Kotorski Kulturni centar živi drugi razarajući potres

48
Kulturni centar Kotor

Kotorski Kulturni centar “Nikola Đurković“ preživljava možda i najteže stranice u dugoj istoriji postojanja. Istina, rušio je zemljotres 1979. godine barokno zdanje prelijepog gradskog pozorišta, onog koje je imalo dušu, ukus i miris otmenog Kotora. Na njegovo mjesto podignuta je nova zgrada u duhu socijalističke moderne.

Svega više od potrebnog, kako je tada  zahtijevalo vrijeme. Bila je to prva sanirana zgrada u starom gradu, poslije aprilskog katastrofalnog zemljotresa, što je još jedan dokaz koliko se tada vodilo računa o kulturi. A novca na kašičicu. Pa ipak, nije to smetalo da se realizuje projekat prestižnog značaja u Jugoistočnoj Evropi. Jugoslovenska glumačka plejada, gosti iz inostranstva sa pečatom svjetskih pozorišnih scena, igrali su na kotorskim otvorenim prostorima. Igrao je i grad.

Trajalo je to neko vrijeme, a potom je suluda politika odlučila da se umiješa i ruši sve pred sobom. Snažnije od svakog tektonskog poremećaja, podrhtavali smo svakodnevno pred rušilačkom najezdom i gledali kako nam pred očima propada država, a sa njom i sve kulurne institucije od snage i soja.

Tako je stradao i Kotor. Kultura u Kulturnom centru svela se na infrastrukturu.

Nemaština je nagrizala i te nove slojeve koji su vapili za malo više pažnje, drugačiji odnos prema vrijednostima koje nam trebaju. Zaludu. Nije se moglo.

Dolazi potom novo vrijeme i neki novi ljudi. Kreće se postepeno naprijed. Vuče lokomotiva mladosti i znanja, koliko to može u opštoj ruiniranoj svijesti. Politike kroje koliko god mogu. Pa ipak, sa oscilacijama i povremenim posrtanjem uma građana koji se prevare u trenutnoj srdžbi pa zaokruže nadolazeći haos, funkcionisala je kulturna ponuda od vraćanja samostalnosti Crnoj Gori mnogo bolje nego do tada. Posebno u periodu pred “urnebesnu komediju“ koja se Kotoru desila februara prošle godine, potpomognuta  žestoko prethodnom dvogodišnjom vlasti i njihovim apsolutno nadobudnim i osionim odnosom prema gradu i njegovim stanovnicima. Neki novi klinci sa crvenim stegama  oko vrata, uzeli su STVAR u svoje ruke.

A stvar je postavila vjenčanu kumu predsjednika opštine Vladimira Jokića na mjesto vd direktorke Kulturnog centra “Nikola Đurković“. Nema zvanja, a nema ni znanja, ali ima kumovski kapital pretočen u kumovski odnos koji donosi potreban benefit.
Hotelijerka u kulturi uspijeva za kratko vrijeme da prizove tektonski urnebes i uruši ono što je godinama građeno s mukom i elanom.

U staro zdanje uselio se nemir. Radnici su počeli da zaziru jedni od drugih. Otvaraju se nova radna mjesta sa zadatkom da se prati svaki korak i prenosi ponašanje nepodobnih vd šefici. Kolektiv, koji je dobio ime „stare babe“(bez obzira na pleonazam) u bunilu. Na zaposlene se ne računa. Daju im se zaduženje da dežuraju prilikom rijetkih manifestacija kojima prisustvuje po pravilu samo šaka onih koji moraju ili zalutalih.
A novca ima za bacanje. I baca se onima čija je podobnost i privrženost dokazana.

Kuma je uspjela. Kotorskog Kulturnog centra kao da nema više.
Zgrada toči na više mjesta. Zapuštena i neokrečena, zjapi i opominje.
Velika scena bez rasvjete i tona. Igraće, doduše “Teatar 303“ jer nema đe, pod običnim bijelim svjetlom. Drugih nema. A kuma bi da gledaocima, dakle našoj đeci  naplati za “Bajku Bukijevu“ 3 eura. Neće dva, koliko Buki traži. Oće na đecu da zaradi sto-dvjesta eura. To je pravi menadžer. Oguli koga god možeš, a posebno đecu, i to našu, jer mogu izrasti u političke protivnike, vjeruju kotorske podjele a ne promjene.

Grad posmatra zavojevače i jada se sam sebi. Postoji li nada, pitaju se vjekovi’ Postoji, naravno. Treba samo da odu ovi tektonci i kuma, zajedno sa kumom. Pobrkali se interesi. Neko je nekome pokušao da zavuče ruku u špag. A to je idelogija koja ne prašta.
Samo da se ne vrate oni isti, od prije dvije godine od dolaska ovih, u glas će Građani iza koltrina odakle se bolje i dalje vidi.

S. Mandić

48 KOMENTARI

  1. Bokelju zvani erdogan, kako su ono kazali za kumu koja trenira kun fu u centar pa je dobila po p.njuski. Time se ti bavi sjor erdogan čija čista krv teče tvojim poganim venama.

    • To što ti imaš simpatije prema Džefu a nesimpatije prema Bernard,ne kvalifikuje ih ili diskvalifikuje za funkcije koje obavljaju ili su obavljali.
      Oboje su namješteni po isključivoj partijskoj liniji.
      Kotor je dotakao kulturno dno sa starom vlašću a istim tempom je nastavila nova.
      To su nestručni ljudi kojima je partijska knjižica i direktiva jedina kvalifikacija.
      Zbog čega su Kotorani odlazili i odlaze u druge gradove da pogledaju kvalitetnu predstavu?

      • Pogotovo ti Bokelju, putuješ i obilaziš gradove, da bi pogledao koju ili neku kvalitetnu predstavu. Inače si stručnjak za kulturu, što se da primjetiti i po komentarima koje pišeš. Odišeš umjetnošću i posjeduješ tu gospodsku kulturu, koja nedostaje svima nama.
        Poštovana Skalo, budite sretni, što se na vašem i našem portalu pojavila visoko obrazovana (obrezana) ličnost, poput Bokelja!

  2. Ti si Suranj jedna lažava napuhana protuva koja ne zna ništa drogo nego da olajava. Lažeš svaku riječ koju si napisao u komentaru jer si pripadnik partije kao i kuma pa olajavas ljude. Ovome što nije kompetentat kako kažeš možeš da puneš tamo đe obično puvaš a Skali to isto učini ali nemoj odma jer ti je gužva. Sad mnogi puvaju koliko vidimo. Adio te!!!

    • Znas Trpko kompleksi ne mogu bez bolesne djelozije one u najtezem obliku.Tako i nas znani “Suranj” iz Skaljara puca od djelozije za mladog, pametnog i kulturnog bivseg diretura pozorista.Mora malo da dovati koalcionog partnera samo da je pribode vrhom od piruna.Ko zna sto URA misli o njoj pa i nas Suranj jer je poznato da je glup.

        • “Mlad” je diskutabilna kategorija. Dzef jeste mlad u svakom smislu. Ti si vjerojatno star sa manje godina jer te poganost izjeda, “Bokelju”.

    • Taman kad se mislilo je za vrijeme Džefa,Kulturni centar doživio samo dno i sunovrat,namjestiše Bernard i razuvjeriše nas……ima još do dna!

      • a Dzef taman krenuo prije svega ofregao i zakrpio pa skuvao čaj i doveo publiku u salu koju je prethodno dezinfikovao i takođe očistio kad ono bambarararararaaaa

      • Bokijelj, apsolutna je istina što si rekao. Džef je počeo a ova mala nastavlja gde je on stao.

  3. Nema onih koji gaje iluziju da direktorica KC, obrazovana na fakultetu za sobarice, bez afiniteta za djelatnosti u kulturi i poznavanja kotorskog mentaliteta, moze ista dobro i organizovano uraditi u poslovima kotorske kulture.
    Isto je tako tacno da je u prethodnom mandatu nekompetentni ekonomista, podrzan i postavljen DPSom, ekskluzivno savjetovan iz najplacenijeg radia Boke slabo i diletantski vodio KC, svodeci ga na seoski dom kulture.

  4. Imam tužnu vijest za Mog grada i ostale poštovaoce Dps…..neće se više Dps vraćati na vlast u Kotor!
    Ako još i Milo fasuje u april……he hehe he….

  5. Skala danu da vas pitam, znate li da je izbila veeeelika bruka u Centar. Pobila se direktorica sa mamom od radnice. Nije to prenjela Karampana nego vi je to istina živa.

  6. Nekada davno postojalo je jedno predivno zdanje, koje smo mi kao đeca zvali Pozorište. Jedno divno Barokno zdanje, kako je auutor teksta napisao. Sve što je imalo veze sa nekim praznikom, bilo državnim ili Karnevalskim svečanostima, smišljalo se tamo. Krojile i spremale maske, za karneval, abrumi bi krećali iz pozorišta, a mnoge predmete i stvari koje su bile potrebne za dvadeset i peti maj, Titovu nezaboravnu paradu, izradjivali su vrjedni meštri sa ljubavlju prema Kotoru i što im je bila čast biti dio tadašnje kulture staroga pozorišta. Doduše možda nije bilo osvjetljeno naveče kako treba, ali duša i ljubav svih ljudi, odavala bi poseban sjaj i svjetlost našem nezanoravnom “POZORIŠTU”
    Veliki dio kulturnih dešavanja u to vrjeme, izašo je baš kroz stara zidana vrata, koja gledaju na zapad, poklanjajući nam sreću i zadovoljstvo svake godine u isto vrjeme. Jedva smo čekali da osvježimo dušu sa nekim novim izumima, starih mestara gurajući se medju sobom, ko će prvi saznati koga će spaliti, i kako se zove. Nismo nikada uspjeli, meštri su bili lukaviji od nas. Koliko se samo ukrasa i Barki, sredjivalo za stare neponovljive, Bokeljske Noći, u tom malom Kotorskom pozorištu… Kako li je to sve bilo ljepi.
    Danas na žalost, to nije više moje, niti pozorište mojih drugova i prijatelja, sa pjace Svetoga Tripuna i Parila. To je valjda nešto novo, sa nekim novim ljudima, iz nekih drugih gradova. Pričaju da je bolje nego prije, da se pošlo napred sa ovim baš novim ljudima i da je Kotor tek sada u samom centru Kulturnih dešavanja. Kažu rade mlade i sposobne osobe, koje će Kotoru vratiti izgubljenu kulturu. I PORED SVEGA, JOŠ UVJEK SE ZOVE “CENTAR ZA KULTURU”
    Svi su zaboravil, da smo ga mi zvali, malo pozorište, sa puno duše i ljubavi. Bila su valjda to neka druga vremena! Neprolazna za one koji ih vole i za one koji su ih voljeli.
    “NAŠE MALO POZORIŠTE”

      • Podsjetiću te moj prijijatelju, ja mislim da smo zajedno ćuškali loptu i to mnogo dobro, na tvojoj velikoj pjaci.Možda se zajedno radovali i tugovali.Uvjek smo bili gosti na vašoj i našoj pjaci. Mislim da ćeš se sjetiti!
        Vidiš li koliko je ovaj svjet mali…
        Tebi sam odgovorio, eto malo diskretno, ali mislim da smo se razumjeli!

        • Ok… zavisi koliko je kome sto veliko ili malo (ne mislim na medjunozje). Kotor nikad manji.
          Nesporno je da jesmo cuskali loptu zajedno.
          1. “Nas pjaca” je sirok pojam jer je na Trgu od Cezara i Astorije (mi smo zvali Pjaca Stare Poste) bio dobar tim. Golovi na ulaz kod Lazarevica i izmedju pok brijaca Ilije i Hemijske cistione.
          2. Na Trgu ispred Sare i Sitija (mi smo zvali Pjaca Sv Tripuna) je takodje imala odlicnu ekipu. Golovi ispod Vrtica i na Jadran Perast.
          3. na Trgu ispred Skorpiona (Pjaca Sv Nikole ili Sv. Luke kako je ko zvao) se igrao fudbal od strane ekipe sa parila.
          Ne nabrajam ekipe sa Gurdica ni sa Pjace od Kina koje su bile odlicne.
          Sve do 15. aprila 1979. godine.

          ps
          PREDLAZEM:
          Da organizujemo jednu fudbalsku utakmicu na Pjaci Sv. Tripuna jer nas ima jos zivih i u relativno dobroj kondiciji. Jeste da se osipamo lagano i sigurno ali nas ima.
          Bilo bi interesantno i nama da nakon skoro 40 godina pauze odigramo tu “utakmicu zivota”.

          • Koliko sam upoznat, u pripremi je da se realizuje jedna divna ideja. U pitanju je veliki derbi, derbi našeg djetinjstva, izmedjuTRIPUNA I PARILA! Biće to divan osjećaj, ponovo mi, na istom mjestu kao nekada. Neki i nisu više sa nama, ali toga dana bićemo svi zajedno.Zaslužili smo, da bar taj dan bude sjećanje na jedno divno vrjeme našega djetinjstva i zajedničkog odrastanja.Slažem se, ajde da odigramo i tu utakmicu života, zbog divnog vremena i prijateljstva koje je krasilo to vrjeme. Odigrajmo je jer smo barem toliko zaslužili u ime dobrih, starih vremena!

        • Ok…
          znaci moze ovako da izgleda:
          Tripun:
          Ranko, Sinisa, Rajko, Faco, Djuka, Mili Tralala, Boris, Radmilo, Andro kuca babina, Cule, Ljubo… Sape, Marjan, Perica, Sabrija
          Parilo:
          Bozo i Bato Cuk, Traso, Coco, Mijo, Dusko i Vasko, Dejo Komarac…
          iako nisu na Parilu tu bi trebali da se nadju Necko i Dusko, Lompar

          ps
          izostavio sam titogradskog “naturalizovanog” kotoranina sa profesionalnom karijerom.
          U stvari, izostavio sam mnoge (neka oproste jer mi mozak ne funkcionise najbolje) a sigurno bi bio red da se nadju u ekipama.
          O starijim generacijama, poput Zarka i Bata Radulovica, Nenada i Predraga Boskovica, Miska i Duska Joketica, Mira i Puca Jovetica nisam govorio… ali sam ih spomenuo

          • Ovako poštovani moj Rajkoviću… Izostavio si mnogo njih i pobrkao ko je za koga igrao. Nećko, ako misliš na njega, igrao je za Tipuna, ovi prvi koje si naveo otprilike su manje više ti. Dejo Kašćelan(neću nadimke spominjati, malo je neukusno u ovim godinama) nije igrao barem za moju ekipu. Lompar isto tako.Miško Joketić nikada nije igrao sa nama, Bato i Žarko Radulovići su bili netalentovani, tako da nisu imali veze sa fudbalom, kao i gore pomenuti Joketić.
            Neno i Pero Bošković su igrali i to redovno i bili zaljubljenici u loptu. Ove ostale na kraju zaboravi, što se fudbala tiče. Izostavio si dosta imena, a od ovih svih nabrojanih mogu se izdvojiti samo dva ili tri koji su vrhunski ćuškali loptu. Možda da se sjetiš, koji su to bili, a ja ni dodao da je bilo još dosta naših dobrih drugova, koji su preljepo igrali fudbal. Neću ih nabrajati, možda nekoga izostavim, pa bi se posle ljutio sam na sebe.
            Nego gospodine Rajkoviću, pošto si ti mene pitao koja je moja (naša) pjaca, bio bi red i ti da kažeš koja je tvoja (naša)pjaca. Barem indiskretno, onako kako sam ja tebi odgovorio.

    • Tako je sve bilo Moj Grad! Sjecam se predstava u 5 i u 8 ura uvece. Zimsko doba, i u 5 vec bi bio mrak, ali smo mogli poc i gledat.Kao sad mi stoji predamnom prezivljeni “strah” kad sam sa svojih 13 ili 14 godina posla na predstavu u 8 jer u 5 nisam stigla. Nista posebno od kulture, ali za mladu mastu izazovno – MADJIONICAR!
      Sjedam sva sretna sto sam arivala na vrijeme, sijedam u kantun da me ko od nastavnika ne vidi. Kasno!
      Djusto ispred mene sjedao je moj nastavnik iz biologije. E,kako sam se prepala, jos se sad sjecam. Ukor mi ne gine, lecelo mi je kroz glavu, a doma su mi mislili da sam u komsiluk.Pasala je predstava, znam da je madjionicar samatao, tj hipnotisao neku bjondu sinjorinu iz Kotora i poceli smo se dizat sa stolica. Vidio je mene moj nastavnik, pogledala ga ja da mu se javim, sto cu drugo!On kao pravi pedagog i gospodin, okrenuo napola glavu kao da me nije vidio i tako je sve dobro pasalo.
      Znam da je ovo sada smijesno mnogima, nije to bio dio celicne discipline, nego reda koji sam ja tada prekrsila. Nego i u tome je bilo velikih, kakav je bio moj cijenjeni profesur. Ostalo si spjegao Moj Grade i fala ti na podsjecanju uz pozdrav.

      • ILINKA imate moj pozdrav, drago mi je da se i vi sa sjetom, vraćate nasem MALOM NEZABORAVNOM POZORIŠTU!

        • Ilinka, pa ti si jos ziva. Higjenicarka iz Pozorista koja se penzionisala 1991.godine. Ilinka Ivetic…
          Ne mogu da vjerujem! 😉

          • Rajkovici su sigurno sa pjace Kotorske,a arivali sa Njegusa. Nego ne znam da li je malizia sa Njegusa ili se pokrenula u naseljenom mjestu?
            Lijepo je i kad mislis da si gospodin.Toliko sam i ja Ivetic i primam penziju.

      • Da mogu ja bi se vratio, ali ne može mi biti. Poštujem tvoju repliku, samo zbog toga, što si ti silno napredovala za ove prethodne četri decenije( otprilike)
        Glupo je replicirati nekome kao tebi, jer vidim da si izgubljena i u vremenu i u prostoru. U svakom slučaju drago mi je što uživaš u ovakvoj sadašnjosti!

      • Ocito si uskracena DADA za nostalgiju iji se nemas cega sjecati. Bilo jedno ili drugo neka ti je sretno zivljenje u racionalnosti i “snalazenju” makar po koju cijenu. Sto ce ti emocija kad je ona tako izlizana kategorija u tvom svijetu, zar ne?

  7. Ostavite se mlade,lijepe i pametne žene.Ona vam smeta zato što zna svoj posao i što je uspješna.Stidite se baš.

    • Lijepa i pametna se u direktorskoj kancelariji bije sa zaposlenima i njihovom rodbinom.
      Kuma je opasna.Na šake umjesto umom.Tako treba kuma.

    • Cica, danu mi namijesti rabotu sceri preko crvenih kolarina ili URE. Vijeruj mi da zna svoju rabotu ali su vlastodrsci umetnuli svoje “mlade, lijepe, pametne, uspijesne! Malo morgen Cica mica! Adio rabota, adio Kotore! Lokalne prodane duse, tupoglavci i okolisani se zaposljavaju na namijestene konkurse podobnih!

    • Zaboravio sam tuzan i smijesan podatak. U Opstini ima oko 30 nesposobnih pravnika-neki su polusposobni a neki skroz nesposobni. Onda za vazne sporove unajmljuju eksterne advokate! Ljudi moji znate li vi ovi podatak !

  8. Svašta ćeš još viđet mala moja dok ne pođeš u penziju zborila je moja stara šefica.Nije ni u najluđim ni najcrnjim snovima mogla proreći ovo što se danas dešava po kulturnim ustanovama ovoga lijepoga grada.Dok čekaju Peđu Jankovića da završi fakultet sa 55 godina i preuzme galeriju ovamo u Centar direktorica se bukvalno bije sa higijeničarkom i njenom mamom pa trči u policiju da ih prijavi .Krov na biblioteku toči kao vrša stakla opadaju sa prozora osigurači ispadaju svaki dan domaru se mora poslat mejl da bi došo nesto popravit.Luda kuća????

  9. Savjetnici mlade zene (KUME) su stvarno dosegli nivo koji ne pripada Kotoru ali… to je demokratija.
    Busaju se u junacke guzove i sise… Umjesto silikona u sisama – silikoni u mozgovima, ukljucujuci i kumu.
    Silikonke iz DPS-a nisu nista bolje, samo da znate…

    • Jesu ipak makar malo bolje jer ovo je prevrsilo svaku mijeru! Ovo je HAOS i potrebni su prijevremeni izbori jer tutnji KRIZA VLASTI nikakve, zalosne u grande Kotoru ! Vratite DPS bolji su iako sam uvijek bio skeptik apropo njih!

  10. Bilo ko je došao pa vidimo kako rade. To što se radi u crntru za kulturu je vala sramota za koju znaju svi koji rade u opštini. Neće kumu da smijeni njen kum jer to nije kumski. Ali će ona njega da smijeni jer će ga koalicija potjerati.

  11. Novi ljudi su pokazali šta znaju. Da lažu i kradu. To najbolje znaju. Zbog toga što su glupi moraju na napuste položaje. Što prije to bolje.
    A kumu mi ne dirajte jer je ona čudo prirode.

  12. Mislio sam da ćutati, ALI eto ne mogu. Zakačili ste se za Centar za kulturu, ali pogledajte malo šire. Što se dešava sa Muzejima Kotor? To se zove tornado, kada se struka istrebljuje kao korov, a zapošljavaju ljudi po partiskoj liniji. Kada se izabere benigni direktor kojega nikad ništa nije bilo briga, koji se nikada za ništa nije borio i čija je najznačajnija izjava da najviše voli da ne radi. Eto URA mu je pružila pravu priliku. Zašto? Da bi se zaposlilo osmoro ljudi u stalni radni odnos, a pri tome niko nije od muzejske ili slične struke. Jedini valjani istoričar umjetnosti spravljen u penziju, a značajnu zbirku u Galeriji solidarnosti preuzima KO?. Ljudi moji zakukali bi umjetnici koji su to Kotoru poklonili poslije zemljotresa. Nova vlast misli da je to galerija za prodaju slika ili prostor za održavanje radionica ili muzička sala. Ajmo dalje, zna se ko su članovi Savjeta ove ustanove i što rade. Tu su da podrže čovjeka čije je ime i prezime Ljupkin muž. Ljudi ovo je istina. Sveli su muzej na sramotu. Time se treba baviti isto koliko i Kulturnim centrom. Zapunjavaju kulturne institucije i Sekretarijat za kulturu ljudima kojima je i ime Crna Gora daleko. Đe to vodi? U pakao dušo…u pakao dušo.

    • Jeli ovo Mileva slovo drzi? Ako jest e valaj ga ni ona nije bila za direktoricu muzeja a ni ovaj balvan sada nije.

    • “zaposljavaju se ljudi po partijskoj liniji” u Muzej. Kao da to ne cini svaka vlast. Kao da bi Vujosevicka bila direktor muzeja da nije bila u odbor DPS! To je neizlijeciva bolest ovog drustva, a ja bi volio da ovi sadasnji u Kotor sto prije slete sa vlasti. Nadam se prijevremenim izborima, ali mislim da ce ostati partijsko zaposljavanje.

  13. Sa kumom pa se okitite tuđim perjem i pričajte kako ništa nije bilo prije i neće biti poslije vas novi ljudi, bez pokrića.
    Raspad sistema teško je naravno podnijeti a taman ste se uzdigli kako ste neko i nešto.
    Bili i ostali niko i ništa. Kuma vam je intelektualni i svaki drugi domet.
    Vodite je doma.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]