Izgleda da srpski popovi osvještavaju po metru kvadratnom

11
Dragan B Perović

Nametanjem lažnih modela, praveći heroje i svece od zlikovaca, pojedini nastoje zapretati istinu i prekrajajući prošlost, čine sve da unište budućnost, to jest da Crne Gore nema. Mračnjačkom retorikom, kao da kreću u krstaški rat, svaki iskorak Crne Gore i pozitivnu promjenu nastoje dezavuisati. Žalosno je da se umjesto životnih problema koji opterećuju svako društvo, bavimo pojavama iščašenim iz stvarnosti, kaže u intervjuu Vikend novinama naš književni istoričar i publicista, dobitnik Trinaestojulske nagrade Dragan B. Perović.

Perović je najviše državno priznanje dobio za autorski TV serijal “Crnogorci sentom po svijetu”, ciklus emisija “Istjerivač mitova” i knjigu “Stefan Perović Cuca orepak bića”. Zahvaljujući se u ime nagrađenih, rekao je da je “realnost opominjuća”. U razgovoru za Vikend novine kaže i zašto.

“Primjećuje se da su u cijelome svijetu retrogradne snage u ekspanziji, kao da je srednji vijek. U Crnoj Gori su na sceni povampireni uvozni nacionalizmi, oni koji su doveli do raspada i bratoubilačkih sukoba u Jugoslaviji. S osloncem na njih, prema Crnoj Gori se vodi svojevrsni, permanentni specijalni rat, trenutno niskog intenziteta, ali opasnost uvijek postoji da eskalira u nešto veće i tragičnije. Podsjetiću vas da kod određenog dijela populacije u Crnoj Gori postoji stalna žalosna, podanička tendencija, da se sav njen politički, kulturni i državno-nacionalni život svede i tumači na periode „bratske” okupacije. Besprimjerno i primitivno posrbljavanje svega i svačega prelazi sve granice dobroga ukusa”, ističe Perović.

Rješavanje vjerskog pitanja u Crnoj Gori nailazi na veliki otpor SPC, srpske političke elite, njenih zvaničnika… Nedavno je organizovan i “Svetostefanski sabor” povodom “otimanja svetinja SPC”…

PEROVIĆ: Nije čudo što su službenici i namještenici strane crkve, zapošljeni u filijali SPC d.o.o. (kako ih sve češće titulišu u Srbiji đe im je sjedište), umislili da su iznad države. Tolerisano im je puno toga do sada, pa su na prvi pomen uvođenja vjerskih zajednica u zakonske okvire vrisnuli ka „Damjanov Zelenko”. Po svom dobrom običaju zamutili su priču i da se ne vidi suština, posegnuli su za friziranim citatima i išečcima iz istorijskih vremena, od kojih prave novu, mitomansku realnost i nove „tradicionalne” običaje. Čudno je da pripadnike ove strane vjerske organizacije ne interesuju suštinska pitanj a vjere ili pravoslavlja u užem smislu.

Šta ih interesuje?

PEROVIĆ: Jedino materijalno, tako da izgleda da objekte osvještavaju po kvadratnom metru. Da ne pominjemo blasfemiju, kada su službenici SPC d.o.o. krstili kučiće jednoj pjevačici u Beogradu itd. No, to je njihov problem. Naš je problem što su namještenici u crnogorskoj filijali SPC d.o.o. sa svojim poglavnikom, pozivanjem na neke isečke i citate, umislili da su stariji od Crne Gore, uz ponašanje koje ne priliči svještenim osobama. Čudno, kako na primjer, kad koriste neke izjave kralja Nikole, ne posegnu na to kako je Nikola oćerao jednog, a postavio drugoga mitropolita na čelo CPC!? Ili ruski primjer, naveden u pismu ruskoga cara i odobrenja da Danilo može biti svjetovni vladar poslije Njegoša: „Drugi, bitan uslov, bio je da „vlast episkopa, koji će u svoje doba biti izabran da upravlja crkvenim poslovima Crne Gore, treba ograničiti isključivo i samo na te crkvene poslove i da se ni u kom slučaju ne proteže na političke akte svjetskoga karaktera, koji radi održanja potrebne principijelnosti moraju pripadati samo Vama, kao vladaru Crne Gore”, (podvukao Dragan B. Perović)

VN: A đe je tu vjera, molitve, blagoslovi…

PEROVIĆ: Umjesto ljubavi oni šire mržnju, umjesto molitve i blagoslova oni upućuju kletvu. Nijedno njihovo oglašavanje ne prođe a da ne sruše treću, 8, 9. ili 10. božju zapovijest. Skoro da ih nikada ne možete uhvatiti u istini. Mora im biti jasno da je svako svođenje na bilo koji isečak vremena ili jednu komponentu nesmisleno, nepotrebno i duhovno nas osiromašuje. Da uzmemo sada za primjer jedan „komadić” crnogorske povijesti. Konstantin Bodin, sin zetskog kralj a Mihaila, iz dinastije Vojislavljevića, vladao od 1082. do 1108, što je punih dvjesta godina prije nego je rođen Dušan, car Grka, Srba, Bugara i Pomorskih zemalja. Za vrijeme Bodina Crna Gora je osvojila dio Hrvatske, sa Dubrovnikom, do iza Stona, Bosnu i Rašku i graničila se sa Bugarskom. I što? Ništa! To je istorija i to se posmatra u kontekstu doba u kome se događalo, a ne da se traži repeticija.

E, sad zamislite da počnem da pjevam: „Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Bodinovo!” Vjerovatno bi me, prije upućivanja u Dobrotu hospitalizovali, da se provjeri da me nije sunčanica udarila, pošto sam počeo da buncam. Slično je, kako rekosmo, sa nametanjem stvari kojih nije bilo u Crnoj Gori, a predstavljaju se tradicionalnim, kao neke procesije, plivanje za „časni krst” itd. Duže vrijeme se sa kumom šalim da organizujemo „tradicionalno” plivanje za časni krs’, za Cuce i Čevljanje u Kobilji do.

U jednom od ranijih intervjua rekli ste da naša država nema strategiju za odbranu od napada i nasrtaja. Na koje i kakve ste nasrtaje mislili? Šta bi takva strategija trebala da sadrži?

PEROVIĆ: Napada se sve što ima predznak crnogorski. Nasrće se na sve temeljne, identitetske vrijednosti i nastoji poremetiti međuvjerski i međunacionalni sklad u Crnoj Gori, koji je izdržao probu vremena i opstao u mnogo težim okolnostima. To je veliko blago Crne Gore. Ukrštanje naroda i civilizacija čini nas bogatijima. Crnom Gorom su protutnjale razne vojske i uprave, imperije i carstva, kulture i nekulture. Crna Gora je opstajala zahvaljujući svome slobodarstvu, svojoj etici i svojoj nepokornosti. Strategija bi trebalo da obuhvati čuvanje tih vrijednosti, ali prije svega reformu školstva i reformu sudstva. Obrazovanjem bi trebalo da dobijemo mlade ljude koji kritički, a ne kritizerski misle, koji su posvećeni napretku svoje zemlje i koji gaje ljubav prema rodnoj grudi. Njegoš je to davno sublimisao: „Koje sunce za svojost ne tuče, / zaludu se u prsa budilo, / samo što se mrtvom krvlju truje.”

Na nezavisnom, a ne na neznavenom i rigidnom sudstvu počivaju državni temelji. Pred zakonom svi moraju biti jednaki i nijedna odežda ne može štititi zlorabioce i potpirivače.

Dvije godine kasnije ponovo ste upozorili da bi nadležne državne institucije i ustanove trebalo ažurnije da obavljaju posao i porade na zaštiti i afirmaciji našeg vrijednog nasljeđa…

PEROVIĆ: Dugo je u Crnoj Gori bila prisutna nebriga i nemaran odnos nadležnih prema kulturno-istorijskoj baštini. Prepuštalo se drugima da nas uče šta je naša istorija i šta smijemo smatrati svojim nasljeđem. Srećom, takva klima se mijenja posljednjih godina, mada ne tempom i načinom koji bi dao nadu da će posao biti uspješno urađen. Malo prije sam spomenuo da su glavna smetnja raznorazni dilovi, sprovođeni često kroz blagonaklon odnos ili čak angažman vlasti, nezavisno da li je lokalna ili na državnom nivou. Onda uvriježene linije nezamjeranja, nekompetentni kadrovi i nesprovođenje zakona. Na mnogim mjestima nalaze se ljudi koji gledaju da što bolje naplate svoju sinekuru, ne vodeći računa o opštoj dobiti i značaju povjerenog im dobra.

Kakve su posljedice ostale?

PEROVIĆ: Sabotiraju se kvalitetni projekti. Razvlači se imovina, nestaju vrijedni eksponati, ne potražuje se blago otuđeno odavno. Ne pokreću se sudski procesi dok nepočinstva ne zastare. Posljedice su više nego katastrofalne. Izgubljeno je veliko kulturno-istorijsko nasljeđe, devastirane su značajne građevine i spomenici. Rušenjem i ruženjem samo sakralnih objekata, sprovedenim od pravoslavnih fundamentalista, gubimo materijalne dokaze vrijednog duhovnog nasljeđa. Ako nastavimo da se klanjamo tuđim znamenjima izgubićemo sebe.

Trinaestojulska nagrada Vam je dodijeljena i za ciklus emisija „Istjerivač mitova”, emitovan tokom 2018. na TV Prva, kao i za autorski serijal „Crnogorci sentom po svijetu” (prvi program RTCG). Pripremate li neki sličan projekat?

PEROVIĆ: Pošto sticajem nekih okolnosti neće biti nastavljen „Istjerivač mitova”, to smo odlučili da nastavimo sa emisijama serijala „Crnogorci sentom po svijetu”. Pripremamo (sa više saradnika) i produkciju za najmlađe koja će se baviti značajnim pojavama crnogorske istorije. Po ideji istoričarke umjetnosti Petrice Duletić pripremamo i Monografiju povodom obilježavanja 40 godina osnivanja izuzetno značajne i vrijedne likovne grupacije „Generacija 9″. Sa kolegama iz Bugarske, uz veliku pomoć veoma agilne i revnosne Meglene Plugčieve, ambasadorke Bugarske u Crnoj Gori, pripremamo projekat o uticaju i značaju mitova kao zajedničkog kulturno-istorijskog nasljeđa balkanskih zemalja. To su vrijedne stvari, jer povezuju ljude i kroz mnoštvo primjera se vidi koliko smo bliski i da bi konačno trebalo da se okrenemo sebi, ne podliježući tuđim interesima i zajedno gradimo neki bolji i ugodniji prostor za življenje.

KULTURA JE NAJVREDNIJE ŠTO OSTAJE, A KOD NAS NEMA SVIJESTI O TOME

Da li je Crna Gora svjesna vrijednosti svoje kulturne baštine?

PEROVIĆ: Vrlo malo ili nimalo. Kao da je više onih koji nastavljaju tragom devastatora Duklje, koji su poslije Drugog svjetskog rata posred najvažnijeg lokaliteta posadili prugu, čime su nepovratno izgubljene izuzetne kulturno istorijske vrijednosti. Ne zna se domet najvažnijih kulturnih iskoraka ili se ovlaš spominju. Uopšte npr. nema svijesti koliki je značaj osnivanje i rad prve državne štamparije na svijetu, na Obodu, iz koje su izašla remek djela štamparstva, koja i danas izazivaju pažnju po cijelom svijetu. To je Crnu Goru svrstalo u mali broj zemalja u kojima su štampane inkunabule! Danas sve izgleda lako, ali ako znate bar malo koliko je u ono doba trebalo poslova uraditi i koliko blaga izdvojiti, priprema, obučavanja, da bi se odštampala jedna stranica, onda sve izgleda veličanstvenije. I koliko se odatle širila pismenost i božje slovo u druge krajeve i države. Da ne govorim o renesansnom liku Đurđa Crnojevića, o kome vrlo malo znamo i ne tragamo za njegovom ostavštinom. Kultura je ono najvrednije što ostaje i što svjedoči o jednom narodu, a kod nas nema svijesti o tome.

Nemamo intelektualnu elitu, imamo izuzetne pojedince

Cesto ste znali da kažete da je naša istorija zasnovama na lažima i mitovima. Koliko naši građani zaista znaju o svojoj istoriji?

PEROVIĆ: Nijeste precizno citirali, naša istorija je bogata, ali nam se pokušavaju podmetnuti lažni i iskrivljeni mitovi. Građanima je danas u pretežnom broju glavna obrazovna institucija neki rijaliti program, na žalost. Sredinom devedesetih, nazovi intelektualci, skoro 90 odsto, nijesu razlikovali vladiku Danila i knjaza Danila. Zašto mislite da je otrježnjenje išlo lako? S časnim izuzecima, institucije su uspavane, kao i dobar dio akademske zajednice. Da ponovim, jedna od zabluda ili mit, jeste da Crnogorci dobro poznaju istoriju. Oni su većinom samo loši ponavljači, koji izgleda ništa nijesu naučili iz istorijskih lekcija. Poznaju samo neke servirane priče, koje su im preko baba, đedova i tuđih popova i udžbenika instalisane.

Gdje su naučne institucije, akademska zajednica, intelektualna elita…

PEROVIĆ: Intelektualnu elitu nemamo! Imamo izuzetne i vanredne pojedince, koji su najčešće izvan sistema. Srećom, sve je više obrazovanih ljudi koji do istorijskih istina dolaze proučavanjem fakata, a ne na osnovu mitomanskih pričica i pjesmica. No, na drugoj strani, kao društvo izgleda da se nijesmo oslobodili naslijeđenog modela da je svaki slobodnomisleći čovjek sumnjiv. Ne mogu se mitovi razbijati sa starim udžbenicima štampanim daleko od Crne Gore niti ljudima učaurene svijesti. Koje znanje može prenijeti i koje vidike otvoriti osoba koja ima „duhovnika” obično u liku nekog zadriglog, poluobrazovanog popa, koji je obučen da prenosi propagandne poruke? Propušteno je mnogo prilika, ne samo od obnove nezavisnosti nego i mnogo prije, da se na prijemčiv način istorijske istine prezentuju, bez robovanja klišeima. Crnogorci, na žalost, ne njeguju kulturu sjećanja.

Da je knjaz Danilo poživio još desetak godina…

Što Vas je motivisalo da svoju knjigu posvetite Stefanu Peroviću Cuci, sestričiću Petra II Petrovića Njegoša, protivniku politike knjaza Danila? Zašto – “orepak bića”?

PEROVIĆ: Naziv „Orepak bića” dat je po posljednjoj Cucinoj objavljenoj pjesmi. Pisana u elegičnom tonu, iako mu je bilo svega 26 godina kada je objavljena, odiše rezigniranošću i kao da sluti na njegov tragični kraj. Bilo je više motiva za pripremu i rad na ovoj knjizi. Sa završnim poslovima oko objavljivanja knjige počelo se 2017, kada se navršilo 160 godina od njegove smrti. Tu su i porodični razlozi koji vas gone da proučite pretke iz šireg bratstveničkog stabla. Osnovno je da smo željeli da se stručnoj i čitalačkoj javnosti na uvid stavi stvaralaštvo Stefana A. Perovića Cuce… I naravno, da se dȃ pregled podataka koji potpunije osvjetljavaju relacije i kobni sukob Cuce i knjaza Danila, kao i ak tuelnost nekih pojava i odnosa toga doba. Tragično i po obojicu i po Crnu Goru je što nijesu imali malo strpljenja i u presudnim trenucima se razumjeli.

Dva ljuta protivnika, da se poslužim citatom iz knjige, „čija je misao bila usmjerena jedino ka Crnoj Gori, svoju ljubav ka otečestvu platili su glavom. Da je Danilo poživio još samo desetak godina vjerovatno mnoge od današnjih geopolitičkih problema ne bismo imali. Možda bi se sve drugačije odigralo da je Danilo na vrijeme pročitao i razumio pismo koje mu je Stefan uputio dvadesetak dana prije nego je ubijen… Kao i svaki sukob koji nastane oko trivijalnih stvari, kad postane previše ličan, prerasta u zasljepljujuću mržnju, koja neminovno vodi u tragediju. Knjaz Danilo Petrović Njegoš i Stefan A. Perović Cuca su imala sličnu, tragičnu sudbinu. Ostavili su svoje mjesto u povjesnici i dio su naše slavne prošlosti.

Vesna Šofranac

11 KOMENTARI

  1. Sreća da ovi prećerano pošteni sveštenici crnogorske katoličke crkve ne uzimaju pare, ne možeš ni da uđeš u crkvu a da ti ne uzmu i crno ispod nokata

  2. “Ljuta” moja tj si ljut na samog sebe do podna,a od podna na sebe i druge.
    Ovaj tekst treba obnavljati svakih sedam dana,dok narod ne svati sto gospodin govori.

    • Svi popovi su kroz istoriju bili lopovi i živjeli bez motike !
      Mantijašima vjeruju lakovjerni i zabluđeli. To je remetilački faktor u
      Crnoj Gori .

        • Ljuta pazi se! Pa ti si na rubu sloma zivaca! Cinis li ista jadove ili se suprostavljas svemu na Skalu? A sto je gledas skaljaru? Popi koju i smiri se!

        • Ljuta popovi su guba, a ti si babino derište, zalud prnjaš.
          Vrati se u svoje selo, u brlogu si uvijek dobrodošao kao
          polutan i vjetrenjača !

        • Bokelju ovo je zemlja đetića,
          tu se zna da pare ne rastu na grani, kao u Srbiji. Ne možeš ovdje da ih bereš, novac je nagrada za rad!
          Radi nešto, bit će para !
          Ko laže, taj i krade!
          A ko laže?

  3. Vjenčavam te srpsko more,
    sa slobodom Crne Gore”
    – stihovi su kralja Nikole nakon konačne pobjede nad Turcima u Baru 1877g.

    • Ma i Ti si šiljegan Ljuta, olabavi i ostavi
      se demagogije, svi su dobrodošli, nemaš ni Ti ni Tvoj svetosavski korpus
      nikakvi prioritet u Boki i Crnoj Gori.
      Svi smo ravnopravni, ali bi Ti i Tvoji , da
      budete ravnopravniji i raspojasaniji!
      Perovići su mahom lojalni Crnogorci,
      osim ove OK sa Duškom , je li ?
      Što ćeš , svako žito ima kukolja!
      Tebe su opljevili odavno!

Leave a Reply to Kuku nama za nama Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].