Iz arhiva Skala radija: Predsjednik je otišao sa manje kvaliteta nego što je u opštinu došao (02/07/2019)

Predsjednik je otišao sa manje kvaliteta nego što je u opštinu došao

Promijenili su se za toliko godina mog rada u Opštini Kotor i predsjednici i sekretari, ali ono što smo doživjeli od odlazeće vlasti nije problem ni politike, ni struke, već problem nedostatka etike i kućnog vaspitanja.

Mnogi od nas, kojima se činilo da smo u nemilosti bivše gradonačelnice i gradonačelnika iz DPS-a, ponadali smo se dolasku nove energije, novih ideja i boljih vremena. Svijest o neiskustvu novog gradonačelnika potiskivali smo odlučnošću koju je pokazivao u svojim televizijskim nastupima. Povjerovali smo da će mladi čovjek koji nas predstavlja preći sa riječi sa djela. Ali ostale su samo riječi i njegovi govori kojih se nažalost niko neće sjećati, jer ih je zasijenilo mnogo nedjela.

Čim su se podijelile funkcije i time zadovoljili svi koalicioni apetiti vlast više nije morala da obećava. U Opštini su najavili čistku, a zatim se okružili onima koji nisu imali gdje otići. Onima koji su na tim mjestima u Opštini isključivo zahvaljujući bivšoj grdonačelnici. Onima koji su pred njom bili manji od makovog zrna, a danas se dodvoravaju novom vođi. Zaboravili su na obećanja data svima nama koji smo čekali promjenu.

Od kruga predsjednikovih privilegovanih ljudi iz dana u dan mogli smo čuti samo ogovaranja, vidjeti kolutanja očima kad dođemo da pitamo ono što ne znamo njih koji sve znaju, doživjeti podmetanja i poniženja na račun naše struke i znanja. Predsjednik se nije zanimao za ono što radimo. Dugo smo bili u dilemi da li je to zato što nema vremena ili što u nas ima potpuno povjerenje. Ubrzo smo shvatili da je to zato što ni ne razumije čime se bavimo, niti ga je za to briga. Znao bi ponekad prokomentarisati nešto da bi nam pokazao koliko smo za njega nebitni.

A mi smo se pitali šta rade on i njegovi najbliži saradnici. U kabinetu su se pravile žurke i selfiji, pilo se, pjevalo i vrištalo od smijeha. Vremena za partijske drugove bilo je uvijek, za saradnike koji bi tražili da se konsultuju rekao bi “neka dođe sjutra”. Naizgled uvijek zauzet, predsjednik je svoje sate trošio na političarenje i obračun s ljudima koji mu ništa nisu skrivili i koji su, uprkos suprotnim političkim uvjerenjima, bili spremni da sarađuju vođeni načelima struke.

Uvijek je imao izgovor da nešto ne uradi ili ne podrži, bio to budžet, minisatrstva, skupština. Kako je nervoza zbog političkog zemljotresa rasla, tako njegov prvobitni uski krug ljudi nije bio dovoljan za njegovu ličnu odbranu, pa je našao pojačanje među onima koji su mu na početku bili na crnoj listi. Jer on kao i svi političari pravi liste podobnih i nepodobnih, samo što su njegovi prethodnici i političke protivnike tretirali ljudski, a on bi samo poslao neku od svojih saradnica da nas nauči pameti. One bi se ostrašćeno borile da mu dokažu lojalnost tako što će naš rad učiniti nevažnim i potvrditi ono njegovo da “to što ona radi može svako”.

U početku mi se činilo da me porodični i zdravstveni problemi čine umornom, zbog toga sam na sebe svaljivala krivicu što nisam dovoljno dobra da doprinosim radu, na kraju sam shvatila da nema toga što neko ko nije u krugu odabranih može da uradi, a da zasluži trenutak pažnje. Na pohvale nisam računala, misleći da i nisu potrebne jer za svoj rad ipak primam platu. Ali ubrzo je i redovnost plate dovedena u pitanje onda kada nas je zbog svojih političkih apetita predjsenik ostavio na čekanju.

Mnoge sam pripravnike dočekala i ispratila iz Opštine, gledajući kako se mladalačka ambicija oblikuje radom i znamjem. Ovo je prvi put da je jedan početnik napustio ovu kuću sa manje kvaliteta nego što je u nju došao.

Autorka je zaposlena u kotorskoj opštini. Njenu impresiju prenosimo autentično i u cjelosti. Autorka je izrazila želju da ostane anonimna.