Ko se zadnji smije najslađe se smije

13
Dubravka Jovanović

Neprijatelja samo istinski možeš pobijediti ako ga prezreš.

Dostojanstvom, istinom, ponosom i nada sve dobrotom ako ti je urođena, a  ako nije sve ti je džabe.

Novinarski esnaf  bilježio je juče 3. maj Svjetski dan slobode medija, (jer ga dugo ne proslavlja), bar ne kolege iz „malih“  škatula zvanih radio čarolija, u kojima žive mali ljudi koji umiju da sanjaju.  Jer smo mi nevidljivi, provincijalni, mi smo oni što „velikima“ služe  da dođu do teme i zanimljivosti a da nas, razumije se, niko nikad ne pomene. Naprotiv, oni od čije crkavice još treba i uzeti,  da „velikima“ bude više.

Čast izuzecima.

Jer, Bože moj, oni su sa imenom, oni su  za TV ekrane,  za velike stanice i još veće koncerne.

Čekajući da prođe ovaj datum i da se izređaju sve čestitke političke prije svega danas se osvrćem na zloupotrebu slobode medija i govara.

E, a kad se osmjeliš pa ti kičma i novinarski nerv  ne  dozvoljava da se skrivaš, prikrivaš i ukrivaš iza svake vlasti i da otvoreno izneseš stav, da hrabro progovoriš o nepravdi, tad ti je, majčin sine, pukla pogibija.

Moju Skalu i mene lično nazivali su raznim imenima i to upravo oni koji danas vladaju u Crnoj Gori. Upućivali nam sramne  metafore  i crtali prljave karikature. Crtali nam mete, prijetili životima. Uvrede na moj ženski, novinarski i pjesnički profil kretale su se od porno zvijezde do udbašice, špijuna, štale smradija, uvlakača, DPS  uhljeba u koji Milo sipa kariolama, itd, itd..

O mizoginiji i seksizmu, kako je danas popularno reći, da ne govorim i ne iznosim primjere. Nećete vjerovati čak i od navodnog kolege iz koncerna koji je prije znao ishod svakog  suđenja i ročišta i od mog  advokata, najprljavijeg sadržaja praćenog fotografijom sa radnog zadatka  mog  i kolege.  Za sad bez imena, jer taj i nema ime. Ali mu je arhivirano,  a to ništa će se prepoznati. Upamćeno  i spakovano u škafetin za neka ljudska vremena u koja vjerujem i koja će doći.

Čuvene nevladine organizacije, posebno ženske i još čuvenije borkinje za ženska prava, na sve primjere i dokumentovane tekstove sa društvenih mreža i sa koncerta orkestriranih protiv mene kao žene, novinarke i pjesnikinje,  su mi odgovorile da sam promašila adresu. I jesam jer je jasno da su one lažna adresa na koju stižu narudžbe po mjeri onoga ko plati uslugu.

Toliko o borkinjama za ženska prava.

Dok su časni advokati i mene i moje kolege s kičnom i stavom uporno nagovarali da idemo sa tužbama prema sudovima, sudovi i neki drugi, uspješniji režimski advokati i sudije su presuđivali protiv nas. Gubili smo sporove, jer iza nas nije bio niko. Nemamo gang ili medijsku silu koja čuda čini mnogima zakletim da pravdu čuvaju. A govor mržnje se brani navodnim evropskim standardima i konvencijama. Samo što u Evropi, za takve laži i izgovorene riječi plaćate debelu cijenu. Ovđe je to dovedeno do apsurda. Plaćaju oni koji su napadnuti, poput naših slučajeva, a svako zna o čemu se radi. I svi ćute.

Nazivali su me javno porno zvijezdom, zečicom ( jer imam ožiljak na usni od rođenja), vrijeđali na svakoj osnovi, ali se ja nijesam obazirala.  Radile su to pojedine Demokrate, demokratski, kako im i stoji u imenu partije. Smatrala sam, a i sad smatram da nijesu vrijedni, da je to šaka jadova koji ispunjavaju želje svojih vlasnika, nesvjesni što čine. To važi i za one navodne NVO, uslugarske i prodane onima koji plate, kako već rekoh.
A mogla sam medijski da reagujem i da zatražim odbranu od međunarodne zajednice, stranih ambasada. Ja s razlogom, a ne kao oni, protiv države najčešće, ali bez ikakvog razloga. Nijesam željela i neću. Same se mogu izboriti sa ološima čija se snaga ogleda samo napadom na ženu.

A kako sam  se osjećala i sa koliko snage prolazila rodnim gradom dok  su me javno beskompromisno vrijeđali,  čak i dok sam bila na radnom zadatku,  ne umijem  ni metaforom.

Koliko su  moja familija i dragi prijatelji zaslužni za uspravnost glave i čistotu misli, takođe je za ne pronalaženje  poređenja  isa čim, osim sa ljubavlju koja u konačnom sve pobjeđuje.

Za kraj, na   Dan slobode  medija jučerašnji, poručujem u svoje i ime mojih kolega,  koje ne ubi preslaba riječ.

Mi smo od takve sorte što ne smije da zadrhti kad odapinju strijele.

Sa 19 godina se leti a svijet je mali za dva kruga oko zemlje na dah.

19  godina znači i stvarnost veze koja drži za vrijeme i oslobađa od vremena.

Oslobođen od provincijalnog duha i straha da se kaže istinom kao prstom u oko, Skala radio je rastao.

“Mi smo od takve sorte što ne smije da zadrhti kad odapinju strijele.

Možda još nije kasno.

Jednom se mora sve reći:

i drugarski i tužno

i grubo i srneći”.

Na strijele smo oguglali. Ni jedna nas nije pogodila, jer smo znali da ih  prepoznamo i dočekamo grudima a ne leđima, da grublje ne zborim.

Nastavljamo bez zaklona od istine i hrabre riječi kojom se čuva poštenje, dom i  rod.

To je naša Crna Gora i miris Boke kojoj su valovi sa Skala radija skoro 20 godina   zalivali skute.

O lažima, uvredama, klevetama, izgubljenim sudskim parnicama, crtanjem meta i otvorenim  prijetnjema po život, neću, jer očigledno nemam kome.

Adio narode  Bokeški i brdski i svi koji ste bili sa nama i vjerovali nam.

Ugasili smo frekfencije, ali ne i riječ i kritičku misao.

Idemo dalje u nove signale, lampice mozga i svjetslost duše.

Dubravka Jovanović

13 KOMENTARI

  1. Baš falite.
    Neka se vidi ko što i kako čini i ko za koga radi.
    Kome je država ispred svega a ko uslugari ovim izdajicama.
    Skalaši ponosno u nadtavku na kojem god mediju.
    Pratim vas i Bog da vas čuva.

  2. I ja bi volio da imam TV stanicu i da mi narod cijele opštine to plaća. Ja samo da navijam za svoju manjinu i onako usput da blatim svakog ko drugačije misli.

  3. Samo korađom i znajte da niste sami.
    Uvrede najgrđe i najgnusnije što su upućivali bolesni ljudi samo o njina zbori.

  4. Skala nedostajete i to puno.
    Sramno što čini ova bijedna politika crkve a da se Kotor nije pobunio a svi u male pričaju ovo što ja javno zborim.
    Čitam vas i idemo dalje.

  5. Divno li je imati dostojanstvo.
    Poštovana Duco,mnogo te boli tvoj rodni grad!
    Sve je ovo prolazno a tvoje pjesme ostaju .
    Pero ti se zlatilo.
    Prepišaj ove “političke velikane” koji svoju rođenu zemlju izdadoše.

  6. Dubravka svaka čast na tekst
    Ideologija nove vlasti u CG je
    Zadnji put bila dio vlasti do 1945.
    Pa tako ni ova okupacija neće dugo
    Trajat opet će se čuti Radio Skala.

    • Da , tada je advokat Đuro Drašković spletkario.
      Gradska reakcija i nedobronamjernici
      opustošiše i izglede za turističku sezonu .

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.