Iz arhiva Skala radija: Oni znaju zašto lažu (20/02/2012)

0
Oni su na dnevnom zadatku

Oni znaju zašto lažu

Oni znaju zašto lažu

Danas je na žalost u Crnoj Gori, više nego čak i u godinama pred referendum na sceni specijalni rat koji bi trebao da pokaže nemoć naše države i njenih institucija da se izbori sa svakodnevnim problemima koje su prateća pojava svakog, pa i ovog našeg društva.

Nije potreban motiv da se krene u akciju. Strategija koja je kreirana sa prepoznatljivih adresa naših sjeveroistočnih susjeda uspješno se sprovodi, prvenstveno od strane opozicionih srpskih stranaka u Crnoj Gori i Srpske pravoslavne crkve. Od njih su u izrazu i (ne)djelu ispred drugih čelnici Pokreta za promjene čiji je senzacionalizam, smišljen u istim kužinama hrana velikom broju medija koji bi, baš kao i oni, lažima da se obračunaju sa državnom administracijom, huškajući po dobijenom nalogu nagomilano nezadovoljstvo ekonomskom situacijom naš narod na ulicu.

Scenario u takvim situacijama podrazumijeva organizovane plaćene jurišnike koji bi proizveli krv po svaku cijenu. Potrebno je stvoriti sliku neorganizovane države čiji su čelnici vlastodršci a njene institucije nesposobne i nespremne da odgovore izazovima vremena.

Primjera je na pretek. Od nevremena koje je zahvatilo Evropu, pa samim tim i Crnu Goru, čije dimenzije sežu u elementarnu nepogodu većih razmjera pa do objedinjavanja Crnogorske i Dukljanske akdemija nauka. Između je vječno aktuelna noćna mora pojedincima iz opozicije i medija, Milo Đukanović, sa čijim se likom budi Nebojša Medojević i vrhovnici Vijesti, Dana i Monitora.
Nevrijeme je naručila vlast koja je nesposobna jer nema snjegočištače po metru dužnom, utovarne lopate, specijalne kamione i bagere i što je dozvolila smetovima da se obrušavaju bez najave. Kriva je što su putevi neprohodni u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, jer ako hoće u Evropu mora da vodi računa i o svojim najbližim susjedima.

Prosto je nevjerovatno sa koliko su cinizma Nebojša Medojević i Andrija Mandić komentarisali uspješnu akciju naših specijalaca koji su, stavljajući na kocku vlastite živote uspjeli da izvuku iz voza na stanici Lutovo tri dana zarobljene putnike. Svaku akciju i angažovanje operative i dobronamjernih ljudi koji su pomagali u teškoj situaciji ovi plaćenici kritikovali su i omalovažavati. Pritom nije bilo ni pomena da svoje pristalice, kojih je doduše iz godine u godinu sve manje pozovu da se angažuju i stave na raspolaganje našim operativcima. Njima je odgovaralo da bude što gore kako bi mogli da mašu argumentima koji bi bacili jaku sjenku na sposobnost naših institucija.

Daleko od toga da se nije moglo bolje i više. Ali zar se to pitanje, pri svakoj i manje složenoj situaciji ne postavlja kao prirodno. Može se, naravno. Pa tako se obaraju svjetski rekordi u sportskim disciplinama, pomjeraju se granice ljudskih dostignuća u nauci, tehnici, zdravstvu. Znaju to naručeni kritičari ali takođe znaju da, po Gebelsovoj doktrini tri puta ponovljena laž postaje istina. Zato se onako nevaspitano i drsko obrušio Medojevićev kokotić Koča Pavlović na Sanju Vlahović, ministricu nauke kojoj je, ne trepnuvši poručio da je njen CV (si-vi) falsifikat jer je, na osnovu njega izabrana na mjesto koje pokriva. Njegovu laž da nije objavila jedan od naučnih radova u prestižnom časopisu, Vlahovićka je s gađenjem odbacila. Opet ono što je indikativno i što navodi na jasnu misao da se ipak radi o nekoj vrsti specijalnog rata. Jasno je i iz kasnije reakcije da je Pavlović znao da je njegova konstatacija laž, ali treba je izgovoriti jasno i glasno, što glasnije i ubjedljivije kako bi kod onih koji su vječno u dilemi ostavila trag. Dovoljno, jer slijedi nova laž poput one Medojevićeve da u Crnoj Gori deluje paralelna bezbednosna služba iza koje stoje predsednik DPS-a Milo Đukanović i ministar spoljnih poslova Milan Roćen.

Pregršt je Medojevićevih laži, krupnih, jer niko krupno kao on ne laže, koje su demantovane argumentovano uvijek neposredno po njegovom teatralnom javnom nastupu u medijima koji mu ciljno ustupaju prostor. Sjetimo se pompenzne priče o značajnim susretima koji su Medojević i Ratko Knežević imali u Vašingtonu.

Ispostavilo se da su ih primale sekretarice i činovnici tamošnje administracije kojima je posao da budu ljubazni. I ništa više od toga. Kad se to dokazalo, Medojević je jednostavo ignorisao istinu i obrušio se na Crnu Goru kao leglu organizovanog kriminala odakle vode svi putevi narko dilera, naručenih ubistava, šverca i svega što podrazumijeva kriminal.

Kada se otkrilo, a to su javno kazali Cane Subotić i Slobodan Radulović da je Medojević za antidržavno djelovanje u Crnoj Gori dobijao novac iz Srbije, mediji su blijedo zabilježili a on se samo okrenuo novim podmetanjima.

Sjetićemo se priče o pet milona eura koje je Koštunica poslao crnogorskoj opoziciji da ne dozvoli Crnoj Gori da ostvari nezavisnost. O tome je govorio javno i tadašnji visoki funkcioner Srpske narodne stranke Dobrilo Dedeić.

I, nikome ništa. Sve se to zna, ali kako smo mi predemokratsko društvo, po nama mogu razni Medojevići, Danilovići, Mandići, Pavlovići, Radulovići, i oni drugi minijaturni kekerezi, prstoupinjači, podrepaši srbijanske političe vrhuške.

Činjenica da opozicija, onaj njen dio u koji još vjeruje naš sjevernoistočni susjed i obilato ga pomaže, koristi metode specijalnog rata koje se manifestuju u svakodnevnim agresivnim medijskim nastupima, izgleda ne brine mogo naš državni aparat. Prosto je čudno kako dozvoljava pasivnu poziciju zbog koje mora bez prestanka ba bude u defanzivi. Naravno, radi se o stalnim kompromisima koji, po nekima treba da obezbijede sigurne glasove što bi, bez po muke obezbijedilo novi četvorogodišnji mandat, sigurne pozicije i plate. Puštiti malo da se poigravaju opozicionari, nevladine organizacije naklonjene neumornim borcima protiv sopstvene države, troprsti “duhovni” nacional-šovinisti i njima slični. Zaboravljaju pritom da vrijeme ne radi za njih, ali na žalost ni za nas koji smo životno zainteresovani za ovu državu.

Zato je potrebno progovoriti jasno i glasno o svemu što čine neprijatelji ove države. Prozvati imenom i prezimenom pojedince i grupe za koje ima pregršt materijala koje samo treba uzvući iz škafeta i narodu kazati o čemu se radi. Moraju drugovi iz vlasti da prstom pokažu i na pojedince iz sopstvenih redova koji obavljaju važne poslove a ćute kada se država povija od siline udaraca od kojih bi upravo oni morali da je brane. Za to su debelo plaćeni. Dilemu da li samo od ove države, svojim činjenjem neka sami otklone.

Slavko Mandić

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]