PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (18)

7

Zoran Piperović

Nedjelja, 7.2.

20h

Ako je Stefan Nemanja okupator, kako to da je nagrada Miroslavljevo jevanđelje , skoro najprestižnija u Crnoj Gori.

Dobili su je, recimo, Nikolaidis i Zuvdija Hodžić.

Ovo ističem zbog jedne sitnice. Miroslav je rođeni brat Stefanov.

Da stanem ovdje. Ili još nešto treba da kažem.

Utorak, 9.2.
13:03h

Ne mogu iz sumornosti da izađem. Možda je to zbog činjenice da se ne trudim u vezi sa tim. Čekam da prođe. A ne znam šta treba da se desi da ode u prošlost. Kao što ne umijem da razlučim da li sam ja umočen u nju. Stvarnost se možda ruga svima. Pa i meni.

Sumorna je pomisao na budućnost ove nesretne, jadne otadžbine.

Na naše zdravlje. Sumornost – to je đavoli plašt – za osmijeh, optimizam, veselo lice, nadu, pokušaj.

Uzdam se u prolaznost svega. Jedno me plaši.

Narav nije prolazna.

14h

Zvao sam sudiju u Bijelom Polju i molio za odlaganje suđenja. Treba da pomognem sestri u vezi pregleda u bolnici.

Mladi čovjek. Kaže da bi volio da me upozna. Možda i nauči nešto. Prija to starim ušima. I znak je da svi lišeni sujete mogu u ovom poslu i da nauče.

Iznenadio se jedan mladi kolega iz Nikšića kada sam ga pozvao i pitao za pravno mišljenje.

Šalite li se, čika Zorane. Nisam se šalio, naravno. Njegovo viđenje pravnog problema, zbog kojeg sam ga zvao, pomoglo mi je.

Apsolutna samouvjerenost i sigurnost u svoje pravno znanje, siguran je put na čijem te kraju čeka sopstveno neznanje.

17h

Žao mi je što nijesam miljenik nekih mojih crnogorskih Srba, zbog mog stava da je Crna Gora naša matična država ( zar ovo treba uopšte isticati) i da treba da bude samostalna.

Oni mi to neće oprostiti sve do njihove smrti.

A možda ni nakon toga.

22h

Večeras je Hilton bio pust. U stvari i nije. Imajući u vidu da sam bio u društvu Mikana, Danila i Duške. Što je sasvim dovoljno. Ovo tim prije što svi skupa imamo preko 250 godina. Što nije malo. Nimalo. Koliko godina, takav i razgovor. Korona, vakcina, maska. I još po nešto.

23:35

Džez instrumentali, pepeljara boje osunčane čokolade, kohiba, otvorena balkonska vrata kroz koja tek rođeni dim nerado izlazi u podgoričku kišnu noć. I krempita.

00:15

Nestala je nekako, valjda ona zna kako, volja za čitanjem. Možda joj nešto smeta, uznemirava. Luka još i kupi poneku. Sreća, strpljive su, vrijeme ih ne ubija. Čekaju! Znaju da se na njih baca pogled, da im protok vremena daje na značaju. Poput nekog ulja na platnu.

Nadžive onog koji je napisao, nadžive i čitaoce.

Ne znam da li bi preživjele ignorisanje onih koji držeći ih u rukama , prelazeći očima preko redaka, nemaju dostojanstvenu pažnju, koja rezultira nepristojnim zaboravom.

Uzaludnost upotrebe, ureže ožiljak uvrede na licu tako svete stvari, kao što je knjiga.

Srijeda, 10.2.
15h

U Nikšiću danas na džamiji ispisano – Srebrenica, Turci …

Očekujem da se patisati neće.

Nema džamije u Crnoj Gori koja će biti pošteđena.

Providno ili ne, više nije važno.

Važno je da je odvratno.

18:17h

Sujeta ne da, da se oči otvore.

11:54

Uzeo sam Kafkinu “Metamorfozu” i odustao. Razlog je, između ostalog, što je to preobražavanje mene dotaklo. Baš. U mnogo čemu. Pa mi sada misli, koje su poput ispaljene sačme, na sve strane četiri zida, nisu potčinjene. Ne mogu ih po svakom ćošku juriti.

Još kada se sjetim da ih kao ovce koje ugone u tor, treba kako-tako, udenuti u mirniji dio glave kako bi san sarađivao sa mnom, odluka o odlaganju knjige čini se nužnim.

Ako se nešto radi iz nužde, opet se pokazuje nedostatak alternative. Kako god, odoh. Rvanje sa snom, suđeno je mojoj glavi. Prilično ispunjenoj nezahvalnim reminiscencijama.

Četvrtak , 11.2.

19:10

Starenje je tužna privilegija. Ništa kao ono, ne vraća sjetna sjećanja, na umrle roditelje, školske i ine drugove kojih više nema, žive odrastanja, ljubav. A odrasla djeca, pomisao na njih, daje da je ipak sve vrijedjelo.

21h

Listam, baš tako, Malufovu knjigu “Brodolom civilizacije “. I povremeno bacam pogled na krempitu. Na pola ostavljenu.

22h

Duva sjever, komšija ubrzanim koracima ide stepeništem. U hodniku jedna žena viče. Meni je dosadno.

Petak, 12. 2.

16:14h

Đorđije me dovezao do Ulcinja. Žurili smo. Cijev je ( i ona ima vijek kao sve na Zemlji ) popustila, pukla. Mirsada se rvala sa vodom.

Jedna ogoljena istina samo mi je mahnula, stojeći ispred očiju : nije mene nerviralo sve to što se desilo. U kući. Već što ja moram da završavam posao. Sve je to neko drugi radio, ne želeći ni time da me opterećuje. I sve uz osmijeh.

Eh, Vesna, Vesna.

20:00h

Nemam u sebi misli i ideja, vrijednih zadržavanja na njima.

Subota, 13.2.
1:25h

Čitao sam Hesea u prekidima. Između ispijanja hladnog soka ( tri puta ), guljenja pomorandže, koja je samo ostala bez kore. Sirota, tako će dočekati jutro u nadi da ću je na miru ostaviti, pripaljivanje ostataka Cohibe, koja je vjerujem isto mislila što i pomorandža. Ugasiću lampu. U namjeri da kao Hemingvejev starac Santijago. Sanjam lavove.

12:41
Da bih pojačao osjećaj neobičnosti pustio sam instrumental napolitanske muzike. Pahulje koji snažan vjetar uz povremeni zvuk prostire po pučini koja ne reaguje, snijeg po pijesku Male plaže, borovi koji, savijajući se istresaju sa ramena nagomilano bjelilo, sve to skupa kao dar prirode na koji nemam uticaj, unosi toplo ushićenje.

Slika pred očima , zvuci mediteranske muzike čine ovu subotu, njeno popodne jednim lijepim slikarskim platnom velikih majstora kojoj ova muzika daje drugu dimenziju, ne remetići ljepotu trenutka pred očim stavljenu.

Naprotiv , uvjerava me u istinitost trenutka.

15h

Kako prezreti smrt posle Hemingveja, kako pisati pisma nakon Floberovih, kako se odreći imetka slično Tolstoju, kako iskazati ljubav prema majci na Sabatov način, kako se srditi poput Kamija, kako opisivati predjele i zrnom ličiti na Turgenjeva , kako izmisliti iznenađenja, a da se ne zastidim Šekspira, kako prezreti birokratiju, a da je pogodi onako kako to uradi Leonov, kako ispijati pivo kao Bukavski, kako …kako.

Kako voljeti politiku poslije crnogorske zbilje ?

19:45h

Da li se snijeg zadržava na Vesninom grobu? Poput munje je to uletjelo, ovog trenutka u mene.

Suza je kanula.

7 KOMENTARI

  1. Misli promijeni Zoki i nestaće sumornost. Navlačiš bre mislima oblake na Sunce što dušu ti je zagrlilo i životnu snagu dalo. Danas je 15.02. Prigrli ovo što je sada! Čoveče ti si ukras ovog svijeta Lejla zna koliko si i ti sam uzvišen! Znaš li ti Čoveče, pusti bre, ne vraćaj se da živiš u prošlosti.I Kafka tvoj kaže da i kad si okružen lišćem žutim opalim, trebaš da vidiš svježe pupoljke proljeća – Ljubav. Nasloni svoje vrijeme na njeno i privilegovano ćeš voljen stariti! a koji ti žele dobro raduju se.Živi sda bre! Kakva bre divota bolnih redova!!?? Lejla draga tri zimska mjeseca se mogu ugrijati samo jednom toplom riječju. Ispuni tuđe i svoje srce Zoki radošću, Voljen si i pusti cvijet s proplanka tvoje naravi da do kraja procvjeta.Riječi tome služe ljudino

  2. Misli promijeni Zoki i nestaće sumornost. Navlačiš bre mislima oblake na Sunce što dušu ti je zagrlilo i životnu snagu dalo. Danas je 15.02. Prigrli ovo što je sada! Čoveče ti si ukras ovog svijeta Lejla zna koliko si i ti sam uzvišen! Znaš li ti Čoveče, pusti bre, ne vraćaj se da živiš u prošlosti.I Kafka tvoj kaže da i kad si okružen lišćem žutim opalim, trebaš da vidiš svježe pupoljke proljeća – Ljubav. Nasloni svoje vrijeme na njeno i privilegovano ćeš voljen stariti! a koji ti žele dobro raduju se.Živi sda bre! Kakva bre divota bolnih redova!!?? Lejla draga tri zimska mjeseca se mogu ugrijati samo jednom toplom riječju. Ispuni tuđe i svoje srce Zoki radošću, Voljen si i pusti cvijet s proplanka tvoje naravi da do kraja procvjeta.Riječi tome služe

  3. Misli promijeni Zoki i nestaće sumornost. Njima navlačiš oblake na Sunce što dušu ti je zagrlilo i životu smisao daje. Naša draga Lejla zna koliko si i ti sam uzvišen! Znaš li ti Čoveče, pusti bre, ne vraćaj se da živiš u prošlosti. Danas je 15.02. Prigrli ovo što je sada! I Kafka kaže da čovek iako je okružen žutim lišćem opalim, treba da vidi svježe pupoljke proljeća – Ljubav. Nasloni svoje vrijeme na njeno i privilegovano ćeš voljen stariti! a koji ti žele dobro raduju se. Kakva bre divota bolnih redova!!?? Lejla draga tri zimska mjeseca se mogu ugrijati samo jednom toplom riječju. Napuni tuđe i svoje srce Zoki radošću, Voljen si i pusti cvijet s proplanka tvoje naravi da do kraja procvjeta.

  4. Misli promijeni Zoki i nestaće sumornosti. Danas je 15.02 Čovječe, i ti si ukras ovog svijeta. Lejla i tvoju veličinu poznaje. Niko se u prošlost nije vratio da živi.Kafka tvoj kaže da i kad si okružen otpalim lišćem suvim, moraš vidjeti i svježe zelenilo proljeća – pupoljak Ljubavi. Nasloni svoje vrijeme na njeno i privilegovano radostan ćeš stariti.Voljen! Živi bre to što jeste sada, a ne što draga nam Lejla misli da trebaš ili što je nekad bilo. Navlačiš bre mislima oblake na Sunce koje ti snagu životnu vraća i dušu ti grli. Kakvi divotni redovi boli!!?? Tri zimska mjeseca možeš ugrijati jednom lijepom riječju. Ispuni bre srce radošću, riječi za to služe.

  5. Čak i da ne znamo o njoj sve to rijetko ljudski uzvišeno, kako nam je opisujete, vaša Vesna vrijedjela bi svijetu zbog ovih divotnih redova boli koje iz vas izvlači ..

  6. Kako se buditi u zemlji u kojoj nemaš sigurnost?
    U kojoj se svakodnevno broje i prebrojavaju lupeži.
    Kako živjeti u neizvjesnosti i čekati red na covid i na slobodnu postelju bolničku?
    Do kad s mukom bez glasa, pred čituljama s novim jutrom?
    Kako živjeti od izbora do izbora, bez valjanog izbora?
    Kako dočekati još jedno zapatano proljeće?
    Kako, poštovani gospodine Piperoviću, čitati u miru tople sobe?
    Kojim temama puniti pero a da ne zarđa od otrova oko nas?
    Dani u Dnevniku zbijeni i drhtavi kao pokisli psići!
    Pišite,čitam i čekam

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]