Nadini muzički stađuni

3

Nada Baldić

Duga je muzička tradicija u Kotoru u kome s muzikom mnoga djeca gotovo prije propjevaju nego što progovore.
Mediteranske note u svojoj muzičkog butigi brižno godinama čuva i njeguje, prepoznajući talente od najranijeg uzrasta do starijih zrelijih glasova, kotorska muzičarka Nada Baldić.
Predsjednica Hrvatske kulturne udruge u Boki Kotorskoj „Stađuni od kulture“, Baldićeva sa žarom ljubavi prema muzici i rodnom gradu svoje aktivnosti usmjerava na razvoju  muzičke tradicije kroz, prije svega, rad sa mladima. Pedagoški, istančanog sluha i prepoznatljivog soprana, ova muzičarka svoj talenat i znanje nesebično prenosi djevojčicama i dječacima okupljenim u njenim dječijim klapama.

Što vas je motivisalo i godinama vam daje novu energiju za rad sa djecom od kojih stvarate buduće pjevače?

Nada Baldić: Ljubav prema muzici je osnovni motiv.
Ko je kao ja, rođen  u Kotoru gradu od fešti, karnevala, zabava , pučkih tradicionalnih svečanosti ,taj ne može a da ne propjeva ili da ne svira neki instrument.

Poznata  Muzička škola kotorska, a potom i Srednja muzička škola u Podgorici čiji sam đak bila, usmjerila je moj dalji profesionalni pravac muzikom obojen.

Posebno me zainteresovao rad sa djecom.

Volim izazove a djeca uvjek nešto novo traže, pitaju i zato sam ostala  sa njima kroz dječije klape i ansamble. Posebno volim pedagogiju, tu nalazim sebe i dopunjavam se. Za rad sa najmlađima treba pacijencija ,strpljenje i upornost.
Treba znati oslušniti njihove glasove i formirati ih u pjevače. To ne ide brzo. Potreban je rad, stalne vježbe i probe.
Da bi djecu zainteresovali morate se spuštiti do njihovih razmišljanja i negdje biti i samo dijete, koje ja svakodnevno pronalazim u sebi.

Inače volim da se organizujem i isplaniram sve na vrijeme, i svoju zamisao  sprovodim u djelo, tu sam uporna.

Ako primijetim da dijete ima talenta tada ne puštam. Motivišem, dajem snagu i učim ih kako da istraju.
Pričam im o svemu onome što je  meni predstavljalo problem u njihovim nježnim  godinama i slično.
Dajem mladima sa kojima sam oformila klapu Marineri i ženski kvintet  svoj   primjer, mojih  prvih  nastupa i tako krenemo u iskren razgovor pa zajedno rješavamo probleme koji su neminovni  na njihovim prvim muzičkim skalama.

„Stađuni od kulture“ u okviru HKU iznova otkrivaju nešto novo, kroz brojne programe čiji ste organizator. Podsjećamo na „Muzički pozdrav ljetu“, zatim muzičko zabavnu feštu pod nazivom „U zagrljaju Boke“ i posebno festival zabavne muzike pod nazivom Gglas Boke čiji ste miris nakon dugo godina upravo Vi vratili.

Nada Baldić: Da, time se ponosim.

Sa muzikom sam se sprijateljila dosta rano. Moji prvi počeci u pjesmi su sa pokojnim ocem u duetu, na našim kućnim feštama. Topla su i emotivna ta sjećanja.
U Muzičkoj školi  imala sam dobre, izvanredne  profesore.
Pokojni Nikša Čučić veliki umjetnik i pedagog,nastavnik Slobo Bajkovic,pokojni prof.Nikola Gregovic koji mi je dao krila , pa nastavnica Greta Lučev koja mi je pomagala pri upisu u srednju muzicku skolu, kasnije pokojni profesor i slavni dirigent  Miroslav Homen koji mi je davao smjernice iz harmonije i solo pjevanja na Fakultetu.
Svima njima velika hvala i samo sjećanje na njih uliva  mi snagu da se radujem današnjoj djeci, njihovim uspjesima i muzici.
Stoga koncerti, koje organizujem uz pomoć prijatelja i divnih saradnika , te kulturnih i javnih radnika Kotora, Tivta, Herceg Novog.
Zatim festivali poput Zagrljaja Boke i Glasa Boke.
Prije neki dan održao se Glas Boke, festival kome sam poslije dugo godina vratila život . Pobijedio je i koronu i istina revijalno,  održao se i ovoga ljeta ispred kultne kotorske kafane Dojmi.
Posebnu zahvalnost za pomoć dugujem gospođi Ljerki Sindik iz Tivta koja mi je pomogla u organizaciji.
Dok je entuzijazma i poštenog rada postojat će Bokeška kartolina, jer je Boka neiscrpan izvor kulture i stvaralaštva. Moji projekti su vezani za moj rodni kraj tradiciju, i  za nove naraštaje. Zato živim ovaj život sa muzikom.

Nada sa kvintetom

Kako se snalazite u vremenu kada je kultura prilično zapostavljena a amaterski rad i pregalaštvo u kome materijalno i komercijala  nije imperativ ?

Nada Baldić: Snalazim se. Moj poziv može ali i ne mora otvarati vrata.

Ja uvjek kucam pa ko otvori.
Kultura je nažalost zapostavljena u ovim vremenima a entuzijazma je sve manje  jer je  imperativ novac. Talenti se gube, komercijala je prevagnula.
Šta reći, novac je postao prioritetan i na polju umjetnosti.
Moramo se mjenjati i korigovati  neke stavove, pokazati  mladim naraštajima  prave vrijednosti i učiti ih njima. Moramo radit na sebi i poštovanju sebe.

Na svojim leđima iznosete krupne projekte a prisustvo publike željne autentičnog zvuka i atmosfere pučke fešte ne izostaje.

Nada Baldić: Publika je uvjek tu i to me raduje. Daje mi snagu da nastavim dalje. Volim da pravim mix popularnih melodija  i klapske muzike.
Naš svijet je željan ovog izraza. U meni još uvjek živi duh minulih vremena koji se vraća i kroz klapsku pjesmu priziva sjećanja.

Taj mediteran i naš kotorski mot daje šug, i zato mi ni jedan krupniji projket nije toliko težak, jer znate da ćete razgaliti dušu svojih sugrađana i Bokelja koji žive za dobru feštu.

Osim rada i edukacije  najmlađih Vi i komponujete a nezaboravni su Vaši solo nastupi na koncertima i festivalima pa vas Bokelji ne zovu slučajno Tereza Kesovija  po boji glasa i načinu interpretacije.

Nada Baldić: Od malena sam pjevala Terezu. Taj sopran, te visoke bravure njene su mi mirisale na more i njegove čari.
Sa  pjesmama Tereze Kesovije, ikone naše mediteranske pjesme, sam odrastala.

Mladosti moja ljepa  radosti, Ne oplakuj nas ljubavi,Tajna života  i dr. refreni su u moj uhu. Kasnije sam na svojim koncertima birala baš te pjesme.
U svijet komponovanja oprobala sam se na festivalima Miris Mediterana sa pjesmama Idi sad i Ostani a potom i mnogim drugim.
Komponovala sam pjesmu Samo jednom da se vratiš, pa  kompoziciju pisanu za klapu pod nazivom  Na Muo.  Izdvajam  kompozicije Zvone zvona, Gospe moja itd.  Obožavam pisati duhovnu muziku, tu nalazim sebe i svoj mir .

 Muzika čara i dočarava a Vas ispunjava, ne dozvoljavajući da napravite pauzu i preskočite koji stađun od kulture.

Nada Baldić:  “Stađuni, stađuni moji di je sad ono proliće cvitno
Stađuni,stađuni moji
I lipo lito vedro i sritno.

Dok jesen stere lišće na stazi
Ruke mi stišću o zime mrazi

Stađuni ,stađuni moji..stađuni” , pjesmom  je odgovorila Nada.

Dubravka Jovanović

 

3 KOMENTARI

  1. Krasna priča. Nada Baldić je jedna vrijedna i tiha osoba puna ljubavi. Muzika joj je život. A kakva je u biti najbolje govore djeca sa kojom radi i koja je obožavaju.

  2. Lijep razgovor.
    Bravo Nado.
    Malo je tako skromnih a vrijednih ljudi koji tiho rade i ostavljaju svom gradu.

  3. Jedna divna skromna Kotoranka, iz poštene porodice, tiha i nenametljiva a veoma plodonosna u svom radu. Osjeća ovaj grad i njegovu muzičku tradiciju, daje mu se i izvlači ono najbolje a skriveno.
    U današnjem svijetu ,kada je kultura najvećim dijelom zanemarena , pravo osvježenje i užitak , makar za nas Kotorane je bila ova revijalna pučka fešta
    Hvala Nado. Izdrži u svojim nastojanjima, zarad djece kojima se posvećuješ , zarad stare tradicije i nas koji u tome uživamo

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.