Ovih dana je iz štampe izašla knjiga pjesama književnika Milana S. Kosovića, pjesnika čija je poetska nit nošena dubokim misaonim i duhovnim vrijednostima Boke Kotorske i Ljute, rodnom mjestu njegovog oca Slobodana.
Ljuta Milanu teče venama i uliva se tamo negdje u nebeskom svodu, odakle vidi rađanje mistične ljepote i bilježi je mjesečevim mastilom po rubovima zvjezdanih čarolija.
U pogovoru knjige književnik i književni kritičar Bogdan A. Popović je zapisao, između ostalog:
“Sudimo li po vremenu objavljivanja njegovih prvih (pa i nekih potonjih) zbirki pesama, Milana S. Kosovića bi trebalo priključiti pesničkom naraštaju koji je, u savremenoj srpskoj poeziji, obeležio završnicu prošlog veka. Međutim, poetička usmerenja koja se, u tipološkim klasifikacijama, pripisuju ovom naraštaju, pogotovu ona koja svedoče preovladjujuće postmoderno stanje, s njegovom poezijom jedva da imaju ikakve veze. To, razume se, nije vrednosna, ali činjenica jeste. Kosovićevo pevanje, njegovo stasavanje i grananje, valja sameravati spram poetičkih načela vidljivih već u njegovoj početnoj stvaralačkoj etapi. S razlogom je, kao temeljno obeležje Kosovićeve poezije, konstatovana pesnikova neraskidiva povezanost sa zavičajnim tlom. Samo, stvari su ovde nešto komplikovanije naprosto zato što su posredi dva zavičajna tla, pa i veze s njima ishoduju različitim učincima“.
Obraćajući se bratu po peru, kotorska pjesnikinja Dubravka Jovanović je napisala:
“Ne može Milan bez svoga Kotora i Boke, pa mu je malo što ih pjesmom u svaki špag duše nosi, nego su u kantunu beogradskog doma kamene kućice, crkve i Karampana, čitav grad od suvenira kotorskoga šuga sa kojima ćakula kad nikoga nema, priznao mi je, pa ih pozdravlja poznatim kotorskim pitanjem u dvije riječi-ke nova. Čuva Milan golubove kotorske koje je pjesmom zavještao i poručio da nijesi na prodaju, a mačke s Ljute u veliki grad nosi da vonjaju na zavičajne sumrake, koje stihom doziva. Tiha sjeta u doživljaju dvije daljine puni mu pero dobrom molitvom preko ozvjezdane Zvezdare, prađedovskog zavještanja po majčinim korijenima. Sav od korijena i krošnje rodoslovom razgranate, pod kojom mu pjesme kao pontapeti starinskim sjajem blistaju. U majčinim se očima ogleda a prije sna traži zvijezdu Danicu njenog imena i puni valiže burom za nova putovanja na kojima će se sresti sa svojim prijateljima, da ih pjesmom čuva. Bard od Ljute navigava i bez broda. Barketa na vesla ostala je literalni suvenir, a blagoslov njegove poezije je u palate i konobe, bistijerne i skaline, hortenzije, oleandre i pinije, na verande u počule i ferale, blagoslov za majčinu ruku u zavjetu prađedovskom. Ovdje se sanja otvorenih očiju, poručuje pjesnik i htio bi, nadalje će, da živi sva bokeška buđenja. Živi ih živo tamo i ovamo i onamo. Živi ih stihom, suzom, smijehom, snom, slikom, samoćom, svakom stopom, da mu uz bokeška, sopstvena buđenja lakša budu”.
Milan S. Kosović, magistar ekonomskih nauka, rođen je 10. januara 1955. godine od oca mr. ph. Slobodana i majke Danice, rođene Nedeljković.
Bavi se književnom i likovnom kritikom.
Prevodi sa italijanskog i na italijanski jezik.
Objavljene knjige poezije:
”U senci kotorskog sata”, 1989.ZKKS, Beograd, “Gde nikad nije postojalo vreme”, 1992. Inter-YU pres Beograd, Biblioteka “Vidovo“, “Hačkar”, 1993, Prosveta-Beograd, ”Boka plavo ćuti”, 1995.(sa grupom autora: B. Cvetković-Vitić, N.Nada Pavlović, B. Bojić i D. Jovanović, Prosveta-Beograd, ”Аkobogda”, 1995-Interprint-Beograd, ”Lirika vode”-Izabrane pesme o vodama-antologija, 2002. godine, Interprint-Beograd “Blagodarnik“ – pesme o Beogradu, povodom Međunarodne godine Astronomije, Interprint-Beograd, 2009. godine.
Knjiga “LJUTA 317“ je još jedno izdanje Skala radija.
Divna podrška radio Skale oko izdavanja knjige Ljuta 317, ova radio kuća zna da prepozna poetiku stvaraoca uopšte, a najviše onih koji pišu slikaju i pevaju o Boki kao što je to MIlan Kosović…OVa knjiga poezije ovog prepoznatljivog pesnika( njegove knjige ostavljaju utisak na čitaoca) je pravi mali poetski omaž Boki i peva o poetskim vrtovima Ljute a ponajviše o oazi KOsovića koju i mi u Beogradu nosimo u našim pesničkim džepovima- duboko i samo za nas…Istraživački duh ovog pesnika je dobro poznat beogradskog čitalačkoj publici te se nadamo da će i ova knjiga naći svoj put do ljubitelja poezije i Boke…U išekivanju da se knjiga pesama Gospodina od pera nadje i na mom radnom stolu , u išečkivanju tog lepog otvraranja vrata poezije i odgonetanja tajni života i poezije, pozdrav Radio Skali sa lepe Zvezdare…. Slađana Ristić—
Neka naši pjesnici proslavljaju Boku kao što su to nekada oni davni Frano Alfirević,Viktor Vida, Marko Car .Sve čestitke za ovoga Bokelja s Ljute .
Voditelj:
– “Znači vi ste pjesnik?”
Gost:
– “Da ja sam pjesnik…”
Voditelj:
– “Amater?”
Gost:
– “A mater nije, ona je domaćica, malo oko bašte i tako…”
Milan je čovek sa tako kultivisanom dušom, da može da uvene na deponiji savremene civilizacije ili i nju preobrazi u rajski vrt. Da mu da Bog snage za ovo drugo.
Nama sa dva zavičaja jasno je koliko smo bogati. Srećni smo i kad dolazimo i kad odlazimo, kod kuće smo i ovde i tamo. Dok ja u bojama bokeljskog neba tražim beogradsko, Milan u dunavskim prostranstvima, iznad velegrada, traži odbljeske primorske plaveti. Pa onda obrnuto. I nije baš mala stvar imati dva neiscrpna inspirativna polja za pisanje, slikanje, pevanje…i umeti to iskoristiti.
Čestitam, sa svojom porodicom, dragom prijatelju i divnom pesniku i jedva čekam susret sa knjigom, ovde ili tamo.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].