Kapetanova priča u stihovima

sa promocije

audio: sa promocije

U organizaciji Hrvatskog građanskog društva iz Kotora sinoć je u Galeriji solidarnosti održana promocija pjesmarice, prve zbirke pjesama pod nazivom “Čudesna Boka“ našeg sugrađanina Gracije Gaša Marovića.

Topla, puna ljubavi knjiga za veliki plus u životnoj matematici i muzici koju nije slučajno spojio u svom slovu o pjesniku, kapetanu i njegovoj i pjesmarici, profesor Neven Staničić.

“Mogao je odlučiti da crta, da riba, a on je odlučio da piše pjesme i otkrije svoju dušu. Ogledalo nekako možemo i prevariti ali dušu teško, tim prije što se u ogledalu možemo gledati sami, a dušu dajemo na izlog svima”, primjećuje Staničić.

On posebno izdvaja Marovićevo pisanje na dijalektu koji se nikada ne izgovara iz prve, dijalekat se čita u sebi, ali ako ne ponudite pravi ritam onda niste pročitali ono što zapravo piše, poručio je Staničić, dokazujući stihovima i rimamama iz marovićevog prvijenca koje je po svom izboru čitao i originalno tumačio.

U svom doživljaju ove knjige, pjesnikinja Dubravka Jovanović je kazala da su to te večernje mise duha, ili bonace pitomog ranog septembra u kojima se pitamo dok pišemo ovako živi i stvarni, da li je ova čudesna ljepota koju dišemo, a Boka se zove, naš oltar sveti, ili je ona nešto nestvano i neživo, ono što zapravo živi svoju stvarnost iza granica naše.

“Tako je naš pjesnik usključalog krvoskoka kojim uporedo i more žubori, dozvao zaboravljene đorđine i barkarjole, Bižanta i Lucu iz Stoliva, fjakavoga Bokelja, Dobojski palac i crkvicu na moskoj hridi, ali i kuriozne mote potla šijunade, lovorike i rogače. A na ovom pjesničkom điru kroz Boku s barkom na vesla, kapetan je na udicu još i čarobne riječi uvatio sa sve njihovom mužikom, milozvučjem, na žalost sve zaboravljenijeg naškoga jezika. I baš kao što je, na žalost sve manje ribe u zalivu, mreža i kašeta na pontama, drvenih  barki u mandraćima, kao što obale mijenjaju izgled, a škura elokisir zamjenjuje, tako nam i jezik nestaje i njega surlaš grize, pa su ovakve knjige pravi medajoni od staroga zlata  u kojima se čuva slika najdražih”, kazala je Jovanovićeva.

Ovo je kapetanova priča u stihovima, kratka, ali riječima i emocijom bogata plovidba, kazala je profesorica Maja Grgurović.

“Ovo je zbirka u kojoj je satkan život u Kotoru i malim mjestima pored mora i suživot sa njima. Priča opasana stihovima iz srca, iz životnog iskustva koja ostavlja trag na pergamentu duše. Život na moru i pored mora opstaje i postaje, sjećanja mu daju uspomene, ali i ožiljke. Pjesnik najbolje piše o onome štio najbolje poznaje, što mu je blisko, njegovo i neodvojivo od njegove kože, a Muo je njegov i svačiji”, između ostalog kazala je Grgurovićeva.

Obraćajući se publici u prepunoj galeriji u prizemlju palate Pima, kapetan i poeta Gracija Marović je kazao da se u ovoj njegovoj prvoj kjizi pjesama prožimaju Boka, more i barke, nekadašnji život i običaji isprepleteni sa sada već zaboravljenim starim riječima ovoga kraja.

Normalno je da se u opštem prosperitetu mijenjaju ljudi i običaji, ali što ostaje, pita se pjesnik i konstatuje da nema više Šantićeve Boke, niti one Frana Alfirevića.

On je ispričao i kako su nasle neke od njegovih pjesama, svaka sa ukusom mora i soli, nostalgije za rodnim krajem sa debelih voda ovog poetskog kapetana.

Pjesničku plovidbu pratili su i poznati muzički refreni bokeških pjesama u izvođenju mandolinskog  orkestara “Tripo Tomas”, pod dirigentskom palicom Iva Brajaka, a brojnu publiku, pjesnika i promotere je u ime domaćina OJU Muzeji Kotor pozdravila istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček.