PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (28)

2
Zoran Piperović

Četvrtak, 29.4.
16:30h

Ništa se ne dešava osim stereotipnosti. Suđenje, Hilton, TV, čitanje. I da hoću da kreiram nedoživljeno, prostije rečeno, da izmislim nešto, ne umijem.
Prepoznalo bi se odmah.

18h

Topli vjetar, onaj koji baš nikome ne ide na živce, povija procvjetalo granje. Ljulja se sve zeleno, ispod plavog, oblacima netaknutog neba. Dvije boje koje dokazuju postojanost i ljepotu prirode. Vječne i ne slučajno odabrane kada se svijet stvarao.

20h

Danas je bila sjednica UO Košarkaškog saveza Crne Gore.
Za direktora svih reprezentacija izabran je Filip Patković, bivši košarkaš, intelektualac. Bio sam mu jedan period (kratki) predsjednik u KK Ulcinju.
Za generalnog sekretara Saveza izabran je Darko Ivanović, eks košarkaš “Budućnosti” i Lovćena. Talentovani bankar.
Obojica su ostavila profesionalna i stalna zaposlenja, zarad ljubavi prema košarci. Svu sreću im želim.

Petak, 30.4.
14h

Jedna mačka, boje kao da su po njoj istovremeno prosuti pepeo i snijeg, prednjom desnom šapom kopala je nešto po komšijskoj bašti , kupač je nesigurno gazio plićakom prema dubini na Maloj plaži, niotkuda došavši, oblaci su prekrili sunce, meni je pala pepeljara sa stola na terasi, pretvarajući se u desetine sitnih komada, razastrtih svud okolo.

18h

Poklonio mi je Miško pakovanje “Davidoffa”. Volim tompuse te marke. Kada nema “Kohibe” i “Monte Krista”, dobar , čak ravan njima, je i ovaj poklonjen.
Više i češće vučem dim nego što bacam pogled na Remarkovu “Noć u Lisabonu“ , koju čitam već pune četiri godine. Bez nade da ću je završiti.
Pojeo sam plazmu i mlijeko. Sunce se muči ovog popodneva u namjeri da najavi sjutrašnji maj.
Hoću li imati snage da odem do groblja?
Za pješačku avanturu nemam volju. Nevaspitano sam neraspoložen za neizbježne susrete sa onima koje bih sreo na ulici. Zatim i morao da se rukujem i pričam sa njima.
Zbog ovakvog mog stava, najmanje što im treba danas je susret sa mojom neiskrenošću.

Subota, 1.5.
10h

Najljepše groblje na Balkanu bilo je pusto. Ušao sam kroz poluotvorenu kapiju i spustio se do Vesninog groba. Iznad mora. Stavio sam desni ruku na ploču i na mah pomislio da će osjetiti. Da sam tu. Da nije sama. Konačno. Zavrtjelo mi se u glavi. Očistio sam iglice koje padaju sa okolnih borova i prekrstivši se tri puta, nekako uspio da se popnem do ulice koja dijeli crkvu Sv. Nikole od groblja. Nešto, što liči na kišu, počelo je odozgo da pada .
Sjutra ću ponovo doći. I donijeti ružu koju je prije tri decenije posadila u bašti.

14h

Treba umijeti kontrolisati nacionalni temperament i stremljenja. Jerotić kaže da nema potpuno zrele ličnosti ili potpuno integrisane. Već da postoje stupnjevi zrelosti. Dakle, ja definitvno neintegrisan, svakog dana imam priliku da u depo sopstvenog nesavršenstva odlažem spoznaju da neki i neke, ništa ne rade na vaspitavanju sopstvene moralne higijene.

16h

Težnja za (zlo)upotrebom komoditeta i komfora, trka za tim spoljnjim stanjem, eliminisanje iz svijesti drugih ljudskih nadražaja, daje nam siguran signal da ima infantilne degradacije kod osoba koje srećemo i mislimo da su sretni. U svojim unutrašnjim nesavršenostima oni to i jesu. Naravoučenije : ne ugledaj se . Uživaj u mrvicama na stolu i slobodi duha.

18h

Još ulazim u sopstvene dubine. I ne radim to bez sopstvenog straha zbog onoga što mogu naći. Dolje, na dnu dubine.

20h

Čitao sam i shvatio da samoća i usamljenost nije jedno te isto. Samoću biraš. U usamljenost te guraju okolnosti. I nikada nije poželjna.

20:20h

Samo moć, polako, tiho, skoro neprimjetno, izoluje, osami nekoga. I tada postaje duševna patnja. Kako je pobjediti? Skromnošću. Jung kaže : tada pokušajte da siđete i naučite skromnost i nećete nikada više biti sami.

23h

Za Vaskršnje praznike majka je, krišom od oca, farbala tri jaja. Za nas troje.
Sjećam se da je u malenu posudu stavljala koru crnog luka, polagala jaja.
Starija sestra bi bila na prozoru, da otac ne naiđe. Ako bi se i to dogodilo, farbanje je prestajalo.
Koliko sociološki zaključaka bih mogao od ovoga da izvedem. Bilo bi nepristojno prema vremenu i prilikama.
Ako bi se desilo da je otac naišao, išli bi ujutro kod gospođe ( tako su je i tada svi zvali) Nataše Gazivode i dobrog prote Nikole Ražnatovića po darove.
Farbali su jaja za Vaskrs i Marko Franeta, Boro Hajduković, Mašan Pavićević, Lazar Stojanović, Dušan Mirović. I tada je u ulcinjskom stanovništvu udio pravoslavaca bio 70%. I svi su se ponašali kao moj otac. Misleći da tako treba. I ja sam mislio da tako treba…Ali sam volio ofarbana jaja, ne znajući tada ni sam zašto. Možda, zato što sam mislio da to u stvari i nijesu jaja. Već nešto više od toga. Naravno, nepoznata mi je bila simbolična ravan. Ali, merkantilna jeste. Dobiješ nešto, a zauzvrat ne daš ništa. Ovo ništa odnosi se i na tadašnje moje spoznaje o Vaskrsu.

2 KOMENTARI

  1. …Sve što se desi, desiće nam se zajedno
    Da nisi upoznao mene bio bi ljut na život, pa ne bi imao ništa …ne bi znao sreća šta je i radost u uglu tvog osmjeha

  2. Gospodine Piperoviću!
    Nazdravlje Vam Vaskrs,Uskrs,kako god, sa sva tri prsta umočena u dušu.
    Jedan,dva,tri,četiri prsta i onaj peti je za šaku i stisak ruke.Jak.
    Onaj čijom se jačinom po meni, karakter mjeri.
    Osvitima zelene i plave na platnu života, želim Vam onaj zračkak radosti koji obasja i smjesti se u uglu oka.
    Vama je to dovoljno!

Leave a Reply to Dubravka Jovanović Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].