Ne može se kupiti osmijeh Ljuba Čupića

2
mr Željko Rutović

Piše mr Željko Rutović

Nikšiću ,,darovima“ u pohode

Nećete naći primjer u političkoj parlamentarnoj praksi u kojoj lokalni izbori dobijaju značaj državnog, regionalnog, pa ako hoćete u zamišljenim snovima i projekcijama i geopolitičkog karaktera. Tu (ne)stvarnu sudbinu na svojim plećima nosi Nikšić. Nije mu prvi put da ga pohode znani i neznani, ali kao nikada do sad, mnogi se naprečac sjetiše i uželješe svoje ,,rodbine“ kojima se nekulturno za gosta, sa grbače ne skidaju već sedmicama. I sve to samo ,,rođaci“ iz srpskog sveta. Drugih ,,rođaka“ i nema. Čudni li su ,,rođački“ putevi. Nije ni vrijeme praznika, odmora ili nečeg sličnog, ali jeste njih, rođaka koji dolaze sa čudnim poklonima iz tog dalekog sveta. Ne žale rođaci ni na tehnici, a ni na novcu. Kakve boce i bombonjere. Nijesu ovo bilo koji izbori. Ovdje ,,rođaci“ rješavaju sudbinu svetosavlja, svetih interesa, jezika i crkve srpskog sveta. Kakva infrastruktura, kakvi trotoari i ulice, ima ko u Beranama da o ulicama brine.

No, ne zaboravite, vi koji naprečac pohodite Nikšić ovih dana i (s)vi koji mu donosite ,,darove“ onako kako se to gostu ne čini, bilo da ste zvani ili nezvani, ili ,,prijateljima“ samozvani, tek ničim i nikad nećete moći kupiti vječni osmijeh Ljuba Čupića uzidan u biće, dušu, kosti i temelje grada slobode. Kao i Sloboda i Pobjeda nosi samo jedno ime. Dolaziće, i odlaziće ,,pobjednici“ ali nikad niko nije živio, boravio, niti se u Nikšiću pamtio, ako se gradu slobode sa poštovanjem i dužnim sjećanjem nije ophodio.

Doći će i proći izbori, ali znajte da je grad u kog dolazite, davno i za vazda, vječno odabrao, prkos i ponos Ljubovog osmjeha kao znamenja etike i estetike crnogorske slobode. U kosmogoniji višeg reda gledaće vas Ljubo, gledaće vas i svi njegovi sljedbenici, pratiće vas osmijeh kome nijeste ni vični, ni dični. To je ukras lica Crne Gore koji se ,,poklonima“ u prolazu ne ruži. To je osmijeh koji ide uz obraz onoga ko drugog poštuje i čuva.

Baštinici i čuvari istinske slobode, heroike i tragike u borbi za čast i slobodu, ostaju vječno Čupić Ljubo i Baletić Joka, ostaju crnogorske patriote, komite, borci i antifašisti, pa zato nikad i niko ko slobodi tog duha nije pjevat sviko, ne može se oslobodiocem zvati, pa ma kakav ,,dar“ pokušao dati. Ne zaboravite, Ljubovo civilizacijsko vječno nasljeđe niti se kupuje niti se prodaje. Možete mu mrtvom nasljeđe i spomenik ružiti, ali veličinu slobodarske heroike, nikada Nikšićanima i Crnogorcima otuđiti.

Ne zaboravite, nadživjeli su i Ljubo i Nikšić prolaznike mnoge, zalutale i zabludjele u ideologiji mržnje ,,goste“, nadživjeće i mnoge njima slične, nadživjeće jer sloboda nosi samo jedno ime, tamo đe u razlikama, poštovanju i dostojanstvu različite vjere, kulture, imena i prezimena žive. Za neznance te slobode, smijeh Ljubov biće vječna i patnja i pratnja. Jer, sloboda taj crnogorski rodni list se ne kupuje, ona se živi. Zato, nije svaki ,,dar“ za uzdarje niti je svaki gost domaćina vrijedan. Dođete i prođete, u vaš svet pođete, a u vremenu ostanete nepomenikom, prolaznim, nebitnim i malim za vječnost slobode Ljubovog grada, svjetionikom svjetova dobra koji uvijek bijaše otvoren i srdačan za Građanina svijeta kojima se u svojoj istoriji i kulturi ponosio i o djelima njihove trajne baštine s poštovanjem zborio.

Konačno, obzirom da ne mislimo svi iz glave jedne kašike, vi što sa ,,darovima“ po zadatku vaše centrale Nikšić pohodite, još brže za sveto ime časti i crnogorske slobode prolazite.

2 KOMENTARI

  1. Osmjeh Ljuba Čupića je istorija, a grad Nikšić aorta u geografiji crnogorskog krvotoka. Danas bi da ovladaju gradom pod Trebkjesom našljednici onih, pred čijim se strijeljačkim cijevima osmjehnuo besmrtni heroj. Danas bi da Nikšićem vladaju oni koji bi da strijeljaju Ljubovu besmrtnost. Prisjećam se kako je govorio nekakav zlosrećni student pred spomenikom velikanu- jednom smo te strijeljali pa ćemo opet -.
    Jedna od riječi koja mi je obesmišljena do nivoa gađenja je riječ “Pomirenje”. Ne može biti pomirenja koje izjednačava dželata i žrtvu, saradnike okupatora sa borcima za slobodu. Ginulo se za tu slobodu sa pjesmom na usnama, sa ponosom u grudima, izginulo uglavnom ono najbolje, malo je od takvih preteklo…Preteklo ono što je uglavnom bilo tanjevina, poduprlo jedno drugo da izdajstva i nepočinstva prikrije. Čekalo da dođe njihovo vrijeme. Uz obilatu pomoć onih iz susjedstva, koji su već svoje zločince rehabilitovali, a izdajnike sa junacima poistovjetila.
    Stižu nam nekakvi ogavni vjetrovi, kakvi nikad na ovim prostorima nijesu duvali. Nadjačaće ih osmjeh Ljuba Čupića i uzajamna ljubav grada Nikšića i njegovih ponosnih građana!

Leave a Reply to Robinson Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].