Obrad Pavlović: Brisani prostor

4
Obrad Pavlović

Jedna od najbizarnijih knjiga, koja se neprekidno dopisuje je Ginisova knjiga rekorda. Gotovo svakodnevno se širom ove naše namučene planete obori nekakav rekord. Tako je neki dan oboren rekord u neprekidnom štucanju, a malo prije toga skok u dalj sa štakama… U ovu knjigu bi mogao da uđe i Kotor i to bez konkurencije. Nema mjesta na kugli zemaljskoj koje je takvom brzinom gubilo sve atribute grada, a imao ih je kao malo koje Naseljeno mjesto. Neka neko ne pomisli da je veliko, početno „N“ greška, jer upravo je taj status Kotor dobio, rekao bih potpuno zasluženo.  Još od vremena kada je izgubio gradsko pozorište počeo je sunovrat grada. Počivši akademik, velikan Pavle Mijović je neprekidno ponavljao da bez kulturnog naslijeđa nijedan narod ne može pretendovati da opstane na mapi civilizacijskog svijeta. Beznačajna nam je izgleda i drevna latinska izreka  „CULPAM MAIORUM POSTERI LUUNT“, Potomci ispaštaju grijehove predaka! Uzaludne su bile opomene mudrog Pavla Mijovića i drugih mudrih i stručnih ljudi, za pozorištem je odlazilo toliko toga što je Kotor činilo gradom, da je jedina sličnost sa jednim takvim entitetom još moguća sa poznatim gradom iz tridesetih godina prošloga vijeka, odnosno vremena prohibicije.

Gubio je Kotor jedan za drugim privredne subjekte po kojima je bio prepozat kao jedan od najrazvijenijih na prostorima ex Jugoslavije. Čak i njihovo puko nabrajanje bi oduzelo isuviše prostora, a djelovalo bi deprimirajuće na potencijalne čitaoce, ionako ne prećerano sklone čitanju.

Kada je nedavno iz Kotora otišao „Jugopetrol“ nekada ponos Kotora i Kotorana, govorilo se da više nema kud nadolje, ali izgleda da ima…Prilično se dima prašine i magle nedavno podiglo oko „Markata“…Đe ima dima ima i vatre, a magla i prašina se uvijek dobro prodaju.Čak i kad prodavači magle i prašine uspiju da me verbalnom ekvilibristikom uvjere da griješim, vremenom mi dešavanja daju za pravo.Poznato je da Kotorani mlako i neuvjerljivo podignu glas protiv nečega tek kad je to beznadeždno kasno. Više se sve svede na kafanska gunđanja i rekla-kazala u povjerenju.

Nije svako zlo za zlo. Kao što se nekada išlo na šoping ture u Trst, sve dok  neki naši inventivni poslenici nijesu došli na ideju da otvore buvljake, tako ćemo na zelene pijace ili peškarije ići u Veneciju ili Kataniju… Sve dok i oni ne nauče nešto od nas pa pozatvaraju svoje markate.To će nas usmjeriti prema Egiptu, đe se na pijacama još uvijek nekontrolisano prodaje sve i svašta.Na štandovima ima poveliki broj prodavača koji vam neće ništa prodati ukoliko odmah pristanete na  cijenu, već od vas traže da se cjenkate.Ovim se suptilno želi staviti do znanja da pijaca nije samo mjesto prodaje i kupovine već i svojevrsne spiritualne dimenzije kojoj je nemoguće odreći veliki civilizacijski značaj i čak profilirajući uticaj na lokalno stanovništvo. Susretnu se ljudi pozdrave u prolazu, zastanu i popričaju, šapne se najnoviji trač ili ćakula…

Nijesu za potcjernjivanje ni ogromne istočnjačke pijace Indije i Kine. Tamo ćemo ići kad nam zatreba vezica peršuna ili glavica bijelog luka protiv uroka.

Očekuje se da na mjestu hotela „Fjord“ nikne velelepni parking, a izgradnja nečeg nalik tome očekuje se i na mjestu nekadašnje „Elektoboke“ Hronična deficitarnost parking prostora bi se time značajno smanjila, a još značajnije kada na red dođe i gradski park. Uostalom naziv „park“ je samo skraćenica od parking…Za početak treba posjeći onoliko drveće, jer zaboga šta će drveće u naseljenom mjestu, – drveću je mjesto u šumi. Većina tog drveća iz nikad do kraja razjašnjenih razloga u jesen odbacuje svoje lišće neugodno prljajući ulice, trotoare i pločnike. Treba posebno i plaćati ljude za čišćenje, a nije beznačajno da su to uglavnom ljudi iz inostranstva.U proljeće drveće privlači različite vrste ptica koje dodatno prljaju naselje. Uz to i nesnosno kriješte i pijuču. Neki to nazivaju pjevanjem, ali recite mi – da li je nekada neka ptica učestvovala na takmičenjima „Zvijezde Granda“ ili imala koncert u Maximusu-.

Iz svega navedenog nameće se zaključak da sve u svemu i nije tako loše izgubiti status grada. Vremenom će nas sve manje obilaziti ovi dosadni stranci, koji samo prave gužvu po tijesnim gradskim ulicama, zasipajući ih gomilama smeća. Zbog toga je najbolje da čekamo slijedeći zemljotres ili kakvu sličnu kataklizmu, pa da nam opet stignu kakve pare od međunarodne pomoći i solidarnosti. Drukčije nam izgleda nema spasa…

Nešto sam razmišljao i o tome šta bi se moglo učiniti sa morem, ali o tome ću drugom prilikom. Do tada rijetkim čitaocima ovog mog, žanrovski neodredivog teksta preporučujem roman nobelovca G.G. Markesa „Jesen Patrijarha“…

4 KOMENTARI

  1. Unaprijed se izvinjavam gospodinu Pavloviću. Divan je članak napisao, ali mi ipak moramo da malo dodamo i dabome, pokvarimo ono što je mislio. Dabome, moramo jer i nemamo druge prilike da se javimo osim da pokušamo da , makar i na krivom mjestu, dodamo nešto što i nas tišti. A nas dobroćane tišti i te kako. Jer jednako kao što stanovnicima starog grada smeta velika gužva ispred zidina, nama smeta što ne možemo proći pješice do grada, doći vidjeti što se događa na pjaci od rive, u Tabačini, jer su nam sve trotoare, kobajagi određene samo za pješake, zauzela kola. Zauzeli tako što neće da makar dijelom kola ostanu na magistrali, a nama ostave pola metra da prođemo, nego se protegnu koliko mogu po cijelom trotoaru, i pokušaj proči pješke pored njih. Ako im nedajbože zamjeriš i pitaš što ne parkiraju dijelom kola na putu, kažu da nisu ludi da im druga kola udare u auto. A to što če nas pješake druga kola udariti kada idemo magistralom jer ne možemo drugačije proči, to nije važno, makar da se radi o kobajagi našem trotoaru. Ali da ne duljim, svi vi znate da je za ovo nadležna komunalna policija, ali volio bi da oni tu stvar rješavaju tako što će izaći iz svojih kola i pokušati srediti ovaj nered, a ne kao što sam jutros vidio, komunalac je iz kola trubio u Dobroti taksistima da se maknu sa pozicija koje su zauzeli, i mirno nastavio dalje a da ništa konkretno nije uradio. A imaju komunalci nova kola, mora im se priznati, i sva moguća signalizacija im je ugrađena u auto, sve će oni srediti, živi bili pa …….

  2. Kao da sam ja pisao jer ovako identično mislim. Izvanredan tekst i na žalost ne baš vedre prognoze ali neka ostane bojazan kao utjeha za sada. Neće valjda i MARKAT????Neka nose kada glasnog protesta nema.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].