NVO Montenegro International uputila je Otvoreno pismo stranim predstavništvima u Crnoj Gori povodom okupacije “naše države od strane Srpske pravoslavne crkve”.
Pismo prenosimo u cjelosti:
Vaše ekselencije,
Naša zemlja je okupirana! Nemojte misliti da koristimo riječ “okupacija” kao dramatično pretjerivanje kako bi naglasili našu poentu. Koristimo ovu riječ u njenom najbukvalnijem značenju i tvrdimo da naša zemlja jeste okupirana, ali ne kroz vojnu, već kroz klerikalnu kampanju. Mi, crnogorski narod, više nećemo komunicirati sa Vladom, niti sa institucijama koje su pod okupatorskom ingerencijom. Zato se obraćamo Vama. Vi ste poslenici Evrope, civilizacije, vi predstavljate i promovišete vrijednosti demokratije, građanskog društva, individualnih sloboda, prava na jednakost i prava na različitost – a sve ove vrijednosti su danas ugrožene u Crnoj Gori, sa tendencijom ka rapidnom pogoršanju istih.
Pogledajte danas Cetinje. Pogledajte jednu od evropskih Prijestonica, koja je odolijevala svim zemaljskim silama i oduvijek.branila svoje slobodno parče neba. Kroz istoriju, bez izuzetka, bila je vaš saveznik u oslobodilačkim ratovima koji su se vodili za oslobođenje Evrope i svijeta od klero-fašizma i svih retrogradnih snaga, a koje su usljed zamršenih i nesrećnih okolnosti uzele vlast u našoj državi.
Cetinje već predugo trpi neslobodu, nepravdu i bezakonje.
Posljednjih 30 godina Cetinjani i svi Crnogorci Badnji dan, najsvetiji praznik među pravoslavcima, proslavljali su u Prijestonici, jer se na Cetinju nalaze najveće crnogorske svetinje: Cetinjski manastir, mošti Sv. Petra Cetinjskog, grobovi Mitropolita Danila i knjaza Danila, Mitropolita Mitrofana Bana. Na Cetinju se nalaze i neke od najvećih svetinja za cijelokupni hrišćanski svijet: ruka Jovana Krstitelja i čuvena ikona Bogorodice Filermosa. A kako Crnogorci danas proslavljaju Badnji dan? Okupljeni na trgu, pod nebom, opkoljeni kordonima policije koja čuva podstanare Cetinjskog manastira.
Koga čuva policija od crnogorskog naroda? Ko su podstanari Cetinjskog manastira što kunu i vrijeđaju Cetinjane, Crnogorce? To su sveštena lica Srpske pravoslavne crkve sa sjedistem u Beogradu. To je isto ono sveštenstvo koje je blagosiljalo granate koje su padale na Dubrovnik, isti oni koji su ohrabrivali krvožedne srpske nacionaliste na genocid u Srebrenici i druge monstruozne zločine po Bosni. To su isti oni velikodostojnici što su stajali na Palama, rame uz rame sa Karadžićem i Mladićem, nazdravljajući uništenju Sarajeva, slaveći stradanje desetina hiljada sarajevske đece. To su ona lica koja su se klanjala Arkanu, međunarodnom kriminalcu kojeg je srpska obavještajna služba koristila za likvidacije političkih protivnika u Zapadnoj Evropi i u vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj i BiH promovisala ga u slavljenog komadanta paravojnih srpskih jedinica. Ti svestenici su priređivali počasne dočeke i odlikovanja Šešelju, haškom osuđeniku i glavnom teoretičaru i inspiratoru etničkog čišćenja u udruženom zločinačkom poduhvatu u cilju etnocidnog i zločinačkog projekta znanog kao “Velika Srbija”.
Na ratnim fotografijama 90-tih oni, sveštenici Srpske pravoslavne crkve su nasmijani i zagrljeni sa mašinkama i tenkovima. Tada, na drugoj strani smo bili mi – isti ovi Crnogorci koji su sa suzama pjevali “Oprosti nam Dubrovniče”, stideći se velikosrpske agende u čijem smo stisku i tada bili.
Kakav je istinski karakter Srpske pravoslavne crkve?
Velikodostojnici drugih pravoslavnih crkava opisuju SPC kao sektu unutar pravoslavlja jer baštini Svetosavlje, crkveni nacionalizam, čija je sintagma “jedan narod, jedna religija i jedna država”. Dakle, Svetosavlje je prepoznatljivi naziv za ovaj militantni, teokratski i klerofašistički kult unutar pravoslavlja. Isto ovo Svetosavlje zbog svojeg etničkog radikalizma nailazi na osudu drugih ljudi u pravoslavnom svijetu.
Samo se osvrnite unatrag na istoriju u zadnjih 70 godina – koja je to pravoslavna crkva u Evropi tako aktivno učestvovala u raznim ratnim kampanjama i gotovo svim političkim dešavanjima kao Srpska pravoslavna crkva? Počev od zločina u službi Hitlera pa sve do zločina u ratu u 90-im u Hrvatskoj i BiH.
U kojoj to drugoj pravoslavnoj crkvi na svijetu ima toliki broj pedofila i raznih drugih razvratnika i zločinaca? Čak je i u Velikoj Britaniji Srpska crkva došla na zao glas zbog pedofilskih skandala u eparhijama ove crkve u Kraljevstvu. Ali, to je neka druga priča. Vratimo se zlokobnom uticaju ovog kulta u našoj Crnoj Gori.
Trideset godina sveštenstvo SPC, okupatorske crkve u Crnoj Gori, krije svoju grešnu i zločinačku nakaznost iza božanskog mandata i crkvenog ustrojstva, skrnaveći spomen na slobodarsku i etičku Crnu Goru. Punih 30 godina ta i takva Crna Gora odolijeva udarima medijskih, vojnih, obavještajnih struktura Srbije i Rusije koje ne štedeći materijalna sredstva i diplomatske kapacitete, pokušavaju osujetiti crnogorski put ka Evropi, integraciju Crne Gore u evropske i evro-atlantske političko-bezbjednosne strukture.
U strategiji urušavanja građanskog i prozapadnog karaktera naše države, nezaobilazan i glavni oslonac je Srpska pravoslavna crkva.
Malo je falilo da pokušaj državnog udara 2016. g. uspije, da se Crna Gora potpuno destabilizuje, da se i u jedinu oazu mira i multietničkog sklada na Balkanu uveze rat – kao što je to učinjeno sa zemljama našeg susjedstva.
Optuženi i prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma, danas su dio vladajuće većine, a konstituenti te većine, uključujući premijera i njegove ministre, imaju jedan zajednički imenitelj – podršku Srbije i Rusije, a na unutrašnjem planu, podršku Srpske crkve i njenih velikodostojnika. Umjesto lidera u procesu evropske integracije i pouzdanog NATO partnera, Crna Gora je, uz prećutno odobravanje nekih zapadnih adresa, postala stožer ruske politike na Balkanu i poligon za velikosrpske nacionalističke i klerofašističke interese, koja predstavlja bure baruta na Zapadnom Balkanu.
Sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, usvojenom krajem decembra 2019.g., trebalo je da bude zadnji korak kojim će Crna Gora staviti svetosavski etnički radikalizam pod kontrolom. Time bi u Crnoj Gori zavladao mir, međuvjerski sklad.
Isto tako, ovaj Zakon je trebalo da konačno reguliše imovinski status hramova koje je SPC davno okupirala, te da omogući svim vjerskim pravoslavnim organizacijama, njenim vjernicima i sveštenstvu, bez obzira na nacionalnu pripadnost da učestvuju u bogosluženju. Međutim, SPC je, uz pomoć političkih i obavještajnih struktura Srbije i Rusije, besprizorno otvorenim miješanjem u unutrašnje stvari naše države, učestvovala u predizbornoj kampanji, plašeći sujevjerne ljude užasnim kletvama, proklinjući i njih i njihovu đecu ako budu glasali za dotadašnju vlast koja je udarila na ovu militantnu vjersku organizaciju. Čim su se dokopali kontrole nad minimalnom skupštinskom većinom, lideri Srpske crkve su počeli sa prekrajanjem pomenutog Zakona kako bi omogućili da njihova moć i dalje bude nedodirljiva za državne organe i da nesmetano nastavi da koristi okupirane crnogorske hramove i posjede.
I eto, danas su postavili ogradu!
Na djelu imamo segregaciju čitavog jednog naroda, koji, pritom, ima relativnu većinu u ukupnoj populaciji. Kako tumačiti sramne slike Badnjega dana na Cetinju? Pitate li se, kakvi su to svještenici, koji na ovaj blagi dan postavljaju ograde oko Cetinjskog Manastira?! Pred vratima manastira grupa vjernika srpske crkve, za koje se služi “zvanična” besjeda, a iza njih desetak vozila marice, kordon policije i ograda, što ih štiti od Cetinjana i Crnogoraca kojima je pristup zabranjen. Aktuelna vlast nam dakle, jasno stavlja do znanja, da smo građani drugoga reda, da nas tretira kao bandite i ekstremiste, čuvajući desetak svojih pristalica od nas ostalih. Slika mlade Crnogorke koja stoji na ogradi i govori “Pustite me da zapalim svijeću, hoću da zapalim svijeću u moj manastir”, dok policajac nepomičan, “profesionalan” posmatra njeno očajanje, naše poniženje, govori više od svih riječi!
Svi smo mi, kao ta mlada žena, očajni i poniženi. Očajnički pokušavamo da svoju đecu sklonimo od lica fašizma, da ih oslobodimo tereta koji sami nosimo već decenijama, da izborimo bitku i ne ostavljamo borbu njima u amanet.
Mi smo poniženi, jer su se prevarom i manipulacijom, vlasti dočepali oni koji simbolišu sve od čega su se građani ove zemlje, zajedno sa svojim međunarodnim partnerima, željeli zauvijek distancirati – od rata, zločina, šovinizma, destrukcije, primitivizma.
Postavljanje ograda i policijskih barikada i stvaranje vanredne situacije smišljeno je kako bi se isprovocirali Crnogorci. To je bilo namjerno kopanje po našim dubokim i nezacjeljivim ranama. Bio je to namjeran pokušaj da nas diskredituju. Ostali smo dostojni. Nastavićemo dostojnu borbu, baš kao naši preci što su zidali Cetinjski manastir svojim žrtvom i odricanjem, vjekovima ga braneći životom.
Ne može ograda da stoji na Cetinju! Ne može se ogradom protiv Crnogoraca u crnogorskoj Prijestonici!
Gospodo, vi svjedočite okupaciji, a ograničavanje slobode Crnogorcima da se kreću kroz njihovo Cetinje je jasan dokaz toga! Treba li da podsjećamo da su upravo Crnogorci bili ti koji su izglasali nezavisnost svoje države od Miloševićeve Srbije, izglasali otklon od zločina, izglasali put ka EU, izglasali članstvo u NATO.
Crnogorci su vaši partneri i saborci, gospodo!
Ne okrećite glavu od nas! Jer time okrećete glavu od svakog nevinog đeteta i svake nevine žrtve mučenih, silovanih i ubijenih u ime velikosprskih ideala, od svih stradalih oslobodilaca naše države, okrećete glavu od Crne Gore, od simbola njene samobitnosti.
Po svim međunarodnim uzusima, po međunarodnim pravu, vi ste pozvani da prepoznate ugrožavanje prava čitavog jednog naroda, a čitava međunarodna zajednica pozvana je da se aktivno uključi u rješavanje krize u u Crnoj Gori.
Konačno, imajte obzira prema generacijama diplomata vaših zemalja koji su oduvijek slobodno koračali Cetinjem, i koji su znali cijeniti zemlju koja im je ukazala gostoprimstvo i iskreno prijateljstvo. Budite njihovi dostojni nasljednici, poštujte ovu zemlju i njen narod, učinite da se sruše ograde koje je ova okupatorska vlast stavila pred nas. Jer to je ograda koja Crnu Goru dijeli od civilizovanog svijeta, to je ograda između nas i vas, ogradite se od takve ograde!
NVO Montenegro International
Tako je.
Bez pauze.
Sa svim detaljima i pojedinostima.
Slati im :hoce veliku Srbiju.
E neće!
Procitah dva pasusa i basta.Nijesam morao ni toliko, znao sam sto komite pisu. Prvo ne vjerujem da ni jedan ozbiljan ambasador ovo procitati nece, nego odma u kos, kad vidi od koga je,a jos tolika pisanija. Da je to sve tako kako pisete, dragi evivasi ne bi vas bilo u Cg dvije iljade nego dvjesto iljada, i ne bi imali nvo umjesto kanonske crkve. Lozili bi badnjake u svojim crkvama, ako vec ne priznajete mitropoliju Crnogorsko Primorsku. A imate dvije crkve, ne znam ko vam ih dade ali ih imate,pa ne vidim da tamo nalazete badnjake niti ih otvarate. A ovamo kidisete na Cetinjski manastir kao da vam ko brani da u njega ulazite. Ali zna se kako se u crkvu i manastir ulazi, vi ne znate. Ako mislite da ce raspopi i udbasi u mantiji ulaziti u manadtire i crkve tu ste se debelo preracunali.
A zašto ništa prethodna vlast nije uradila da odstrani SPC iz Cetinja?
Zato je nismo glasali, kao ni ove, a ni sljedeće nećemo !
Malo me je sramota od ovog naseg iznosenja problema ( da ne kazem prljavog vesa ) pred strane ambasade koje nas prije svega procjenjuju koliko smo kao narod i drzava zreli za prijem u EU.
Dosli smo u situaciju da je kako god okrenes jedna strana obespravljena i u pokusaju da razaznam sta se sve tu dogadja naisao sam na misljenje jednog njemackog drzavljanina , grckog porijekla koji se smatra najvecim evropskim strucnjakom za pravoslavlje. Njemacka vlada ga za taj sektor i sluzbeno placa.
Za probleme koji su primjeceni kod nas, taj expert je predlozio evropski sud pravde u Luksemburgu.
Procijenio je da obje strane imaju valjane argumente. Procijenio je i da nacionalizacija tj. oduzimanje imovine SPC-a bez naknade u danasnjoj evropi nije moguce.
Po pitanju samih svetinja crkvi i manastira ocijenio je da ce u tom SUDSKOM procesu KRUCIJALNO pitanje biti da li je kod prelaska svetinja iz jedne u drugu crkvenu vlast bilo NASILJA.
Bilo ga je svi smo culi za Krsta Zrnova i otpor koji je pruzao u svom dijelu Crne Gore. Taj otpor se osjeca i danas. Medjutim u drugim djelovima danasnje crnogorske federacije otpora prema SPC-u nije bilo ni onda ni danas.
Svi znamo da ga je bilo u oblasti Cetinja i u katunskoj nahiji pa stanovnici tog kraja imaju itekako dobre izglede da te svetinje u nekom procentu povrate za svoje vjerske potrebe.
Ono sta bi gradjani Stare Crne Gore trebali da shvate sta prije to je raznolika istorija krajeva u sastavu crnogorske federacije. Bahacenje bilo koje strane samo ce izazvati neslogu i daljnje podjele u ovom siromasnom drustvu.
Po svim pokazateljima brdo je u potpunosti zaboravilo ugovore iz 1918 – te gdje se spominje nekakva Boka , nekakvi Sandzak uz Staru Crnu Goru. Bolje edukovani znati ce da na ovom prostoru postoji i Stara Hercegovina te nacionalne manjine albanci, bosnjaci i hrvati.
Zato gospodo vise osjecaja jedni za druge jer ima mjesta za sve a probleme rijesavajte sudskim putem.
Pravilno! Danonoćno pisati ambasadama i drugim stranim, relevantnim predstavništvima! Neumorno! Također, čim Bajden stupi na dužnost, pisati njegovoj administraciji a pogotovu gospođi Olbrajt, koja vrlo dobro poznaje ovdašnje (ne)prilike.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].