Žene u Crnoj Gori su prije 72 godine (12. avgusta 1945. godine), u okviru tadašnje Jugoslavije, dobile pravo glasa. Danas, nakon toliko godina, njihov položaj je znatno bolji, ali i dalje neravnopravan u odnosu na muškarce.
U poslednjem sazivu skupštine Crne Gore nalazi se 18 poslanica ili 22,22 odsto od ukupnog broja (81). U crnogorskoj Vladi, od devetnaest ministarstava, na čelu četiri su žene ili 21,05%.
U današnje vrijeme, žene imaju to pravo u skoro svim zemljama, međutim, dug je put bio do djelimične ravnopravnosti sa muškarcima. Žene su se značajnije za svoja prava izborile tek posle drugog svetskog rata, ali ta borba, takoreći, traje oduvijek.
Iako je demokratija nastala u antičkoj Grčkoj, položaj žena nije bio ni malo privlačan. U djetinjstvu su o svemu odlučivali očevi, a nakon udaje njihovi muževi, dok je njima dato da vode domaćinstvo i da se brinu o obrazovanju dece.
Do značajnijih promjena dolazi u 18. veku i tek tada žene počinju da postavljaju pitanje svoje nejednakosti i da se suprotstavljaju tiraniji muškaraca u kući.
Pitanje prava glasa žena konačno je postalo tema u 19. veku, kada se javljaju i prvi sifražetski pokreti – koje su činile žene koje su se borile i na kraju izborile za pravo glasa žena. Borba je bila duga i mukotrpna, ali se proširila na svjetski nivo.
Žene u Švedskoj stekle su ograničeno pravo glasa (pravo da učestvuju u organima lokalne vlasti) već 1863. godine. Međutim, to pravo se odnosilo samo na udovice i na neudate žene. Puno pravo glasa svim ženama u Švedskoj odobreno je zakonom tek 1921. godine
Žene Novog Zelanda dobile su aktivno biračko pravo ograničenog tipa još 1893. godine, dok je Australija 1902. godine dala ženama pravo glasa na parlamentarnim izborima.
Ali pokreti za žensko pravo glasa je bilo bili su najrazvijeniji u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Zbog zalaganja i pomaganja sifražetkinja vladi Velike Britanije u Prvom svjetskom ratu najveći broj članova parlamenta je podržao njihov zahtjev, te su u februaru 1918. godine žene su konačno dobile pravo glasa. Ovo se pravo, doduše, odnosilo samo na žene stare 30 i više godina. Iste godine, donesen je i ukaz kojim je ženama dozvoljeno da se kandiduju za poslanice u parlamentu, a 1928. godine starosna granica po kojoj su žene dobijale pravo glasa pomjerena je na 21 godinu života, čime su u političkim pravima konačno u potpunosti izjednačene sa muškarcima.
Krajem avgusta 1920. godine 19. amandman je postao sastavni dio ustava SAD. Tačno 144 godine nakon donošenja Povelje o nezavisnosti, američke žene konačno dobijaju opšte i jednako biračko pravo i na taj način postaju izjednačene s muškarcima, kada je ovo pravo u pitanju.
Najskoriji uspjeh da žene dobiju pravo glasa je u Saudijskoj Arabiji. One su 18. avgusta 2015. godine dobile pravo glasa na nacionalnim izborima. Međutim, one i dalje ne mogu da putuju, imaju radni odnos, visoko obrazovanje ili da se udaju bez dozvole muškog staratelja.
Zemlje u kojima još uvek žene nemaju pravo glasa su Vatikan – glasanje za izbor Pape dozvoljeno je samo članovima Saveta kardinala, koji čine isključivo muškarci, Bruneji i Ujedinjeni Arapski Emirati – države u kojima ni muškarci ni žene nemaju pravo da biraju niti da budu birani, te Butan – na lokalnim izborima dozvoljen je samo jedan glas po porodici, može glasati žena mada se to rijetko dešava i Liban – za žene je utvrđen obrazovni cenzus, muškarci su obavezni da glasaju, dok žene nijesu.
Zemlje u kojima su žene nedavno ostvarile pravo glasa su Oman – 2002. godine, sultan Kabos bin Said proširio je pravo glasa na sve građane koji imaju 21 godinu i više, Bahrein – 2002. godine ženama je prvi put dozvoljeno da glasaju na parlamentarnim izborima, te Katar – ženama je 2000. godine dozvoljeno da glasaju na lokalnim izborima, a 2003. i na parlamentarnim izborima i Kuvajt – u maju 2005. godine žene su konačno ostvarile pravo da biraju i da budu birane.
Ne treba zanemariti osnovno pravo žena – biračko pravo. Dobro je podsjetiti se i te godišnjice.
No, danas se slavi i jedna druga obljetnica, o kojoj bi trebali napisati jedan prigodan tekst, bar kao kratku vijest.
Naime starac JADRAN juče je ugasio 85 svećica na vremenskoj torti. U Tivtu se fešteđa, plovio stari ljepotan po Zalivu, obišao je Gospu od Škrpjela i škoje u pratnji regataša, zvonila su zvona sa Gospe od Škrpjela i peraških crkava, držali se pozdravni govori, točio se šampanjac…
A za par dana na Pinama pjevaće hrvatska zvijezda Vanna. Biće to “pjesma nad pjesmama”.
Uvažavajući trud i organizacuju kojom se slavi rođendan đedu JADRANU, mišljenja sam da je to ipak krnje slavlje. Proslava bi bila veličanstvenija da je đede JADRAN otplovio u kurtoaznu posjetu prijateljskom Dubrovniku, da se i sa Dubrovčanima podijeli radost događaja i obljetnice. Naprimjer, vođa Delegacije je, po mom skromnom mišljenju, trebao biti bojnik prof. dr Ivan Mašulović.
Možda će ova inicijativa biti razmotrena do 86-og rođendana đeda JADRANA.
BUONE FESTE!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].