

Naravoučenije: svaka sličnost je namjerna.

Slavko Mandić

2 KOMENTARI

  1. Ova priča je dobra, zavisno iz kog ugla životnih sudbina se sagledava.
    Međutim , životna stvarnost je nepredvidljiva kategorija koja Nas često ponovo iznenađuje.
    Poznato je i da se slon “boji” miša,
    kao i tirani/diktatori , “slobodarskog
    duha” svojih “podanika” , bez obzira na
    proporcije sile i moći !
    I ovi silnici što misle da će vječno trajati, znaju , da kad tad moraju
    ispaštati za svoje, ponekad viševjekovne grijehe, nažalost i sa svojim sljedbenicima i narodima, kao
    kolateral ( termin koji su sami uveli)!
    Nadajmo se globalnoj pravici !

Ostavi odgovor Placid Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]