Nedžad, vlasnik malog hotela, velike duše

2
Nedžad Hasanaga

Piše: Željko Rutović

Nedavna promocija „Komune“ u Ulcinju, časopisa za njegovanje baštine i kulture sjećanja, priredila je kako to samo život zna, neposredni susret i sjećanje trajnog karaktera.  Naime, dragi prijatelji i kolege, ugledni esejist i pisac Ramiz Hadžibegović, direktor „Komune“ Amer Ramusovic i moja malenkost, tog majskog dana i večeri bijasmo gosti malog hotela „NOBEL“, tj. njegovog vlasnika Nedžada Hasanage, koji će svojim izuzetnim gostoprimstvom, profesionalizmom i  srdačnošću urezati sjećanje vrlog primjera najboljeg turističkog domaćinskog lica.

U vremenu sveopšte ravnodušnosti, otuđenosti, površnosti, banalnosti, pohlepe i grubog materijalizma, dragi domaćin malog hotela, a čovjek velikog srca i duše, Nedžad, budi i razgorijeva vatre nekog, gotovo i ne slučajno, zaboravljenog ljepšeg svijeta. Kao da je došao sa neke  planete blagosti i carstva osmjeha, srdačnosti i poštovanja, on nas je od prvog kontakta, čvrstog stiska ruke i domaćinske kafe osvojio, darujući nam ono što se novcem ne kupuje. Darovao nam je čitavog sebe, svoju prisnost i uljudnost posebne patine, koji goste dočekuje, o njima brine, prati i pamti ne kao broj, već jedino i samo kao ljude. Pa, može li više i bolje !

Svjedoče mnoga hotelska iskustva, priče, utisci, sjećanja, zapisi i simboli koji memorišu i čuvaju tragove Nedžadove široke i tople duše.

Može čovjek biti u nekom velikom hotelu, imena, luksuza i broja, uživati u sadržajima njegovih zvjezdica brenda, ali malo gdje može sresti sjajnu zvjezdicu Nedžadovog  gostoprimnog srca. A to je, znamo, najskuplje i najtrajnije. A sve što je trajno to je i rijetko, kao sto su rijetki ljudi i turistički poslenici kao naš dragi domaćin Nedžad.

Govoreći o svom životnom i radnom putu, onako tiho i nenametljivo, sa iskrenošću, emocijom i vizijom, portretisao nam je puteve kojim se rjeđe ide. Nije birao prečice, lake i na tren zavodljive puteve. Naprotiv, svaki centimetar porodičnog posla i hotela NOBEL, svjedočanstvo je upornosti,volje i  ustrajnosti što su najdraži i najslađi putevi kojima se u novom susretu i dolasku raduju  njegovi gosti, koji se vremenom toliko odomaćiše doživljavajući ovaj hotel  intimnim  kutkom slobode svoje duše.  Takav osjećaj, uzvišeni i trajni, nema cijenu, niti se ona može izraziti novčanim putem, jer onda ni rečeno domaćinstvo, duša i sloboda ne bili to što jesu.

Dok ima Nedžada, njegove plemenite i vrijedne porodice, onda ima svijeta nade i svijetla u sve više zagušenim tunelima današnje samodovoljnosti i licemjerja vulgarnog karijernog potrošačkog drustva u kojem se covjek “poštuje” po onom što ima, a ne po onom što on stvarno jeste.

Možda bi svijet, i ne samo turistički, trebao da izgleda upravo ovako kako ga živi i u njemu radi Nedžad, onda nam svijet srdačnosti, ljubaznosti i čovječnosti ne bi bio dalek i stran. No, kako taj ljepši svijet izgleda i kako je u njemu prijatno biti, boraviti i prijateljevati govori upravo Nedžad Hasanaga, dobri duh ljudskih svjetova dobra.

Vjerovatno da nista nije slučajno. “Komuna”, časopis kulture sjećanja, Ramiz Hadžibegović, velemajstor pisane riječi kojom čuva tradiciju, običaje, ljude i vremena, da bi sve bilo kako zbori njegova najnovija knjiga eseja “SKUPLJENO OD ZABORAVA” , i naš domaćin Nedžad povezali su se nitima duše nezaborava u hotelu u kom rekosmo nijeste broj, već naprotiv idete i vraćate se tamo, gdje vas čeka neko Tvoj-Nedžad Hasanaga.

A kad vas neko takav čeka, dočekuje i prati,vi se pomalo, gotovo zbunjeno pitate: da li u njegovom ušuškanom hotelu vi spavate ili sanjate san za nezaborav.

Jedan Čovjek, jedan mali hotel i velika java kao najljepši san koji se pamti, prepričava, vidljivim znacima dobra tumači i kao takav se drugom za sjećanje i sreću želi.

 

2 KOMENTARI

  1. Ovaj hotel bi se mogao zvati DUŠA.
    “Među javom i međ snom”,nitima dobrote, ispletena je ova priča, perom ČOVJEKA Željka Rutovića.

  2. Ovakvi ljudi treba da imaju promociju i da se o njima piše i priča. Turizam nije samo sobe i restorani, današnji turisti vole i nešto drugo, vole da se susretnu sa ljudima da popričaju, da se osećaju kao kod kuće.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]