Iz arhiva Skala radija: Nema mirenja sa ideologijom koja je pucala u osmijeh Ljuba Čupića (20/01/2018)

20
Ljubo Čupić

Nema mirenja sa ideologijom koja je pucala u osmijeh Ljuba Čupića

Nema mirenja sa ideologijom koja je pucala u osmijeh Ljuba Čupića

Kada grad, država i narod imaju za heroja Čedomira Ljuba Čupića, koji bi trebalo da bude jedan od simbola slobode ne samo u Crnoj Gori već i u svijetu, onda se podizanje spomenika nameće kao najmanje što može da se učiniti u čast i slavu njegovog lika i djela. Najava da se konačno radi na izradi spomenika naišla je na odobravanje i oduševljenje Nikšićana koji sa ponosom govore o svom slobodaru i heroju za sva vremena.

Spomenik, kako je kazao novinar Mihajlo Radojičić, u gradu pod Trebjesom trebalo bi da bude otkriven 13. jula na dan državnosti i stogodišnjice Berlinskog kongresa kada je priznata crnogorska državnost i nezavisnost. Skulpturu u bronzi radi vajar Zlatko Glamočak, a finansijer skulpture za sada želi da bude anoniman, pišu Vikend novine.

Da bi spomenik zaista bio i postavljen u Nikšiću neophodno je da lokalna uprava dobije zvaničnu inicijativu, što još uvijek nije urađeno. Nakon inicijative, Opština bi trebalo da pošalje predlog Ministarstvu kulture čiju odluku mora verifikovati lokalna Skupština.

Čupić, prema riječima istoričara Dragutina Papovića, bio je tipičan predstavnik mladih komunista Crne Gore između dva svjetska rata, koji su se borili za bolje i prosperitetnije društvo. Gimnaziju je završio u Nikšiću, a Pravni fakultet je studirao u Beogradu gdje se politički angažovao u okviru KPJ i postao član partije 1940. godine.

Učestvovao je u organizaciji Trinaestojulskog ustanka, nakon kojeg je bio borac i politički komesar u samostalnoj četi Nikšićkog partizanskog odreda. U ruke četnicima pao je poslije borbe u blizini Nikšića u aprilu 1942. godine. Četnički sud u Nikšiću ga je osudio na smrt i strijeljan je 9. maja 1942. godine ispod Petrove glavice u Nikšiću.

“Čupić je bio borac protiv fašizma i nacizma, najvećeg zla XX vijeka. Borbom, stavom i gestom na strijeljanju je pokazao da su ideali antifašizma, čovječnost i sloboda važniji od života. Fotografija Čupića je jedan od najboljih podsjetnika tih vrijednosti, a podizanje spomenika u Nikšiću će samo ojačati sjećanje na njegov lik i djelo, i biće poruka novim generacijama zbog čega je važan Ljubo Čupić”, ističe Papović.

Istoričar Papović kaže i da je vijest o podizanju spomenika Čupiću objavljena gotovo istovremeno kada i najava da neke političke snage namjeravaju da izrade Deklaraciju o pomirenju partizana i četnika.

“Tome se moramo suprotstaviti jer nema mirenja sa ideologijom koja je pucala u osmijeh partizana Ljuba Čupića. Ne može i ne smije biti mirenja sa zlom. Ljubo Čupić se protiv zle četničke ideologije do kraja borio, a na kraju je porazio osmijehom. Ova Crna Gora mora biti dostojna i sebe i narodnog heroja Ljuba Čupića”, poručuje Papović.

O tome, koliko smo dostojni heroja kojeg smo imali, očigledno da ostaje vremenu da pokaže. Ono što vrijeme sigurno ne može izbrisati je Ljubov osmijeh koji još uvijek, za one koji žele da ga čuju, odjekuje Trebjesom.

Za narodnog heroja Ljubo Čupić je proglašen 10. jula 1953. godine, a ispod Trebjese, nalazi se Spomenik palim borcima gdje je uklesano i Ljubovo ime.

dnevne

20 KOMENTARI

  1. U mozgu mu crne munje sijevaju
    na celu mu se mrcna pot zarosi
    iz ociju mrka suta kanu
    iz krvave rane priset pisnu
    korotno oro djavoli igraju
    oko Mrcevjega manastira
    u vranoj Sparti
    krezubi
    ukovanijem orlovima
    ukrstenim rogovima
    u smrti
    potonju nadu za dusu krcme
    u vjeri za nevjeru
    utrnuli oganj nakazni vjetar upiri
    svijecu utuli
    iz epske pjene i magle
    bijelijem mavenilom zelenila
    avet smrti odzvoni
    ne mozes amo
    ujam nisi dao
    podobnost namirio
    pocinak miritao
    vjeru raskrmcio
    pobijedio ponos
    prelomio prkos
    iskajao zanos
    seme svoje utro
    sebe odrekao
    trag po tragu iskopao
    iscijedio snagu
    ustavio kozu
    mnijenje sledio
    potonje muke Karasizifove
    ni Bog mu jemac nije
    u nadu se vise ne zaklinje
    zanavijek zanemusti
    djavoli ga pod ruku vrgose
    i u vrazje kolo udjenuse.

  2. Kako topao odraz lica. Kakav predivan, vedar osmjeh. Kao pred djevojkom u koju je zagledan. Kao pred proljećem koje se tek nagovještava. Kao pred prijateljima koji dolaze pjesmom.
    Ustvari osmjeh hrabrosti i prkosa u prekinutoj mladosti.
    Javite se nitkovi sa vašim teorijama, javite se jadnici sa svojim bolesnim pričama. I vama se bijednima Ljubo Ćupić smije!

  3. “Od onoga dana cemernoga,
    Kad je srpsko propanulo carstvo,
    Na Kosovu polju jadovitu,
    Srbin trpi muke svakojake
    I propista u okove teske:
    Srbin sije,a Turcin poznjeva,
    Srbin radi, a Turcin se sladi,
    Srbin rodi, a Turcin odvodi;
    Mesto pasa svilenog i zlatnog,
    Likovim se opasuje pasom;
    Mesto toka srebrnih isjajnih,
    Led u grudi srce mu pokriva”,

    “Bjese oblak sunce uhvatio,
    Bjese goru tama pritisnula,
    Pred oltarom plakase kandilo,
    Na gusle se strune pokidale,
    Sakrile se vile u pestere,
    Bjehu muska prsa ohladnjela,
    I u njima umrla sloboda,
    Ko kad zrake umru na planinu
    Kad utone sunce u pucinu”.

    Sto utece ispod sablje turske,
    Sto na vjeru pravu ne pohuli,
    Sto se ne sce u lance vezati,
    To se zbjeze u ove planine
    Da ginemo i krv prolivamo,
    Da junacki amanet cuvamo:
    Divno ime i svetu slobodu.

    Niko Tebe ne htjede pomoci,
    Rode mili, u preteskoj noci,
    Al’ s’ u gori dize sinak pusti,
    Pa dohvati rukom taj mrak gusti:
    Hajduk kliknu, sara puska planu.

    Dovoljna mu sura struka,
    Komad hleba, cesna luka,
    Po kamenu ore, pase –
    Al’ tudjinu ne da na se ,

    Boj ne bije svijetlo oruzje,
    Vec boj bije srce u junaka,

    Brat na brata naslonio glavu,
    Da bi lakse ispustili dusu.

  4. Blago meni, moji sokolovi!
    Blago meni, junacka slobodo!
    Jutros si mi divno vaskrsnula,
    Iz grobova nasih djedova!
    Da umijem plakat od radosti,
    Bih plakao sladje nego igda;
    Al’ kod mene kada poje dusa,
    Suze mi se smrznu od radosti.

  5. Ljubomir Kosović je u svojoj knjizi “Svjedočenja” potvrdio da su komunisti organizovali lažne svjedoke tokom suđenja legendarnom Ljubu Čupiću, što je bio jedini razlog koji je Čupića odveo u smrt.
    Kosović je poslije spomenutog ranjavanja u Borči – zarobljen i prebačen u Nacionalni (četnički) sud u Nikšiću pod optužbom da je strijeljao 13 civila u Grahovu. Istovremeno se u zatvoru toga suda obreo i mlađi brat Ljuba Čupića, o kojem Kosović u knjizi piše sledeće:
    “U zatvoru sam bio sa Ljubovim mlađim bratom Martinom, koji je tada imao oko osamnaest godina. Za vrijeme blokade Nikšića Martin je bio neustrašivi i vrlo aktivni partizanski aktivista u gradu. Sa Martinom sam bio vrlo dobar prijatelj. On je i u zatvoru imao odlične veze sa preostalom ilegalnom partizanskom organizacijom u Nikšiću.
    Njega je naročito interesovalo suđenje njegovom bratu Ljubu, koga je bezgranično volio. Prema njegovom pričanju, a to su tvrdili i zatvorenici koji su s njim bili na suđenju, pozadinska – ilegalna organizacija, po nalogu KP, organizovala je svjedoke koji su Ljuba teretili i to je bilo odlučujuće za njegovu smrtnu presudu. Kada je to doznao, Martin je bio van sebe.”
    “Poslije saznanja do kojih je došao, Martin Čupić je napustio komuniste i na Cetinju prešao u redove JVuO. Interesantno je da se nikad nije objavljen identitet svjedoka na suđenju Čupiću, iako je Vojo Bošković, isljednik četničkog suda u Nikšiću, potom prišao partizanima i rat završio kao major – pošto su mu komunisti priznali čin rezervnog oficira Kraljevske vojske.”

  6. Danas kukavičine pljuju po tekovinama NOB i TITU. Uljezi koji su se najviše komunistima u š…uvaljivali. To su nesoji nad nesojima kao što je Ljubo Ćupić heroj nad herojima. Da je stari živ znao bi kako sa ovim danas splačinama.

    • Slazem se.Ne mogu da pojmim otkud vuku tolike laži i blate pale borce. Za to bi trebala postojati zatvorska kazna.Sram ih bilo, bestidnici i nikakvi ljudi!

    • DA LI JE MOGUĆE DA PRED POGIBIJOM 29 GODIŠNJEG MLADIĆA IZNOSITE PORUGU? NJEGOV OSMIJEH GOVORI O IDEJI ZA KOJOM JE DAO ŽIVOT! KOJI TO LJUDI MOGU TAKO ŠTO IZZREĆI PRED OVAKVIM OSMIJEHOM PRED SMRT? I DA LI TO UOPĆE MOGU BITI LJUDI?

      • To su neljudi koji bi ponovo klyli i ubijali ,Ivo takvi su medju Nama.
        Necemo ih pustiti da divljaju!

        • STRAH ME JE DA JE ZLO ČESTO JAČE! A TREBA SE BORIT PROTIV NJEGA.! SAKRIVENI SU POD MASKAMA!JEDNO MISLE A DRUGOJAČIJE GOVORE I ČINE KADA IM SE UKAŽE PRILIKA! NEMORAL IM JE IME A KUKAVICA PREZIME! POZDRAVLJAM TE PEPE

  7. “U Nacionalnom sudu u Nikšiću odrzano je suđenje Ljubomiru Ljubu Čupiću, koji je kao komesar partizanske čete bio optužen za ubistvo tri civila. Osuđen je na smrt i strijeljan 9. maja 1942 godine.

    Ljubov brat Martin Čupić, partizanski aktivista, tada osamnaestogodišnjak, je takođe bio zatočen u istom četničkom zatvoru, gdje je saznao da su lažne svjedoke na suđenju njegovom bratu Ljubu obezbijedili drugovi iz Komunističke partije. Ogorčen tim saznanjem, Martin Čupić je poslije izlaska iz zatvora na Cetinju pristupio četničkom pokretu”

    Tačno,nema mirenja sa povampirenom komunistickom ideologijom koja je okrenula brata na brata i napravila najvece zlocine tokom i nakon Drugog svjetskog rata.
    Odavno su se komunizma odrekle Rumunija i Albanija.
    Crna Gora je poslednji bastion komunizma iz prostog razloga jer vladajuca garnitura jos uvijek dijelom,dobija glasove na racun svog komunistickog nasledja.
    Kad pasaju i ovi poslednji “partizani” Bogu na istinu i Dps ce napraviti otklon od njih i njihove ideologije i “čvrstim” korakom zagaziti ka nekada omraženom Zapadu!
    Do tada,dok god Dps-u bude odgovaralo ili dok ne pa’ne,slusacemo i gledacemo boljsevicke blasfemije i perverzije u 21. vijeku…..dobro,priznajem,bice mi malo žao kad ne bude više tirada o komunizmu i drugu šumskom maršalu….moram priznati da se lijepo smijem i zabavljam kad čitam ovdje komentare par neukih ljudi koji glorifikuju Titoizam i Broza….
    Siguran sam da ni Skala neće dozvoliti da “ljubičica bela” padne u zaborav…..barem ne dok ne stigne signal iz vrhuške Dps da je prestala potreba za “lakiranjem” komunisticke istorije Crne Gore.

    • Bokelj konfuzni, potomak krvoloka, nije odavno dobio porciju cevapcica, ali su mu gume izbusili “njegovi” djetici u
      Grblju, a drugu mu skinuli sva 4 tocka.
      To je njegov “zapad”, zalud se krije,
      znamo ko je i gdje mu je brlog!
      Tito je marsal, a Bokelj funjara iz skripe
      i Svinjeg potoka, gdje se igra sa psecim koskama.
      Zlocini cetnika nisu zaboravljeni.
      Mihaila Vujicica, Kovaca i dr. pobegulja
      a ni njihovih potomaka i sljedbenika,
      posebno Risanskih, sto p…klace po
      kafanama i skrabaju parole, nece proci.
      Bjeze ko zecevi u hercegovinu i dalje u Evropu, gdje cine krivicna djela, jer za drugo nisu kvalifikovani.
      Odlicna je Budjonijeva definicija cetnika, razbucao ih je do kraja.
      Blebetala i funjare prvog reda, najveci izdajnici, sa kojima niko normalan ,nema posla!
      Ima Nas ,jado bokeljski, koliko hoces,
      krst Ti naopako stojao, lebac Ti Tvoj!…

        • Tebi treba jos kakva terapija idiote novokonponovani. Nakusali ste se pa sad udri po Jugoslaviji i Titu.Zaj..o si se malo. Jado si i to ces zavazda ostati!Nikogovicu glupi, ostrasceni!

      • Da li su tada komunisti bili banditi ili ne?
        I sad vama smeta sto ga je regularni sud osudio na osnovu 3 lazna svjedoka poslatih od strane njegovih komunista..
        Ne smetaju vam ubistva komunista posle rata ni njihova ubistva koju nazvase lijeva skretanja….kaka su im bila desna skretanja?

    • Pavle Đurišić nosioc hitlerovog gvozdenog krsta a Pavle je jedan od idola i mučenika Srpske crkve i “Svetac” Joanikije Lipovac, bokeški “mučenik” su bili saradnici talijanskih i njemačkih fašista a klerofašisti među kojima se ubrajaju i ovi na ovom portalu pod raznim imenima, Bokelj ,Ljuta, Aranđelovo itd potomci talijansko-njemačkih špijuna,na fotografijama ovi “sveci” Srpske crkve ,jedan čeka da bude proglašen a jedan je već,kako se kezere-smiju sa Pircijom Birolijem i talijanskim fašistima-okupatorima, kao opomenu i ujedno da podsjete narodne mase ko je bio suradnik i špijun talijanskih fašista a to danas sledbenici srpskog klerofašizma pokušavaju da prebace da su Partizani bili saradnici sa fašistima.
      Da vidi narod đe drže govore okupljeni kao hijene oko strvine a strvina je fašizam koji je bio unapred osuđen na propast i nestajanje , ne bi li ih kakvi komad strvine dopao,
      Da podsjetim malo na govore “sveca” Srpske crkve ;
      Branko N. Filipović u knjizi “Mrtvi ne zbore” piše o Joanikiju Lipovcu: “U vrijeme najvećeg okupatorsko-četničkog terora u Crnoj Gori, 18. oktobra 1942. godine, crnogorski mitropolit Joanikije (Lipovac) na banketu u Ostrogu održao je zdravicu Pirciju Biroliju, fašističkom guverneru okupirane Crne Gore, čije dijelove prenosimo:
      ‘I dogodi se čudo neviđeno i nečuveno pod okupacijom Gospodari i robovi, Italijani i Crnogorci nacionalisti, postadoše saradniciprotiv strašnoga zla, i za kratko vrijeme zajednički oslobodiše Crnu Goru…
      Radostan je danas sav naš narod sapodručja guvernata Crne Gore što je Vaša Ekselencija, sa Vašom cijenjenom gospođom i Vašim eminentnim saradnicima, kao sin pobožnog italijanskog naroda, došao u sveti Ostrog da se pokloni moštima Sv. Vasilija Ostroškoga Čudotvorca.
      Vaša pobožna i herojska duša osjetila je da je pravo da se ovdje u ovoj našoj najvećoj svetinji zajedničkipomolimo Gospodu Bogu za vječnipokoj i rajsko veselje u borbama protiv partizana zajedničkipoginulih italijanskih i naših boraca i da se pomolimo da i dalje vlada među nama međusobno poštovanje i sloga…’
      Dogodilo se pravo čudo; nevjerovatno, ali istinito. Mitropolit crnogorski Joanikije diže zdravicu okupatorskom fašističkom zločincu Pirciju Biroliju u vrijeme kad je on, zajedno sa četnicima, organizovao preko 4.000 zatvora i logora za porobljene Crnogorce, u kojima je zatvarano, strijeljano, mučeno i deportovano u okupatorske logore preko 50 hiljada »Joanikijevih vjernika« samo zato što su se borili za slobodu. Tako se ovaj visoki crkveni funkcioner ruga interniranim Crnogorcima. Joanikije ide sa banketa na banket i drži zdravice satanama koje ubijaju, masakriraju i deportuju »njegove vjernike«. U septembru 1943. godine italijanskog okupatora zamjenjuje njemački okupator, kojem se četnici i Joanikije takođe dodvoravaju. Mitropolit Joanikije 1-XII- 1943. godine u posebnoj poslanici čestita vojnicima njemačkog Rajha novu 1944. godinu slijedećim riječima: ‘Vojnicima velikog njemačkog Rajha: Naročitu mi čast čini da mogu najslavnijoj vojsci svijeta iz svih vremena čestitati Novu godinu u ime svoje vlade i svoga naroda. Sretna vam Nova 1944. godina.’

Leave a Reply to IVO Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].