Iz arhiva Skala radija: “Svijeća ispod glasa” bez kotorskih pjesnika (25. okt. 2011.)

0
u knjigu odabrani

Kravataši, vi radite još gore.

Sreća što imate mudrost u liku nezakonio zaposlene sekretarke sekretarijata za kulturu, i tako redom po dubini, visini i širini.

http://radioskala.me/2011/10/25/%e2%80%9csvijeca-ispod-glasa%e2%80%9d-bez-kotorskih-pjesnika/

“Svijeća ispod glasa” bez kotorskih pjesnika

Poezija je kao oblik postojanja, kao oblik  življenja i prepoznavanja prvih i zadnjih pitanja, kazao je akademik Tonko Maroević na promociji zbirke poezije “Svijeća ispod glasa” koja je objedinila pjesništvo hrvatskih i crnogorskih savremenih pjesnika.

Marojević je bio zadužen za odabir poezije hrvatskih pjesnika u ovoj knjizi poezije, zajedno sa Lukom Peljetkom i Ladom-Čale Feldman, a o izboru savremenih pjesnika iz Crne Gore odlučivali su Ljubomir Đurković, Andrej Nikolaidis i Aleksandar Bečanović.

O izboru poezije za ovu zbirku govorili su, sa crnogorske strane Aleksandar Bečanović, a hrvatske Tonko Maroević.

I dok je Tonko Marojević, kako dolikuje velikanu pisane riječi ispričao priču o mirisu mora i Mediterana utkanog u jedinstvenu poetiku jedinstvenog prostora, Aleksandar Bečanović je pokazao i dokazao da kod nas još uvijek postoje klanovi koji se međusobno guraju i od sebe prave poetske velikane.

Projekat Dubrovnik i Kotor, gradovi i knjige valjda je djelo onih koji su ime grada Kotora iskoristili samo za realizaciju projekta.

Kotor, grad svjetske kulturne i prirodne baštine je jedini u Crnoj Gori mogao, uz Dubrovnik da prođe.

Siguran sam da je samo to razlog što je ime drevnog grada u nazivu projekta.

A da bi oni koji finansiraju bili zadovoljni trebalo je nekoga i iz Kotora uključiti.

To bi naši nacionalni umjetnici od formata u projektu rado izbjegli i nastavili praksu samodovoljnosti, ali, nije se izgleda moglo.

Zato se primijenilo oprobanom receptu.

Uzeće po nekoga, a u knjigu će odabrani.

Na žalost, u projektu je, isključivo kao tehnička logistika kotorski Kulturni centar koji je prihvatio da se ništa ne pita kako bi figurirao na plakatima i pozivnicama i na taj način izigravao ravnopravnog partnera.

To je u najmanju ruku sramota, jer Kotor ima svoje pjesnike i književnike za koje je ozbiljna kritika kazala svoje mišljenje.

Kazao je i Tonko Marojević, uživajući u jedinstvenoj lirici, nadahnutoj morskim valima iznad kojih mjesec brodi na kočijama od mistične poetske riječi.

Kad ne cijeniš sebe, teško da će te iko cijeniti, stara je poslovica koju na žalost upravo potvrđuju Kotorani koji pristaju na ovakva i slična poniženja.

Vjerujem da je u pitanju kompleks koji će jedino generacije koje dolaze liječiti.

Kompleks pojedinaca koji se poput pauna šepure kulturnim prostorima grada viševjekovne sjajne tradicije, istorije i kulture, ni jedan lijek neće izliječiti.

Pomenuću kao ilustraciju naše gostovanje, kao jedne kotorske ekipe iz projekta u dubrovačkoj knjižnici kojom rukovodi gospođa Vesna Čučić, porijeklom sa ovih prostora.

Umorni nakon puta po visokoj temperature, očekivali smo makar pristojnu dobrodošlicu i čašu vode da se okrijepimo.

Niti jedno, niti drugo.

Miloša Miloševića čije su 92. godine morale da obavezuju organizatora, okrijepio je neko od nas, jedva se snalazeći u nepoznatom prostoru.

Jedino što je direktorica knjižnice dubrovačke, ove naše gore list uradila je da nas sve opomene da moramo da budemo kratki jer njeni posjetioci, koji su se uzgred mogli prebrojati na prstima jedne ruke nijesu navikli da napuštaju prostor zbog dugog trajanja.

Naravno da nijesmo pristali na tu vrstu bezobrazluka i drskosti.

Odradili smo posao i žurno napustili knjižnicu razumijevaći jasno da nijesmo rado viđeni, i da smo mimo volje šefova projekta uključeni u program.

Sve se to odvijalo pred očima Varje Đukić, glumice u svakom licu i direktora kotorskog Kulturnog centra Saše Miloševića.

Osveta će da uslijedi kasnije izbacivanjem kotorske poetske riječi iz knjige privatne selekcije.

Opet niko iz Kotora ne reaguje.

A i kako bi kad su nosači knjiga, poštari, plakatolijepci, koktel menovi.

Svijetli jedino Jasmina Bajo, rukovodilac gradske biblioteke u Kotoru koja odrađuje čestito ono što joj je posao.

I više od toga jer drugi ni svoj mali dio posla ne odrade kako treba.

Slavko Mandić

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].