Miris i ukus domaće trpeze nedostaje u našim restoranima

5
Rade Ratković

Rade Ratković i Ivo Paparela

Rade Ratković i Ivo Paparela

Brojni turisti, posebno oni dubljeg džepa i većeg kulturnog nivoa osim jedinstvenih kontrasta prirode i kulturnog nasljeđa Crne Gore naročito njenog primorskog dijela, žele i da degustiraju domaću hranu i upoznaju se sa gastro kulturom.

Na žalost, u brojnim restoranima i konobama na našem primorju počev od vode koju uvozimo, a imamo svoju, ili piva, pa do specijaliteta domaće kužine, na meniju su uvozni proizvodi.

Stara izreka kaže “pokaži mi što jedeš i piješ i reći ću ti ko si”, kaže Rade Ratković, dekan turističkog fakulteta u Budvi.

Prema njegovom mišljenju kod nas se malo koristi razvoj tradicionalne kuhinje nastale pod raznim uticajuma venecijanskim, primorskim, turskim i autohtono našim.

U tom smislu tek su početni koraci i samo mali broj restorana na svom meniju imaju kao dežurna jela upravo domaća, uz autentično posuđe iz tog doba, a upravo to traže posebno visokoplatežni gosti.

Autohtonu, gastro ponuda upravo treba forsirati sa mirisima i ukusom prirodne hrane, što bi turisti doživjeli, kao nešto neponovljivo i unikatno, mišljenja je Ratković.

Na primorju konkretno, to su razne vrste brodeta, kotorske čuvene njoke, zatim pršut i sir njeguški, zelen i agrumi.

Kada je piće u pitanju tu je čitava paleta vina “Agrokombinata” kao jednog od najvećih proizvođača u Evropi.

Vina plantaže su brend, a počela je i proizvodnja vina po našim domaćinstvima u primorju i u okolini Skadarskog jezera, kojoj treba aktivna podrška države kako bi se  domaća vina našla u svakom restoranu.

U Istri na primjer uvijek će vam odmah i prije svega ponuditi svoj autohtoni proizvod, kod nas je obrnuto, pa teško se u mnogim restoranima može dobiti voda made in Montenegro.

To je uglavnom uvozna voda, dakle, nemamo kulturu svoje ponude, a imamo i te kako što da ponudimo gostima, kazao je Ratković.

Na ovu temu prof. dr Ivo Paparela iz Dubrovnika je kazao da treba govoriti o uzrocima.

“Razlog je tome divlja privatizacija i uništavanje poljorivrede. Naime, veliki lanci su ušli i trgovci imaju jaku poziciju i oni diktiraju cijene a potrošači su neodgojeni. Zato bi, po mome Crna Gora trebala, kao što rade i sve zemlje Evropske unije snažno da pomogne poljoprivredu i čak ako treba da stave neke barijere. Bilo tarifne ili neke druge. Naime, uvijek i svugdje poljoprivreda je zaštićena. U Americi, u Evropskoj uniji. Osim toga treba reći poljoprivrednicima da, iako se zaštite da ne smiju proizvoditi što im drago, nego da se zna čitav lanac od štale do tanjira”, kazao je Paparela.

5 KOMENTARI

  1. Bravo cattaro-sve ti je istina do uštuvanja-kojoj vali nekolike rečenice: Da,da ali zato buji li buji mržnja na vjerskoj-nacioalnoj-jezičkoj-oliti jezičinama poput tvoje moj cattaro dio “kotorskih starina” -kunduta,kojih se srećom nisi sjetio-a kako ćeš kada si u njima ostario-bože ti pomozi!Oj ha… uživaj u fosama svojih najbližih i prijatno ti bilo-svima vama-bez obzira na vjeru naciju-jezičine jedino što ste naslijedili od vaših “vrlih” učitelja-najbližih!!!!

  2. A deboto čitam ova “domaća”, primorska jela među kojima je i “varenika”, potpuno nepoznat termin, uvezen sa pridošlim “kotoranima”…Čudi me, a i ne čudi da niko nije spomenuo tripe, kotorski specijalitet, jelo o Tripundanu, kada su kotorani čekali u red ispred Dojmija da iziju pjat tripa…A bumbare sa raštanom i bokunom pancete, a pašticada, i na ultimu pašte u Zdravljaka, ma sve su to umjeli i znali oni koji su pasali na kapošanto…E moji novokomponovani “kotorani” i tuti altri furešti, uštuvala se kotorska kultura kao petroliera kad fali pavera..tempi beli tempi pasati!

  3. Krtola u guke (kile), bijelo zelje sa kaštradinom, kačamak s mlijekom – kisjelim ili varenikom; sir mladi, suvi, iz salamure, iz ulja, ili iz mješine. Mlijeko ovčje, kozje,
    kravlje ili od magarice. Kaštradina ovčja ili kozja; suvi košet ovnujski ili jarčji.
    Suva pračevina, suva govedina; suve kobasice domaće začinjene sjeckanim ruzmarinom i česnom. I naravno Džej, pardon – pršut. Ne pršuta, kako to Njeguši kazuju. Maslo iz stapa, provara, cicvara, mertinica; za salatu
    žućenica i tušac, vadžola bijela (tetovac, kako ga neki zovu) ili šarena (kok) na
    čukljini… A ribe i morski plodovi na sto i jedan način. Od gavica, sardele i renge, cipola, brancina i orade, zubaca… Ništa tovljeno, samo lovljeno!
    Mušlje i kamenice iz Oravca – od Nevresa.
    Neka dalje nastavi Vlasta.
    Meni curi voda na usta.
    Prijatno, a tutti quanti.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.