Jovo Bećir: Jadno je društvo koje ne brine o spomenicima svoje prošlosti

9
Jovo Bećir

Jovo Bećir

Udruženje boraca narodno oslobodilačkog rata i antifašista Kotora radi u složenim uslovima.

Za njegove aktivnosti nema razumijevanja, kazao je za Skala radio Jovo Bećir, predsjedenik Udruženja.

“Posebno izostaje pomoć za pravo vrijednovanje datuma časne istorije, a spomenici i spomen obilježja, njih 53 koliko ih je na području kotorske opštine su u katastrofalnom stanju. To na žalost nikoga ne zanima. Brzo se i lako zaboravila žrtva hrabrih rodoljuba koji su dali  živote za svoju zemlju u borbi protiv fašizma”, naveo je Bećir.

“Nigdje u Kotoru nema ni spomen obilježja I Bokeljskoj i II Dalmatinskoj udarnoj brigade, koje su 21. 11. 1941. oslobodile Kotora od fašističkog okupatora. Inicijativu su pokrenuli članovi UBNOR-a i antifašista Kotora da se na nekom progodnom mjestu postavi spomen obilježje, ali to nije naišlo na odjek i samo je ostalo mrtvo slovo na papiru. Boračke organizacije u Crnoj Gori i Kotoru djeluju u dosta teškoj i složenoj situaciji i uglavnom rade volonterski”, rekao je on.

”Naše finanisranje je regulisano zakonom. Mi ne možemo biti nevladina organizacija, mi smo specifična organizacija”, kazao je Bećir.

“U odnosu na raniji period dobili su polovinu sredstava i taj iznos na godišnjem nivou je 3,5 hiljade eura. To je apsoluto nedovoljno za aktivnosti UBNOR-a”, siguran je Bećir.

“Samo da na 53 spomenika i spomen obilježja, koliko ih ima u Kotoru položite ikebanu, izračunajte koliki je to iznos, ne računajući ostale aktivnosti. Najminimalinje potrebe kotorskog UBNOR-a na godišnjem nivou su oko 11 hiljada aura”, kazao je Bećir.

On nema odgovor na pitanje zašto im je iz opštinskog budžeta prepolovljen iznos.

UBNOR je, kako je kazao, nadležnim organima lokane samouprave dao svoj plan i program sa finansijskim izvještajem.

Međutim, ni na jedan dopis nijesu dobili odgovorm, a njihovoj sekretarici je u Opštini  rečeno da će dobiti iznos od 3,5 hiljada eura.

“Ono što predstavlja veliki problem i crn obraz UNESCO-og grada je odnos prema spomenicima i spomen obilježjima. Iako su članovi UBNOR-a i antifašista u više navrata intervenisali i pozivali nadležne da obiđu spomenike palima za slobodu, što je i zakonska obaveza, da ustanove njihovo tehničko stanje i da se izvrše popravke, već dugo godina od  toga nema ništa. Sa spomen ploča su sva slova izbrisana, jedva vidljiva, neuređeni i zapušteni pristupi spomenicima, izvaljene ograde, itd. Članovi UBNOR-a popravljaju ono i onoliko koliko mogu sami”, kazao je Bećir.

Zaključak je u samo jednoj riječi, sramota!

9 KOMENTARI

  1. ovde mi je samo jasno da gdin Jovo Becir toliko luta da zaluta….moram ga pitati KOLIKO u tom udruzenju boraca ima ZIVIH ljudi koji su bili borci NOBa?
    siguran sam da nema niti jedan jer mi je ovo potvrdio sad pok.Maso Markovic kad saEm ga pitao…zato smatram da je ovo samo samoreklama dok ne promijene ime u udruzenje antifasista…..
    Prva Bokeska brigada je osnovana 5 okt 1944g u TREBINJE i velika vecina su boraca su sa te teritorije ….borbe u Risnu i Kotoru su koliko sam razumio neistine….. Treba procitati knjigu Put Prve Proleterske Brigade pa vidjeti koliko boraca je krajem 1943 padom italije prebjeglo u cetnike jer su se borili za kralja a otadbinu a ne za komuniste….Jovo ovo pitanje nije postavljao dok je DPS bio na vlast…zasto?

    • Naravno da u tom UBNOR-u nema nikog živog koji je mirisao barut. Biologija je učinila svoje – kako bi se izrazio dr Kilibarda. To je samo jedna NVO kao i stotine drugih, značajno finansirana da zastupa političke poglede vladajuće vrhuške. Danas taj naziv UBNOR, zvuči prevaziđeno, paradoksalno i anahrono. Da bi namicali lijepa sredstva, možda uskoro preimenuju ime Udruženju u, recimo, GAP (Građanski Antifašistički Pokret).
      Nije bogzna šta, ali djeluje…

  2. Ćutite kao ribe na ovu temu, i niko nema komentara, (osim gospodina Ćatovića) a kad je tema Jokić, Nj.V.P. Amfilohije, Biserko, te ko je Srbin, ko je Crnogorac, ko je Montenegrino, ko je Bokez – tu ste svi istoričari, antropolozi, svi kvalifikovani da uturite komentar! Makar i nesuvisao.

    • Kapurica, izazivaš komentare na ovu tešku temu, o kojoj je nezahvalno pisati pred ovim nacio-komunističkim radiom, pred neukim Jovom, potomcima i navijačima uzurpatora vlasti na jesen 1944. godine. Velika je istina je da su se Bokelji 1944. radovali dolasku oslobodioca i oslobođenju Boke Kotorske od okupatora i fašizma, ali je isto istina da je revolucionarna “pravda”, koja je odmah uslijedila, razbila svaku iluziju o novoj i “narodnoj” vlasti. Komunističke vođe i njihove desne ruke su odmah u ime revolucionarne “pravde” provela smaknuća, tamničenja i progon viđenih građana, oduzimanje i otimačinu nepokretne i pokretne imovine dijelu stanovništva, zabranu djelovanja raznih institucija i druga nepočinstva. Zato je jasno razdvojeno patriotsko osjećanje naroda oslobođenjem Boke Kotorske od okupatora i fašizma, i razočaranje naroda, ubrzo nastalim zločinima i nepravdom, u ime “narodne vlasti”. O načinu vodjenja vojničkih akcija za oslobođenje Boke, njihovom vremenu i mjestu, planu i ciljevima postojala je oduvjek kontroverza? Opkoliti Boku ili propustiti okupatora iz Boke? A što se tiče “vrednovanja” i održavanja NOB spomenika, boračka organizacija bi trebala da o njima brine o svom ruhu i kruvu a ne da zapomaže “ikebane”.

  3. Istorija je već davno pokazala da je krvavi napad na Grkavac i Ledenice bio suludo rasipanje ljudskih života, koje je Joža bravar, u cilju vlastite promocije, ponajmanje cijenio. To su surovo iskusili Rišnjani, gdje su fašisti za odmazdu 29. oktobra 1944. pobili četrdeset civila, mahom žena i nejači.
    Njemci su u Risnu čekali jedinice iz Albanije da im se priključe u Baru, i preko Podgorice da organizovano odstupaju prema Bijelom Polju, Prijepolju i dalje preko Bosne. Prethodno su pokušali da se preko Bogetića i Budoša, Nikšića, kraćim putem probiju prema Bileći. Partizani su na Bogetićima i okolini pružili žestok otpor i u višednevnim krvavim borbama odbili neprijatelja i prisilili ih da se povlače mnogo nepovoljnijim putem, uz Moraču.
    Prema knjizi dr Dušana Živkovića, PRVA BOKELJSKA BRIGADA, u Ledenicama je zarobljeno (predalo se) 220 zdravih i 120 ranjenih Njemačkih vojnika. Prećutkuje se koliko je tih vojnika, pošto su odložili oružje, strijeljano. Istina je da i danas postoje tri ogromne humke gdje su mještani na hrpu dovlačili leševe i prekrivali zemljom, upravo u dnu dola, prema sjeveru, u blizini barake gdje je bila vojna Komanda.

  4. Poslije jednomjesečnih krvavih borbi na Crkvicama, Golom Vrhu, Grkavcu, Grebenu…, na današnji dan (18. 11.) 1944. “pale su Ledenice”. Zarobljeno je 220 zdravih njemačkih vojnika i oko 120 ranjenih. Zauzimanjem Ledenica od strane Prve bokeljske brigade i Druge dalmatinske, nemački garnizon u Risnu nije mogao dalje opstati bez totalnog uništenja. Zato, prije zore 21. novembra organizovano odstupaju iz Risna. Pričali su stariji Rišnjani, da su konjušari iskidali ćebad, zavili konjima kopita, da se ne čuje početni topot bar do Manastira Banja.
    Najmanje što bi gospodin Bećir i njegov UBNOR (gdje se izgubi ono “S”, jer se ta organizacija više od 50 godina zvala SUBNOR?) danas mogao učiniti, to je da pokrene inicijativu za postavljanje jedne skromne mermerne ploče na Stubu slobode u Talijanskom parku sa imenima svih poginulih boraca Prve bokeljske i Druge dalmatinske brigade koji su stradali u pedesetodnevnim borbama za oslobođenje Boke Kotorske.
    Ono, više nego skromno, obilježje na Krivoj Ulici u Dobroti, poginulim borcima Druge dalmatinske 8. novembra 1944. u noćnoj akciji Njemaca, treba bar upristojiti i unijeti tačna imena poginulih. Na obilježju stoji da je te noći poginuo komandir čete STEVO VLAHOVIĆ i šest bezimenih (pazi – “bezimenih”) boraca. Zašto bezimenih, kad se tačno zna imenom i prezimenom koji su borci poginuli?
    A drugo, Vlahović se nije zvao Stevo nego VLADO – rođen u selu Trmanji kod Kolašina 1923., pod brigadnim brojem 5220. U istoj akciji poginuo je DVOKIĆ STEVO iz sela Plavno kod Knina, takođe komandir čete, br. 1350.
    Imena ostalih stradalih te noći naveo sam na istom ovom mjestu prije nekoliko godina.

    • 120 ranjenih a niti jedan poginuo…ne vjeruj svemu sto je Dusan pisao za vrijeme Tita….Film o Mirku i slavku gdje Mirko hvata metak u letu najbolje pokazuje komunisticku istinu…ostatke te istine vidimo i danas….???

  5. Poštovanje za g-Bećira i UBNOR Kotor. Primite na znanje da opština uzima od nas koji se amaterski bavimo turizmom svake godine po 50 € upravo za održavanje kulturno istorijskog naslijeđa. Samo u Risnu nas ima 70 registrovanih a na području opštine ima nas oko 500. Dalje pitanje je gdje ide silni novac od boravišnih taksi , ulaznica na bedeme i sl. ? Većinu spomenika bilo bi dovoljno oprati visokotlačnim pumpama šta i nije neki preskupi zahvat. Gdje ide taj novac koji nam uzimaju?

    • Veljko pitaj Maju gdje su te pare jer u ove spomenike cenat nije ulozen od kad je propala Juga a mozda i od prije smrti Tita…

Leave a Reply to Ljuta Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].