Ko je smjestio Vesni Bratić, unučici

6

Bratićkina baba jača od PR službe:

„Iako me PR savjetovao da ne pominjem baku, moram – to je najvažnija osoba u mom životu, naučila me da čitam, zajedno smo čitale Gorski vijenac i Ogledalo srpsko i šta sam ono htjela da pojasnim…”, odluta ministarka u svoju omiljenu emotivnu digresiju i vrati se nekako tek uz pomoć voditeljke na temu.

„Riječ je u ovoj zemlji uvijek bila svetinja, kada je prestala da bude svetinja počelo je nimalo dobro stanje” – podučila je ministarka Bratić auditorijum i navela kako je sama poznata po oštrim, ali iskrenim riječima. Za svoje napisane riječi je konstatovala je da su – sarkazam.

Iako su riječi za ministarku Bratić svetinje, one su ipak sarkastične svetinje i ne smije im se gledati u zube pa secirati sve što izgovori ili napiše. Upravo zbog napisanih riječi, Bratićeva je ugasila sve profile na društvenim mrežama i objasnila: „Te riječi nikoga nijesu ubile, nikome nijesu zla nanijele ni na koji način nikoga nijesu dovele u bilo kakav nezgodan položaj, osim mene.”

Možda treba podsjetiti građanku i profesorku dr Vesnu Bratić na riječi koje je uputila Latinki Perović – „Ka’ će ove babe da odu Bogu na istinu…?”

Takve riječi trajno oštećuju i zagađuju javni prostor, a napisala ih je ista osoba, i tada i sada profesorka Univerziteta Crne Gore, koja sada radi na strategiji obrazovanja i vaspitanja mladih, najvažnijeg resursa društva. Uputila ih je Latinki Perović, ženi, koja je odavno obezbijedila zlatno mjesto u istoriji Srbije i regiona. Ženi koju intelektualnim roditeljem smatraju progresivni intelektualci.

Izvinjenja za takve riječi nije bilo, ali ponovo je bila prilika da čujemo nove priloge za biografiju babe dr Vesne Bratić – da je bila i ostala najvažnija osoba u njenom životu, da je imala najljepše plave oči na svijetu, plave kao more. Kao i da je bila bipolarnog identiteta – crnogorskog, koji je smatrala srpskim.

Takođe, u jednom od statusa „pedagoški odabranim” riječima ministarka je Borisa Dežulovića, istaknutog i slobodoumnog hrvatskog publicistu i književnika, antifašistu, opisala kao „đubre ustaško” i njegovo stajalište kao „ustaški prag”.

Za svoje statuse privatnog lica na društvenim mrežama, profesorka engleskog jezika i književnosti dr Vesna Bratić je u emisiji A klub izjavila: “Moje reakcije su bile neprimjerene, ali prosto to je u tom trenutku djelovalo adekvatno.”

Djelovale su joj riječi adekvatno?! Da „baba pođe Bogu na istinu” ili da je Dežulović – „đubre ustaško”?! Ili filološkinja i ministarka ne zna jezik kojim se služi, ili su joj vlastite političke frustracije toliko suzile vidike, da ne prepoznaje vlastiti govor mržnje i prizemnih uvreda.

Ili, možda, ona zaista misli da, samo zato što je postavljena u ministarsku fotelju – njoj može biti dozvoljeno ili zaboravljeno?

Tako mi Bog pomogao ili poligraf – dilema je sada: Pošto joj zvanje i znanje o jeziku i književnosti nijesu donijeli uvjerljivost izražavanja, ministarka Bratić je posegla i za omiljenim populističkim metodom – pozivanjem na poligraf.

“Da me priključite na poligraf u ovom trenutku on bi sigurno potvrdio da je istina, jer bez istine nema napretka. Sve što radimo treba da gradimo na temeljima koji su istiniti i ispravni, jer ako gradimo na laži to će vrlo brzo da se uruši”, izjavila je Bratićeva.

Opet – neznanje. Poligrafom se ne utvrđuje istina, već da li onaj ko se podvrgao poligrafskom ispitivanju vjeruje da govori istinu. To bi neko sa završenom osnovnom školom mogao da razluči.

I opet – vjerski fanatizam. U želji da dodatno pojača istinitost svojih „obećanja” ministarka se pred kamerama zaklela: „Tako mi Bog pomogao, kad kažem tako mi Bog pomogao, ja zaista tako i mislim”. Moglo bi se pomisliti da je Bog neki lični priručni poligraf Bratićeve – on demand iliti na lični zahtjev.

Međutim transcendentalna veza Bratićeve i poligrafa Svevišnjeg ima dosta iskušenja, jer se potom ministarka Bratić u sebi svojstvenom jezičko – psihološkom lupingu ispovijedila voditeljki: „Kada sam ljuta i isprovocirana nijesam ozbiljna i ne govorim istinito, nego imam afektivne reakcije.”

Da, zabrinjavajuće – nepoznavanje pojmova. Afektivne reakcije nijesu, po sebi, lažne reakcije. Za Svevišnjeg ne znamo kako detektuje afektivne reakcije, a osnovano brinemo da tada nije pogodan ni obični poligraf. Dilema je na vjećitoj klackalici i djeluje bezizlazno.

Žensko ko žensko – ima feminizma, nema feminizna: Iako i sama žrtva napada putem vulgarne karikature na društvenim mrežama ministarka Bratić, nije pokazala solidarnost i pozvala na osudu svih neprimjerenih sadržaja i nasilja prema ženama. Za sebe je tražila bezuslovnu podršku, koju drugim ženama sama ne pruža: Možda su to neki novi pravoslavni standardi.

Tim Portala Analitika jeste tom prilikom pružio bezuslovnu i principijelnu podršku.

Od okruglog stola o Položaju žena u Crnoj Gori na kome je bila moderatorka, ministarka Bratić nije napravila progres. Naprotiv, uputila je kritike NVO sektoru koji se bavi zaštitom žena, preporučila literaturu za čitanje, a onda se ponovo u sebi svojstvenom jezičko – psihološkom kovitlacu zapitala da li je iko „feminista” i iznijela nekoliko neobičnih teza od kojih izdvajamo: „Nije feminizam -ica, -arka” i „Žena nije žrtva – ne svodite feminizam na viktimizaciju”. Nije znano kome se obraćala kada je genijalnim otkrićem (sarkazam) zaključila “da se boreći za feminizam, borite za ljudska prava”.

O resorima, strategijama – Ima rezultata, nema rezultata: Početkom novembra, na famoznom okruglom stolu, tadašnja kandidatkinja Bratić izjavila je da već radi sa timovima na strategijama za kompleksno spajanje četiri ministarstva u jedno. Umjesto predstavljanja direktorata, poručila je građanima da – budu srpljivi.

U svom prvom cijelom nepopravljanom intervjuu ministarka Bratić se izjadala da će joj sigurno zamjeriti njen ekspertski tim, što materijal koji su pripremili, nije prezentirala – odvukle su je teme koje su joj, kako sama kaže, bliske srcu.

Sarkastični bi pomislili, da ministarki materija kompleksne prirode resora, nije baš bliska, jer se u mnoštvu pripremljenih papira nije snalazila. „Ako haos možemo da nazovemo stanjem onda je to ta situacija koju sam zatekla“, izjavila je Bratić.

Pitanje koje prevazilazi granice mogućeg je na koje ministarstvo je Bratić mislila, ili se možda zatekla u sva četiri odjednom?

Najprešniji posao je, kako bi Bratićkina baba rekla, je ekspertska revizija koja je u toku, jer građani moraju da imaju precizne podatke o netransparentnosti rada, neracionalnom trošenju, privilegovanim „dvorskim“ umjetnicima.

Za ekpertsku reviziju je zadužila samozvanu državnu revizorku Slavicu Drašković, omiljenu saborkinju koju je predstavila na, već možemo reći istorijskom okruglom stolu, o Položaju žene u crnogorskom društvu početkom novembra 2020 godine. Prema njoj je Bratić iskazivala divljenje, opisujući da Slavica Drašković posjeduje „vrhunsku kombinaciju porcelanske ljepote i britkog mača“.

Pomenuta učesnica famoznog okruglog stola, Drašković, koja je završila Pomorski fakultet, ovih se dana lažno predstavljala kao državna revizorka, iako to nije. Za taj poduhvat dobijaće od ministarke 4u1, hiljadu eura mjesečno. To su, valjda, vrijednosti porcelanske ljepote…

Peticije intelektualaca: Zavrnuće im slavinu – ko je jamio jamio je. Sa neskrivenom žestinom ministarka Bratić najavila je obračun sa potpisnicima peticije protiv formiranja Vlade, njih 150, a nakon ove za drugu peticiju, listu koja ima preko 5000 potpisnika – skoro da je opipljiva „hronika najavljenog progona“.

Tokom ubrzanog procesa učenja, za koji kaže da moramo imati strpljenja, ministarka Bratić saznala je i saopštila auditorijumu da su mauzoleji monumentalni spomenici. Nije skrivala sebično nedavno naučene lekcije pa je naglas, valjda da sebe i auditorijum dodatno uvjeri, podučila da je Mauzolej na Lovćenu kulturno dobro i objasnila da se može premjestiti samo ako mu bude prijetila opasnost od klizišta, urušavanja.

O mogućim posljedicama premijerove snage volje da pomjera planine nije bila zabrinuta. Doduše, ogradila se i rekla da premještanje mauzoleja nije tehnički izvodljivo, iako se nije konsultovala prethodno sa samim premijerom Krivokapićem oko toga da li se ovozemaljski zakoni odnose na njegovu moć pomjeranja planina.

Uvela je novu kategoriju monumenta za koji nije moguće ustanoviti u kojim se dimenzijama prostire – da kapela može da bude simbolički heraldički objekat. Eto nove nauke u laičkom tumačenju ministarke. Heraldika je nauka o grbovima, grbovi su uvijek simboli, mogu biti dizajnirani, naslikani, isklesani, obično su reljefi, nijesu kapele.

Ipak, nije se Bratić dala omesti: navela je da ne odustaje od stava da bi Njegoševa zavjetna kapela mogla da se postavi na određeno drugo mjesto, pored, kako se Njegošev zavjet ne bi skrnavio. „Jer znate zavjet pokojnika je jako važan, pogotovo tako velikog pokojnika“, kazala je Bratić.

Da bi ilustrovala svoje novo iščitavanje kulturne baštine – kako je to zamislila, Bratić je ponudila primjer: „U Jerevanu u Jermeniji stoje jedan pored drugog spomenik Staljinu i do njega spomenik njegovim žrtvama da se pokaže apsurd sukoba i apsurd gubitka ljudskih života zarad bilo koje ideologije. Koliko je poznato Njegoš nije bio žrtva sukoba ili ideologije, jedino možda nekog autodestruktivnog, znanog samo Bratićevoj i njenoj babi.

Ivent nekrofilije: Još jedan „istorijski zapis“, ostao bi sakriven od istoričara i javnosti da ga ministarka Bratić nije saopštila – da je kralj Nikola ostavio zavjet da se datum njegove smrti slavi. Ko zna, možda je to neko novo, apostolsko, upustvo za ivente nekrofilije: da se kod „velikih pokojnika“, u koje valjda spada Kralj Nikola Petrović, slavi dan kad su umrli?!

Uputila je javnost Crne Gore da u Kotoru i Herceg Novom ima kulturnih dobara, da ih je obišla i da zna da ih ima u cijeloj Crnoj Gori. Iskreno je, ministarka priznala, da za likovne umjetnosti nema znanja, pa ćemo napredak učenja pratiti kroz naredne cijele intervjue ako ne budu popravljani.

Nećemo biti sarkastični da komentarom smišljeno nanesemo uvredu: za postignuti napredak i iskrenost u savladavanju lekcija iz nasljeđa i kulture ministarki Bratić dajemo opisnu ocjenu – trudi se, al’ ne ide. Ista ocjena je za zaštitu ženskih i ljudskih prava – trudi se ‘al ne ide.

Možda da se vrati na čitanje knjiga i putovanja…

Portal Analitika

6 KOMENTARI

  1. Heraldika je nauka o gr(o)bovima, kako je to shvatila ministarka, koja očito ima hroničnih problema sa disleksijom, a to se rješava u druženjima sa logopedima. Drugi, mnogo značajniji, a po svemu sudeći nerješiviji problem je što gospođa još i ne zna čega je sve ministar. Do toga se ne može stići ni instant učenjem, ni sarkazmom, već zahtjeva dugotrajan proces interdisciplinarnog pristupa. Možda joj mudra baka pomogne savjetom;
    – unučice moja okani se ćorava posla, nijesi ti za to-!

  2. Molim vas recite mi jer ne znam a htio bih da naučim, koji su to veliki i mali pokojnici?
    Njegoš je veliki pokojnik reče ministarka od kulture do sporta.
    A mali?

  3. Vesna ne stidiš se je li zbog ovakvo mizernog rječnika?
    Ovo nije nivo srednjoškolaca.
    Prosječni đak će se pravilnije i bogatije izraziti.
    Ni voditeljka koja otvoreno navija te nije mogla spasiti gluposti.
    Bruka.

  4. Treba njoj pomoć.
    Zašto su se tako grubo našalili i bacili ovu bakinu unuku u vatru ni manje ni više punu korpu ministarstava joj dali.
    A ona ni zborit jade ne zna.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].