Nojeva barka

8

Piše: Dubravka Jovanović

….A kiše su se slile u cvjetove agava. Arsen sa onom njegovom nostalgijom šansonijera  od  koje se raskiša misao i duša.
Moja ode na žici ovog kišnog bluza bokeškoga.
Ode i ljeto ovo a na rubu njegovom osta skraćeni dan za doček jesenje kantate.

U ovoj stalnoj prolaznosti za koju moćni i oholi misle da se njima ne dešava, i da su vječni, a obični i „mali“ od briga i ne primjećuju, jer ih kao tovar drva na leđima, čeka  hladna i skupa zima. Drva najskuplja do sad, 70. a i do stotke gura metar.

…A dva sina treba poslati na studije. Drva treba nabaviti za nas troje koji ostajemo ovdje. I dužan sam. I uopšte , cijelog života ne uspjeh da odgonetnem tu, za mene nerješivu, zagonetku: kako, na pošten način, ne štedeći trud  i dajući uvijek kvalitetan učinak, zaraditi dovoljno za život…piše Leso Ivanović  pjesnik  nervom  u nerv, reći ću. Emocijom u krš ovaj i njegove ljude. Maestralni slikar pejzaža duše i prirode . PJESNIK. Ali po meni, ni poznat nit priznat koliko valja koliko treba i koliko zaslužuje kosmičkim svojim dometima duha.
E, to smo mi.
Samo ne svoje. Otkud pop u svom selu. Ni popa, ni sela pravoga više, i to je istina.
Tuđe hoćemo. Svoje ne priznajemo.Tuđe je bolje i jače i pametnije.
Takvi smo. Nikakvi. Prokleto prodati na sitno. Kompleks „maloga“. Faljinka, što li?
A što Aleksandar Leso Ivanović u velikane? Pa on je naš.Crnogorski .
Zašto Vito Nikolić PJESNIK nad pjesnicima , PJESMA  nad pjesmama ? Ko su i zašto kad mogu uvozni?
Odlutla mi misao za nepravdom, koju, bojim se niko ne ispravi.

Kišni bluz u Boki. Kap po kap kricima galebova što se sele na bove.
Prvo se štima srebrna žica lake munje, pa se pusti niz jugo.
Juži ova jesen. Neizvjesna.
Što li nam i koje plodove sprema ? Teško se slatkima nadati, sudeći po najavama gorkim, onih koji i dalje zemlju moju guraju u tuđu kuću.
Kažu na sve su spremni i neće lako puštat vlast koju su izgubili sjutri dan pošto su je dobili. A dobiše je nekog  glupog avgusta, kada je, kako legenda kaže, Oktavijan Avgust pravio budalu od sebe. Oslobodioci ( kako sami sebe zovu) koji su nam zapatali slobodu, nijesu se više mogli izglupirati niti napraviti  veće budale od sebe. Ali, tamo njima..
Što ćemo i đe ćemo mi obični, koje čeka zima sa najskupljom strujom (ako je bude) i drvima čija cijena i dalje raste.

Evropa sad i s njima, odgovor  je.  Njihov.
S njima u neku njihovu novu Evropu?
S njima koji  bi pravdu bez suda, državu bez većine, Skupštinu bez Ustava .
Podijeljeni, posvađani , popljuvani između sebe, pokradene časti i obraza, pokorni do koljena tuđincu, provaljeni u svakoj njihovoj „istini“, bi da se pitaju, da vladaju i da zavađaju i dalje.
Moja se misao zaustavila na sliku u mandraću, jednom od brojnih u kamenom vezu sa dobrotske bande. U njemu, jedna se barka topi.
Možda pušta na sve strane…
Nojeva mi barka  iz biblije u oko uđe, pa na dušu pade. Može li nas spasiti od potopa?
Kristal granat s Lovćena, meni se čini, osvjetljava barku, moguće i ovu u mandraću  danju i noću za vrijeme crnih oblaka.

Nerviraju me najave narančastih alarma itd. Neka bude što biti ne može….
A kiše su se slile u cvjetove agava i ljetu je kraj.

Foto: Radio Skala

8 KOMENTARI

  1. Arsen u duši…Rej Čarls pjeva “Vrijeme plakanja”: ” Kad u grlu stane riječ, a bol te guši..” Bol za izgubljenim, sramota za bezobraštinom i nepočinstvima ovih “strašno vjerujućih i pametnih”.Bol guši, moja Dube, no ničija nije dovijeka gorela.

  2. I reče Noa bogu” Nemoj više nikada ovakav potop poslati i unuštiti toliko ljudi”
    A odgovori Bog Noi ” Neću , oni će se sami još više uništavati”

  3. Posvađani sa istinom ta đubrad bi da nam kroji i da vladaju kako su nam pokazali koliko znaju u ive dvije godine.
    Ipak vjerujem u snagu mladosti i u Belveder naše snage i pobjede crnogorske.

  4. Kuća pored mora
    Božanstvena poezija Arsen da, da i jedno vrijeme romantike i ljubavi.
    Divnih ljudi i emocija.
    Danas smo u govna do grla .i to je naša poetika.

  5. Oće li nas barem Bog spasit kad mi jedni dtuge nećemo.
    Politika pusta a skupoća i život.
    Struja i drva i obuća, knjige đeci i jakne ?
    Ko može može a sve manje mogu.
    Samo bogatuni i lažovi.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]