Iz arhiva Skala radija: Razbaštinjenje kulturne baštine po Lidiji Ljesar (30. 10. 2014.)

0
pogled na Kotor

Napadaju Skala radio bezimeni, oni kojima je istina strana, oni koji sebe slažu najmanje tri puta, pa im tada laž, po doktrini šefa nacističke propaganda Gebelsa postaje istina.

Napadaju Skalu da je uslugarska, da glorifikuje vlast od koje dobija novac.

Demantuju ih tekstovi iz našeg arhiva koje, ti takvi stvorovi, pročitaju, ali ćute.

Njih ne komentarišu.

Muče se jadni, uhvaćeni u sopstvenu laž pa moraju opet najmanje tri puta da slažu.

I tako u krug.

Mi njima istinu, a oni sebi LAŽ!!!

http://radioskala.me/2014/10/30/razbastinjenje-kulturne-bastine-po-lidiji-ljesar/

Razbaštinjenje kulturne baštine po Lidiji Ljesar

U naručenom tekstu Lidije Ljesar, direktorice Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture: “Nijesu sva kulturna dobra Crne Gore u Kotoru”, koja je, opšte je mišljenje Kotorana, uradila sve da potcijeni vrijednosti grada svjetske kulturne i prirodne baštine i uspori njegov razvoj, jasna je nevješta, ali i neistinita odbrana koja je imala za cilj da dezavuiše sve one koji nijesu dovoljno upoznati sa ovom materijom. Bez sumnje da mr Ljesar poznaje kulturna dobra, ali vjerovatno mnogo više radnog i rodnog Kosova  nego Crne Gore u čijem Ministarstvu kulture stoluje i pritom platom i učešćem u brojnim projektima puni sopstveni budžet, kreirajući politiku kulturne baštine po principu jedan naprijed a dva koraka nazad.

Mr Ljesar počinje „maestralno“ priču o Kotoru, priznajući javno da je: “Istina da Kotor ima vrijednu kulturnu baštinu, no ipak, moramo prihvatiti činjenicu da i druga mjesta u Crnoj Gori nude ne manje vrijednu baštinu“. Zaista nevjerovatno da mr Ljesar ispravlja UNESCO, koji je odabrao baš Kotor kao univerzalnu vrijednost i uvrstio ga, od Veriga do Veriga u svoju prirodnu i kulturno-istorijsku baštinu.

Navodi potom Ljesar primjer Crvene Stijene, opštinu Nikšić, stare gradove Ulcinj, Bar, Herceg Novi i Budvu. Da li je mr Ljesar svjesna da je Crvena stijena arheološko nalazište, a Kotor urbano gradsko jezgro i da to nijesu uporedive kategorije.

Da li zna da Kotor baštini više od polovine ukupnog pokretnog i nepokretnog  kulturnog blaga Crne Gore. Ne zna, po onome što govori  magistrica da je Kotor pod zaštitom UNESCO-a, jedini u Crnoj Gori i da samo traži da mu se u svojoj državi prizna status koji mu pripada. Želja mr Ljesar i sve njene aktivnosti upravo su bile okrenute naumu da Kotor izjednači sa drugim krajevima Crne Gore, ne priznajući mu ama baš ni jednu jedinu vrijednost više od ostalih. To neka radi svijet, ali mr Ljesar neće.

Što mr Ljesar misli o Kotoru, pokazala je prilikom organizovanja „Dana evropske baštine“ 10. oktobra na Cetinju. Ovakve manifestacije su se prethodnih godina održavale na Njegušima, Cetinju, Baru, Plavu, ali nikada u Kotoru! Kada je u pitanju nematerijalna kulturna baština, upravo činjenica da je 4 od šest prijedloga došlo iz Kotora je valjda dovoljno jak argumenat da je manifestacija morala biti organizovana u Kotoru.

Dva su razloga zbog kojih je magistrica izabrala Cetinje da ove godine razastre svoje uvodno izlaganje na okruglom stolu, na temu “Vrijednosti nematerijalne kulturne baštine”. Prvi je uvjerenje da joj niko neće reći riječ zamjerke za Cetinje, jer se radi o našoj prijestonici, o našoj svetinji koja nam je ponos i simbol državnosti.

Drugi razlog zašto izbjeći Kotor je činjenica da je drevni grad nikada nije prihvatio kao stručno lice ni iskrenog prijatelja, jer ona to uistinu nije. Navešću niz primjera  iz kojih se jasno vide njene namjere.

Mudra misao magistrice da kulturna baština Kotora ne pripada samo građanima Kotora, već svim građanima Crne Gore, a i svijeta, zasjenila je i velikog Aristotela. Magistrica Ljesar kaže u naručenom razgovoru da je ipak, zbog visoke koncentracije kulturne baštine na području Kotora, kroz osnivanje institucija iz oblasti kulturne baštine u Kotoru, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Pomorskog muzeja Crne Gore, država jasno pokazivala svoj odnos prema naslijeđenim vrijednostima Kotora, od kojih je očekivala da ingerencije date od države sprovode na stručan i na zakonu utemeljen efikasan način. Ko je očekivao? Dvojac Mićunović-Ljesar valjda?

Magistrica ne zna da je Kotor osnovao 1979. godine, neposredno nakon katastrofalnog zemljotresa Opštinski zavod za zaštitu spomenika kulture i da je na njenom čelu tada bio prof. dr Milenko Pasinović. To je bilo najbolje rješenje za Kotor i Boku Kotorsku jer su domaći stručnjaci najbolje mogli sagledati svu problematiku koja je bila od posebne važnosti za obnovu zemljotresom porušenih i oštećenih kulturnih dobara. Tada na sreću nije bilo stručnjaka poput mr Ljesar i njenih „stručnih“ bokobrana pa je posao mogao da se obavlja shodno strogim principima struke.

Opštinski zavod djelovao je sve do 1989. godine kada je preimenovan u Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor. Ministarstvu kulture je, naročito za vrijeme vladavine dvojca Mićunović-Ljesar to bio stalni trn u oku pa je smišljen plan „poboljšanja“ boljeg očuvanja kulturnih dobara. Ugasili su Republički zavod  na Cetinju, Centar za arheološka istraživanja u Podgorici i Regionalni zavod u Kotoru a formirali Upravu za zaštitu kulturnih dobara i Centar za  konzervaciju i arheologiju. U okviru Uprave i Centra, UNESCO-vom Kotoru su dodijeljena odjeljenja. Dvojac pod hitno smjenjuje tadašnjeg direktora Centra za konzervaciju i arheologiju , čovjeka koji je znanjem i energijom učinio da je struka permanentno dobijala na važnosti i udario temelje Odjeljenja za podvodnu arheologiju u Kotoru. Počinje „sječa knezova“. Stručni moraju da ustupe mjesto klanovskim grupacijama.

U Kotoru se na mjesto upravnika odjeljenja za konzervaciju i arheologiju, umjesto slikarke-konzervatore, čija je stručnost opšte poznata i daleko van granica naše zemlje, dobitnice prestižne nagrade “Milorad Medić” za izuzetne rezultate u oblasti konzervacije i restauracije,  postavlja lice izvan Kotora, koje je, ne bez razloga dobilo ime gostujućeg upravnika. Od tada u ovom odjeljenju umire svaki ozbiljan rad. Ali Ljesar to ne brine. Ona gura svoje.
Odjeljenje za upravu kulturnih dobara nema rukovodioca od osnivanja, pune tri godine . Čime to može da se brani? Neće valjda mr Lidija Ljesar da kaže da u Kotoru nema stručnjaka, a sva je prilika da će Kotor u tom odjeljenju dobiti uskoro nekog novog gostujućeg stručnjaka.

Mr Ljesar govori o ozbiljnoj posvećenosti Kotoru, pa kaže da je na prijedlog Ministarstva kulture donijet lex specialis, Zakon o prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, koji tretira sva značajna pitanja područja pod UNESCO zaštitom. Zaboravlja pritom da su, po njenom rješenju kulturno-istorijskim područjem Kotora trebali da upravljaju članovi Savjeta koji većinski nijesu iz Kotora. Probudio se Kotor tada i spriječio je u naumu.

Kada je u pitanju izrada Menadžment plana za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora, Ljesar je namjerno preskočila da kaže da su urađena dva plana. Na koji je od ova dva mislila? Da li na onaj koji je radila sa direktoricom kotorskog Reginalnog zavoda  koji nikad i niđe nije usvojen od strane nadležnog organa, ili na ovaj drugi koji su radili očito da poprave greške iz prvog.

Niije tačna konstatacija da je u ovom usvojenom Menadžment planu data petnaestogodišnja strategija upravljanja izuzetnim naslijeđenim vrijednostima Kotora. Dat je kratak uvod koji podrazumijeva sve ono što je upravljanje a ostale stotine stranica, izuzetno skupo plaćene su samo čisti istorijat.

Kotor je izgubio mogućnost realizacije značajnih infrstrukturnih objekata bar deset godina unazad. Stopiran je razvoj jer je Ljesar, tada bez mr, prijetila UNESCO-m ako se bude gradila zaobilaznica, a njena saradnica, tada direktorica Regionalnog zavoda u Kotoru nije dala pozitivno mišljenje za žičaru do San Đovanija. Sada čekamo PUP jer je mr Ljesar sve svoje raspoložive kapcitete bacila na završetak neopravdano zakašnjele Revalorizacije kulturnih vrijednosti kulturnih dobara Crne Gore.

Mr Ljesar se nije oglasila kada je Luka Kotor podigla objekat na luži bez konzervatorskih uslova, što predstavlja krivično djelo. Ćutala je. Kazaće opet da to nije u njenoj nadležnosti, a podsjetiću radi se osobi koja je na čelu Direktorata za kulturnu baštinu.

Ljesar kaže da je izrada Studije zaštite kulturnih dobara za potrebe PUP-a Kotor počela prije par godina. Par i četiri godine, mr Ljesar, morate to znati, nijesu isto. Trebali ste počet 2011. a završiti 2013. Nijeste ni do današnjeg dana, a podnijeli ste izvještaj Vladi da je skoro završen ali eto, još nije potpuno, a kad će ne znamo. Nezapamćeno je u praksi da se usvaja nezavršeni izvještaj, ali eto i to izgleda može, a o tome mr Ljesar ćuti.

Kada kažete da se neke kvalifikacije odnose na Vas, valjda ne mislite da možete da se distancirate od Ministarstva kulture kada se posao ne radi kvalitetno ili se uopšte ne radi. Pa Vi ste dio Ministarstva i to njen značajan dio.

Zašto mr Lidija Ljesar ne objasni stručnoj, a i laičkoj javnosti Kotora pa zašto ne i UNESCO-u zbog čega je promijenjena granica zaštićenog prirodnog i kulturno istorijskog područja kao UNESCO-vog dijela prirodne i kulturne baštine. Podsjetiću da je granica zaštićenog područja za vrijeme dvojca Mićunović-Ljesar prepolovljena i smanjena sa 12.000 hektara na 5.800. Zbog čega mr Ljesar?

Mr Ljesar kaže da je u toku procedura obrazovanja stručnih timova koji će raditi na elaboratima o valorizaciji, pa bi izdvojila one koji se odnose na izradu gusala i pjevanja uz gusle, izradu crnogorske nošnje, izradu ošvica, zatim na crnogorski oro, kolo gusara, pripremu kačamaka i cicvare, predanja o smrti Smail-age i predanja o Lazaru Sočici i dr. Udrobiće mr Ljesar, samo da bude puna teća i ono što jeste, i ono što nije.

Za kraj, možda i najvažnije pitanje na koje nema odgovora. Kako je moguće da je Regionalni centar zaštićene UNESCO-ve kulturne baštine zamišljen u Podgorici, a ne u Kotoru i na čijem ste čelu namjeravali da budete? Na sreću nijeste.

Slavko Mandić

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].