PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (26)

2

Zoran Piperović

Nedjelja, 11.4.

22h

Sad pročitah da je Draginja Vuksanović na tviteru objavila pjesmu dr. Iva Jovićevića.

Ne znam da li je pročitala njegovu knjigu “Dnevnik jednog federaliste”.

Možda i jeste. Samo ne znam kako je doživjela (ako je pročitala ) da jedan od najučenijih Crnogoraca kaže za sebe. Na samom početku dnevnika. Da je Srbin iz Riječke Nahije.

Knjigu je pisao u Francuskoj. Gdje je bio sa Gospodarom . Znači, posrbica. Jel’da?

Ponedjeljak, 12.4.

16:50h

Crnogorske sudnice su mjesta najvećeg epidemološkog rizika. To u stvari i nijesu sudnice. Male prostorije u kojima advokati često predmete drže u skut. Ili, ako ih je više, sjede jedan drugome, da ne karikiram mnogo, na to mjesto.

Da se pobuniš, badava. Sudijina je zadnja. Da kažeš učtivo da je rizično, neće te čuti.

Tek da prozboriš da je sud mjesto koje, prosto, tek ne smije mjere da krši. Kazali bi da političke parole dižeš.

Ima simbolike u svemu ovome.

Ali. Tragično je. Jer, nema iznenađenja.

Utorak, 13.4.

18h

Grmi. Šum bujične vode kroz oluk završava negdje ispred zgrade, isporučujući kišnicu ulici.

Crni oblaci. Jesenji. U mjesecu kada okolno drveće dobija zeleno društvo.

Čitam sudsku praksu ( zbirku) koju je iz Beograda donio prof.dr. Dejan Mirović.

Kakva edukacija. Iz događaja koji su oduzimali živote. Nekada svirepo, nehatno, u nužnoj odbrani. Ali, uvijek tragični.

Sa ovim iskustvom, u ovim godinama, korisno. I kao potvrda onog starog pravila:
Nikada se sve neće znati. Sve pročitano – novo iskustvo, spoznaja.

Srijeda, 14.4.

15h

Glava me boli. Mnoštvo razgovora, isto toliko tompusa, uzrok su tome. Svaki razgovor, različit, težak. Kontrolišem emocije spolja. Mora da se u meni desi nešto što ne osjetim, a to nešto utiče. Stvara nelagodu koja oduzima elan. Hvatam se mjerača pritiska .

18:30h

Ostavio sam u Ulcinju “Tunel” Ernesta Sabata. Čitam ga “sto godina”. Ne znam zašto, ovog trenutka pomislih na tu sjajnu knjigu. Iz vizure mojih živaca, sjajna jer i nema baš mnogo stranica. Ko će dočekati kraj neke debele knjige, kad se inače, ničemu kraj ne vidi.

Petak, 16.4.

15:10

Čekam da mi se javi stranka. I zato sam odložio put za Ulcinj.

Sjutra će, čujem, kiša. I neka. Još ako bude jugo, biću spokojan. Kada podigne more, lomi borove, onako blažen i topao, stavlja mi , neprestano, uporno , milo, cijelo djetinjstvo pred očima.

Oživi svo noćno lomljenje talasa o rivi, Maloj plaži, koje je širilo zvukove nalik neprestanoj grmljavini. Negdje daleko. A opet tu. U sobi, dvorištu. Sav ukus soli koji, odvojen od talasa ispuni zaliv, nozdrve. Ostavljajući u grlu ukus mora.

Najveći dar prirode koji potvrđuje svojstvo primata, kada miris u trenu vrati davno doživljeno.

18h

Sada se sjetih sinoćnjeg sna. Letio sam, ali ne kao ptica, nekako drugačije, ne mogu da se sjetim kako, uglavnom, letio sam, bio u vazduhu i bilo je sve stvarno, i to radio iznad brda i planina , i sniježnih visova, nekog zelenog jezera okruženog travom, niskom travom, ne baš zelene boje , ni osušena nije bila, ne znam u stvari na čem je ličila, ali ipak trava, nekako sam se spustio na površinu vode i valjao se po njoj, to me je i čudilo, to da mogu da se valjam po površini jezera, a onda sam bio riba, to me nije čudilo i nisam se pitao otkud ja riba. Mala.

Subota, 17.4.

10h

Slabi plamičak iz petrolejke koja je ubogo izgledala, treperio je i nedovoljno obasjavao unutrašnjost barake koja se jedva držala nad rijekom.

Obložena crnim terpapirom spolja, preko kojeg su, da bi ga održale, bile zakucane male drvene lestvice, odslikavala je siromaštvo.

Četiri kreveta na dva kraja unutrašnjosti, jedan iznad drugog, sklepanih od dasaka, pod od pijeska i prastari šporet koji se ložio od granja ubranih u divljini iza nje, sačinjavao je unutrašnjost čiji se neprijatni vonj nije mogao definisati. Valjda smiješan od tragova ulja sa tiganja, mirisa končanih mreža , alkohola, razasutih konzervi, vazduhom je odzvanjao nelagodom. Koja se nije izbjegavala. Naprotiv.

Bila je divlja, otuđena od svake civilizacije, iskonski duševna, prisna, željena.

Bili su aprilski dani s početka sedamdesetih godina kada se kubla ( fraga) lovila.

Čamac je na provi imao spremnu mrežu. Uz pomoć vesala on se kretao prema drugoj obali, mreža bi bila puštana tako da pregradu rijeku. U mrklom mraku, po nebeskoj tišini, matica rijeke gurala bi čamac i mrežu skoro do ušća. Nakon što bi bila izvađena, baterijskom lampom davao bi se signal drugoj ekipi da mogu krenuti u pohod ka ulovu.

Zvuk motora ( pente) odjekivao je praznim bojanskim obalama , na kojima je iz pet-šest drvenih kućica izbijala slika tankim, skoro nestalnim plamenom kroz improvizovani prozor. Trska i šipražje tužno su se povijali od vjetra, civilizacija je izbijala kada se pred očima, skoro sviklih sa tonu teškom tamom, pomaljala vatra na bivšoj skeli, oko koje su se , pogureno sjedeći, okupljali ribari čekajući svoj red. I grijući se i rakijom čiji kvalitet je uvijek bio na zadnjem mjestu.

I tako do zore. Danima. Sve što se u svitanju vidjelo: umor, podočnjaci, poneka plastična gajba sa ulovom.

Strast se vraćala iznova, predveče. Pred novu avanturu.

Sirotinjsku.

12:49

Hladno je. Ružan je ovaj april. Izbijanje pupoljaka, novih listova, obijeljelih bagremova, po pravilu, pratilo je sunce u kojima se ljeto prepoznaje.

Sivo bijela površina mora i oblaci koji liče na okačene tmurne krpe o nebeski svod.

Došao je Vuk. Pubertetski brkovi, po koja akna po čelu. Visok. Pubertetlija. Miran. Osmak. Planiraju mu roditelji srednju školu u Italiji. Koju ću da ispatim. Znam unaprijed.

Pas Tofi cvili, jer su ostali zagrebli na Pristan, ostavljaući ga zamišljenom Vuku u mojoj naravi. Moraće da nađe zabavu.

14h

Nikada nijesam volio manje organizovane zajednice. Esnafske ili političke. Ustrojene po sistemu gdje se uspostavljena pravila i hijerarhija moraju poštovati. I kada sam po prirodi posla bio u njima, bio sam uvijek sam. I gledao da svom porivu udovoljim ne remetići spoljnju, tobože potrebnu glazuru. Ne funkcionišem u koordinaciji, posebno ako mi je stav protiv uspostavljenog poretka. Odem iza kulise. Štancovani rezoni, tupavi žargon, umišljenost. Glumatanje da se neko razlikuje od običnih ljudi. Prezirao sam to duboko. I danas poštujem kod sebe ( pored mnogo sopstvenog čemu se ne divim) taj stav. Možda nije dobar, sinekuran. Ali, slobodan je.

Sve te strukture napravljene po zanimanju, novcu, afinitetima, rađaju pojedince koji počinju da liče jedan na drugoga.

Isto namiguju, slično se keze, jedu istu hranu, vole isti tip žena, identično se druže, vesele.

Samo tuguju različito. Jer, tuge i muke odslikavaju što se ne može promijeniti. Karakter.

18h

Vrlo često su mi političari, nacionalisti, kolumnisti, novinari, dežurni potpaljivači, jednako odvratni.

I tada žalim sebe.

19h

Ustao sam nakon tvrdog sna kojeg uvijek podari pinješka tišina. I umalo se srušio. Na mjeraču pritiska pokazivalo je 80 sa 40. Nevjerica me je umalo dotukla. I srce koje je galopiralo.

Razlog? Ili sam greškom popio duplu dozu tableta za njegovo obaranje. Ili je pritisku samom tako došlo. Ima i on pravo na to.

Kako ga podići osim na način kojim ga i kada je oho-ho visok , maltretiram.

Tompus je već bio upaljen, glava se baš naslonila na nalakćenu lijevu šaku, a ja sam junačkom desnicom ovo ispisao.

Nedjelja, 18.4.

10h

Prosto je nevjerovatno, kako se, ako čovjek upregne mozak, kod nekih političara i političarki, po gestikulaciji, izrazu lica, držanju tijela, izgovoru, mogu vidjeti (uočiti) karakterne crte, koje nijesu zavidne. I prostakluk.

2 KOMENTARI

  1. Misao mi pod ljubičasto svitkanje groma zaustaviste, Zorane…
    I odmah pjevušim onu staru Đorđi Peruzivića:Di si bija kad je grmilo….
    Najviše prezirem one što ih ne bi kad je grmilo….
    A onda izviruju gmizeći kad se stiša i grabe od svjetlosti sunca za sebe kao svoju pobjedu.

  2. Pogled sa visina, poetskih i ljudskih.
    Pogled iz onih magičnih dubina plićaka jedne duše.
    Duše mučene onim što u ovom svijetu jeste i onim i, iznad svega, onom, što u tom svijetu nisu.

    Obavezna lektira za ovaj naš svijet iz koga lijepa i obavezujuća riječ bježi..

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]