Oće smjenu Radojke Rutović da bi imali još jedne Vijesti

Dio opozicije neće da potpiše Sporazum o slobodnim i fer izborima dok direktorica nacionalnog Javnog servisa Radojka Rutović ne podnese ostavku. Ucjena koju zdrav razum nikada ne bi smio da prihvati. Ali, da li se danas zdrav razum išta pita? Da li je razum taj koji  donosi odluke ili to u njegovo ime čini onaj drugi dio koji je davno već toliko obolio da ne može da prepozna vrijednosti koje demokratsko društvo gradi postupno decenijama pa i vjekovima. Sloboda medija je univerzalna vrijednost  u koju, kada taknete kao da ste trnom uboli u oko. A to upravo danas rade oni koji su verbalno prepuni demokratije a suštinski nijesu odmakli ni korak od totalitarne svijesti čiji su robovi istinski i sluge pokorne.
Politički komesari bi da usele svoje mozgove u programsku koncepciju RTCG  a to znači da bi, poput one Šešeljeve propagande iz vremena vladavine Zemunom svakim danom njihova nasmijana lica i propaganda jedine priče bili prisutni na malim ekranima Javnog servisa.
Priču možemo da obrnemo pa da kažemo, nema dogovora dok sa političke scene ne nestanu nekakvi Rakčevići, Lekići, Krivokapići. Oni moraju da odu trajno kako bi se oslobodio prostor za djelovanje zdravih snaga koje će Crnoj Gori da vrate dostojanstvo i jezik razuma koji su upravo njihovim djelovanjem izgubili svaku smisao.
Da bi se potpisao sporazum potrebno je da institucije sistema preispitaju poslovanje političkih biznismena koji bi da ucjenama dobiju još jedan svoj medij, pored onoga koji svakodnevno širi dezinformacije, ili kako bi se to kulturnije reklo- lažu na sva zvona kako bi zadovoljili političku misao onih koji ne mogu da okupe ni prost broj birača koji prelazi cenzus, a cenzusom i pravo na par hiljada eura ličnih primanja.
Sve se ipak samo na to svodi. Ako više ne može na veliko, makar da se uzme na malo. To nam je donijela demokratija i njeni vrhovnici koji su, pričajući priču o drugima ispričali najbolje onu o sebi samima. Sada su i sami svjesni, ali je ipak kasno. Politički, oni su bili minorni, a nakon najnovijih iskoraka biće još minorniji.
Zato poruka Radojki Rutović da ne poklekne ni po koju cijenu, da ne ustukne pred onima čija je vrijednost u svakom pogledu klimava i da sačuva dignitet Javnog servisa koji je ozbiljno ugrožen. Možda i naviše od njegovog osnivanja.

Slavko Mandić