Obrad Pavlović: Slama od koje se ne prave ni lutke

3
Obrad Pavlović

“Forsan et haec olim meminisse iuvabit” Možda će jednom biti prijatno sjetiti se ovih jada.

“Pariske žrtve ne samo da su nedužne nego su i žrtve fašizma ništa manje nego bilo ko je stradao u konc logoru ili u osvetničkim streljanjima građana u Kragujevcu, sve sa “četom đaka u istom danu”. Ideologija u ime koje su ubijeni je ideologija brutalnog porobljavanja, preziranja života i slavljenja smrti. Sav njen “pravednički imperijalizam naprosto je zgodna a isprazna retorika, imali ste toga i kod jednog Musolinija pa šta? Njima “Zapad” smeta naprosto zato što ih iz ma kojeg razloga i motiva silom ograničava u njihovoj brutalnoj samovolji, u tlačenju svih drugih – sopstvenih građana”

Izvinjavajući se autoru navedenog teksta, Teofilu Pančiću, što ga citiram po već prilično nesigurnom sjećanju, ali je mnogo bitniji povod za citiranje ovog naizgled nasumično izabranoog eseja.

Prisjećam se kako sam često u kultnoj podgoričkoj knjižari “Karver” satima sjedao slušajući brojne briljantne književnike, kritičare, esejiste, dramaturge…Smjenjivali su se Enver Kazaz, Kruno Lokjotar, Božo Koprivica, Boris Dežulović, Teofil Pančić… Neke od njih sam poznavao od ranije sa nekim sam se upoznavao izmjenjujući konvencionalne pozdrave. Bili su tu prisutni i neki koji su zauvijek živi, ali su odlučili da više ne budu sa nama, iz razloga koji mi vremenom postaju sve jasniji. Sa nama više nijesu Predrag Lucić, Mladen Lompar, Slobodan Milatović…Za njima ostali oni koji nikada nijesu bili živi i nikada neće biti, a htjeli bi. O njima je minucioznu studiju napisao Milovan Danojlić u knizi “KAKO JE DOBRISAV PROTRČAO KROZ JUGOSLAVIJU”. To su oni koji bi da se uzdignu iz nepostojanja iz blatnjave nemoći. Preporučujem ovu knjigu svima koji drže do sebe, a i onima koji ne drže…Možda će početi! Još preciznije je o tome progovorio Kiš u “ČASU ANATOMIJE” u svom obračunu sa nacionalizmom. “Ciljevi nacionalista su dostižni…dostižni su zato što su skromni, a skromni zato  što su podli…

Prepuštam se tako sjećanjima koja me odvlače od sive svakodnevice. Ovlašno poznanstvo sa Teofilom Pančićem pomoglo mi je u jednom izuzetno delikatnom trenutku. Moj veliki prijatelj slikar,  ikonopisac i posljednji autentični balkanski revolucionar, Bogoljub Arsenijević Maki, uhapšen je prilikom pokušaja da uđe iz Crne Gore u Srbiju. Uhapšen je po potjernici raspisanoj još u Vrijeme Slobodanovog režima od kojeg je osuđen na višegodišnji zatvor, iz kojeg je uspio spektakularno da  pobjegne i ostane na slobodi do 5. oktobra. Slobodanov režim  je ukinut, u velikoj mjeri zahvaljujući Makiju, ali presuda nije. Poslao mi je poruku da se nalazi uhapšen u policijskoj “Marici”, koja ga sprovodi u Valjevski zatvor. Prvi koga sam se sjetio bio je upravo Teofil Pančić. Uzbunio je javnost i političke lidere što je rezultiralo brzim Makijevim oslobođenjem.

Sve ovo je sačuvano u mojim dnevničkim zabilješlkama, a da li će od toga biti i nešto više -vidjećemo…Povod da o ovome pišem je nedavno zlosrećno i neuspjelo gostovanje Teofila Pančića u Kotoru. Ne bih imao ništa protiv da ga je u našem gradu dočekao neko kalibra Miloša Miloševića, Rajka Vujičića, Don Branka Sbutege…Oni su od onih koji su izabrali da više ne budu sa nama. Zbog toga su Teofila Pančića pozvali oni koji sa nama dišu isti vazduh, ali ne dijeleći više niti jednu vrijednost, pogotovo ne sa gospodinom Teofilom. Umislili da su satiričari ili daleko bilo književni kritičari. Zasad znaju to samo oni i zbog toga to neprekidno ponavljaju, misleći da to tako mogu i postati. Prva mjera je da moraju biti držani na pristojnoj udaljenosti od istinskog kniževnog kritičara, koji je dobro došao u Kotor kad god to poželi, ali u društvu kakvo zaslužuje .Iskreno se nadam da ću to dočekati.

3 KOMENTARI

  1. Gospodine Pavloviću,
    Taj ni slame u glavu nema a vidi se ko je krug zaokružio.
    Vijesti sa kampanjom i animatorke svojih interesa i to dobrih novčanih i političkih.

  2. Kad neko bira velicinu, mjeri je prema sebi. Nek bude kao ja ili mozda malo nizi. To je i bio izbor Kruga , koji nije imao cetiri coska. Pozvati neke velikane, za koje smo smatrali da to jesu i posaditi ih za sto sa prosjecnim kvazi satiricarem , koji unazad 3 g nista novo nema da kaze, bila je sramota kruga. Ili mu je to nametnuto, ili su mislili da Kotor nema nijedne bolje osobe da ostvari kulturni dijalog. ?A prevareni gosti, sto mogu nego da brane sebe i ono malo .novca koji su dobili. A cak i nemaju pojma ko je osoba sa kojom ce voditi dijalog. Pa posle kukaju na cenzuru. Ne na sramotu koju bi Kotor dozivio da ga predstavlja neko tmuran , nezreo, nekulturan, neznaven i nevaspitan

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]