Kad studena voda udari u usijanu glavu

15
vruće mu je pa mu voda treba

Polivanje studenom vodom po usijanoj glavi je lijek, ili čak bolje, spas za pojedine političare, a lično mislim i sve ostale koji koriste ovu terapiju da se pokažu na javnoj sceni i u drugačijoj ulozi. Ona u kojoj igraju čitavog života sporednu rolu, dosadila je i Bogu i narodu, a vidi se sve jasnije, i samim akterima. Zbog toga oni traže neke nove izazove, vidno uzbuđeni kada otkriju da se može skvašen uskočiti usred centralnih televizijskih informativnih emisija, koje bogate svoj program atraktivnim fizionomijama sa kojih toči sa svih strana. Pa i pored jakog mlaza koji u glavu prvo udari po jakom žaropeku, voda ne uspije oprati baš ništa od nagomilanih taloga brojnih nepočinstava, karakterističnih za našu političku družinu.

Televizije izvijeste i o domaćem doprinosu svjetskim novotarijama. Na ekranu je pojava kalemljena od raznovrsnih domaćih političkih sorti, odvažna, uspravljena i odlučna da podnese udar. Najlakše je po glavi, pokazale su analize korišćene za pripremu, jer na tom se mjestu, znajući ukupan ulčinak glave, ne očekuje nikakvo stradanje ili makar povrjeđivanje. Mlaz u glavu i političar kao stub, izdrži udar. Malo se zaljulja, više radi dinamike i za scenu potrebnog efekta, da bi publika pored tv ekrana mogla da uzdahne uplašeno. To traje samo nekoliko sekundi. Sasvim dovoljno da se predstavi političarev doprinos novom svjetskom izazovu.

Ima i onih koji čekaju u red da se oprobaju, ali i onih drugih koji bi morali pod studenu vodu hitno, jer im je oganj avgustovskog sunca udario žestoko u potiljak.

Jedan je svakako predśednik Političkog savjeta Nove srpske demokratije Budimir Aleksić. To je onaj kogi je obnevidio od jare pa mu se pričinjelo da se Crnoj Gori brutalno gaze prava Srba. Ta tvrdnja uspjela je da rasplače mnoge koji su bolno doživjeli sudbinu Srba, gladnih, golih i bosih. Obespravljenih i diskrimisanih do te mjere da ni posla nemaju, što znači da bukvalno nemaju od čega da žive. Po Aleksiću, njima je oduzeto i pravo da zbore svojim srpskim jezikom. I to u Crnoj Gori u kojoj crnogorski ne zbore ni državni činovnici najvišeg ranga.
Govori se ekavica u našem obrazovnom sistemu i naša đeca na taj način uče jezik druge države, zanemarujući svoj. Na takvim temeljima se vaspitavaju naši naraštaji, koji će zbog toga jednom platiti visoku cijenu.
Tako nešto uspijeva jedino u Crnoj Gori, u kojoj su, odgovorno ću reći jedino Crnogorci obespravljeni.

Crnogorski je službeni jezik, a pročitaćete na zvaničnim informativnim tablama čistu ekavicu. Uzalud dobronamjerna upozorenja pa i protesti građana. Uspavana intelektualna svijest uglavnom ćuti. Da se kome ne zamjeri.
Ko zna kad će srpska ruka zatrebati. U nekom žiriju, za neku 13. julsku nagradu ili priznanje uz koje ide i snažna finansijska podrška.

Konačno, moramo priznati da smo to mi. U visokom procentu interesne patriote.
I ništa više od toga.

Neko je prilikom otvaranja postavio tablu na Debelom brijegu na kojoj je pisalo GRANIČNI PRIJELAZ. Nije par noći sastavila. Brže bolje je zamijenjena onom drugom koja i danas stoji. Na njoj piše obespravljenim srpskim jezikom GRANIČNI PRELAZ, a neće biti da su je Crnogorci zamijenili. I na svim drugim je tako. Naići ćete na prosvetu umjesto prosvjete, prevod umjesto prijevoda, na decu umjesto đecu ili mak djecu i tako redom sve do lepoga, beloga i samo rijetko, vrlo rijetko zelenoga. Takva je diskriminacija u Crnoj Gori koja Aleksići i njegovima ne dozvoljavaju da zrak udahnu no ih guši toliko da skoro živi krepavaju. Zato im studena voda treba kao spas i nasušna potreba.

Ipak je to Božija greota.

Studenom vodom treba da se poštropa i legendarni Anfi (poznatiji kao Rista Anfilohije Radović), autor željeznih kovanica od kojih se pravi gvozdeni krst. On i Džoma, koji nije dobio crnogorske papire, kako mu se ne bi skvasili od slapova nacionalističke ostrašćenosti, bili bi jedinstven okvir zaokruženoj slici naše jadne stvarnosti.

Slavko Mandić

15 KOMENTARI

    • Izgleda da ovaj komentar od “Ilirca” gde on neuctivo pominje “vonj” ne podleze cenzuri. Cestitam na “kvalitetu” programa!

  1. …Rece jednom jedan jedan covjek:” Mrznja je sama po sebi osjecanje nisko i ruzno,zato covjek ponosit ne moze da nosi mrznju..”!
    A ti Bokelju ?..Dje si i za koga si u ljubavi-kad je u pitanju covjek..ljudsko bice?

  2. Baš tako neopterećen sam Srbin koji priznaje i poštuje Crnogorce. Smatram da smo blizak narod ali ne i da veliki brat mora vazda biti veći nad mlađim, malim bratom.Najgore je kad je rat među braćom kakvog stvara Amfić i njegovi fićfirići koji bi i dalje Srbiju od Karlobaga do Marsa. Mandiću Slavko, bravo i idemo dalje sa Vašom stanicom koju vjerujte mnogo rado slušaju brojni Srbi posebno vikendaši diljem Boke kako ih zovemo.

      • “Kad studena voda udari u usijanu” ali “plemenitu glavu” napravi je jacom, slicno kao kad se kali celik od usijanog gvozdja!
        Kada cenzoru ponestane vode, onda treba pribeci starim molitvama za dazd odnosno kisu starih optuzbi protiv Srba. i doziveti taj dogadjaj kao osvetu prema sopstvenim predacima.

  3. Vise se vrijedja srpski jezik..(no njegov Mitropolit),kada se isti ne pise cirilicom i bezocno”slamaju” slova poput: dj(đ),c(ć),c(č),dz(dž),s(š)…
    O,ojadjelo srpstvo kad padas na sinove ptica kukavica?!

  4. Brine li tebe moj Altaire sveznajući kad srpski mitropolit vrijeđa Crnogorce, i sve druge vjere i nacije. Pitaš li se ti kako se oni osjećaju zbog takvih poganih riječi poglavari čiji je zadatak blaga riječ. E moj Altaire. Ne valja napadat tako kao što ti radiš a branit strašne riječi koje izgovara tvoj poglavar. Ne čini to Boga radi!

  5. Ako ćemo se igrati jezikoslovaca crnogorskog novorijeka,
    onda bi, valjda, trebalo reći polijevanje, umjesto polivanje;
    prolijevanje, umjesto prolivanje;
    pobijeda – pobjeda
    trijendovi – trendovi
    svijesni – svjesni
    susrijet – susret
    svijetskom – svjetskom
    savijet – savjet
    ljeb – hljeb
    zamijeriti – zamjeriti
    procijenat – procenat
    prosvijeta – prosvjeta…
    itd., itd.
    Ovom brigom i žalom za sudbinom “crnogorskog jezika”, gospodin Slavko
    stiče poželjne reference za predavača ne novoustanovljenom
    Fakultetu za crnogorski jezik, na Cetinju.
    Nije samo uvjerljivo lamentiranje i strah da će na ovim prostorima
    preovladati ekavica. Otpor ekavici bio bi jednak otporu pokušaja
    uvođenja arhaičnog crnogorskog novorijekai i “čirgilice”.
    Dodao bih da je krajnje neprimjereno stavljati mitropolita SPC
    u Crnoj Gori u uvredljivo-ironičnom kontekstu ovog traktata
    o “ice bucket challenge”, ili po naški – hladan bujol (sić, bujuo)
    vode na glavu. Vrijeđanje poglavara neke konfesije, vrijeđaju
    se religijska osjećanja svih njenih pripadnika.

  6. G.Mandicu,

    Vase pokusaj omalovazavanja kanonskog Mitropolita govori samo o Vama.
    U ovoj nevjernickoj zemlji postoji potreba da se omalovazava i sprda s svim i svacim osim ne daj Boze sa Milom i Dps-om…….i naravno gradonacelnicom.

  7. Prelaz je rijec koja se nalazi u rjecniku crnogoroskog jezika kojeg je izdalo Ministarstvo Nauke i Prosvjete, dok rijec ljeb ne postoji u novom rjecniku (pravilno bi bilo hljeb).

  8. Predlazem da se zabrani upotreba rijeci amfiteatar. Neka se zove samo teatar. Tako ce Slavku i jos nekima biti na volju.

Leave a Reply to KotorArt... Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].