Ljudski i sportski znamen

2

Piše: Željko Rutović

Ličnosti – Nikola Peco Rakojević

U dobu i godinama kada vas fudbal i sve oko njega socijalno i oblikuje i edukuje, na svoj način sve zapažate,  memorištete i u nekom novom prostoru i vremenu slažete upoređujući sličnosti i razlike. Elem, nekako školski obrazac fudbalskog trenera osta u ramu sjećanja kao ličnost snažnog autoriteta harizme dostojanstva, etike i fer-pleja, strateške mudrosti i profesionalnog znanja. Ne malo puta mediji bi ih označavali, titulirali imenima poput:  Komandant, Dirigent, Maestro, Vođa  i drugim sličnim sinonimima, koji zbirno govorahu o istom – podjednako o stručnjaku,  o ličnosti, i prije i iznad svega Čovjeku. Veliki i u pobjedi i u porazu. Upućeni na dalje i više, i sve to bez „zapaljivih“ riječi, bez pritužbi i galame. Skromno, strpljivo i uporno. I uvijek tako, i sa svakim novim klubom. U sjećanju promiče galerija likova koji obilježiše epohe, stilove i fudbalske škole. Od njih su mnogi  učili. Kako treba i kako može.

Tih sedamdesetih godina prošlog vijeka radovao bih se čarolilji, kako Pecove fudbalske vještine, tako i generacije kojoj je pripadao. I tada, kao i decenijama u novom pozivu kasnije, Peco je sinonim znanja, stamenosti, vizije i fer pleja. Sve to i više od toga, Nikola – Peco Rakojević.
Peco, nezaobilazna i vječna stranica fudbalskog Nikšića.  Peco, znamen fudbalsko-trenerske profesije Crne Gore. Peco, poveznica vremena koje se ne zaboravlja. Peco je na samo njemu svojstven način usavršio trenerski poziv, dostojan dužnog poštovanja generacija trenera koji stasavaju. No, to je opet neka druga priča koliko smo i jesmo li spremni učiti od drugog, pa to još istaći, te posebno, koliko smo spremni sjećati se i o dobrim djelima dobrih stručnjaka i ljudi govoriti. I ne manje, naprotiv, kazati hvala. Kazati izvini.

Peco – više od fudbala, više od igre, više od rezultata. Peco više od medijske samodovoljnosti, slave i nedodirljivosti. Peco, čovjek iznad i prije svega. Peco, kako crnogorski mediji u drugoj deceniji XXI vijeka kazaše, „Tvorac čuda“, „Čovjek sa zbirkom uspjeha“ i sl. Nikada ne posta zarobljenikom novinarskih hvalospijeva. Naprotiv. Opet i uvijek svoj. Osobina koja strči i ne prašta se.

Peco prvi trener koji je crnogorski klub – Sutjesku,  poveo u drugo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona. I to kada je te 2019. godine malo ko u to vjerovao. Ali važno je da je on vjerovao u sebe. A to je sve. Kako tada, tako i inače.

Peco najuspješniji i najtrofejniji trener u  istoriji klupskog fudbala Crne Gore.
Peco – Čovjek, koji ne odustaje, što pokazuje njegov četvrti povratak na kormilo Sutjeske (1. mart 2017) koji je period briljantnih rezultata u kojem u tri sezone osvaja po jedan trofej. U sezoni  2018/19. ostaće upamćen po dominantnosti šampionske Sutjeske, koja je imala čak 22 boda prednosti nad drugoplasiranom ekipom, te sezona u kojoj se  plasirala za kvalifikacije Lige šampiona.

Da se  (bolje) razumijemo.  Nije ovo prevashodno tekst o Pecovim, inače velikim, igračkim i trenerskim rezultatima. Riječ je, o nečem drugom, koje kulturološki, slovi kao Prvo – a to Pecovo Prvo, jeste etičnost njegovog javnog djelovanja, moralnih poruka i poduka, kao školskih primjera zbora, riječi i dogovora o ljudima, časti i dostojanstvu. Po svom habitusu, Peco je dostojnik vrlih ljudi i sportista kakvi se pamte, i treba da pamte, jer od koga učiti ako ne od Prvih i najboljih.

Oprostio i oprostiće Peco sve sujete, ljudske pakosti, ljubomore… Oprostiće jer on zna, što oni ne znaju… i neće nikada ni znati. I opet, riječ je o razlici svjetova i kultura, i bilo gdje da jeste, i bilo gdje da ode, Peco je uvijek u Svijetu. Svom i sveljudskom. Ne mora Peco biti u megapolisu i na megastadionu da bi bio u nekom tamo velikom svijetu. On je svoj svijet na vrijeme zaokružio pokazujući kako se i u fudbalu i u životu može.

Zna to fudbalski Nikšić (i ne samo Nikšić) kakav je svoj svijet Peco izgradio, ostavljajući ga za nauk zrelima, kako činjeti i ponašati se da  svijet, naš zajednički, bude ljepši i bolji. Tek, bilo kojim mjerama mjeriti fudbalsku građansku, etičku istoriju, nikada ne može  se pisati i čitati bez Pecovog imena. Sa Pecovim, naše  kolektivno civilizacijsko ime ljepše zvuči, dobru se raduje, u etici i ljudskosti stoluje. Na svakom terenu, pa čak i kad sudite protiv njega, ime dobra pobjeđuje!

2 KOMENTARI

  1. Gospodine Rutoviću, vaše priče o LJUDIMA slične su toplom mlijeku od kojeg poslije svakog gutljaja se duša ugrije i razgali.
    Nastavite da nas vraćate u vremena čovječnosti!
    Hvala vam na tome jer ste i sami LJUDINA kakvi se danas rijetko srijeću.

  2. Sjajan tekst.Autentican opis velikog,a skromnog covjeka i sportiste.Pravi primjer
    Izreke da je skromnost najveca vrlina.
    G-din Rutovic ga je preslikao kako samo on zna i umije!
    Svaka cast.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].