PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (3)

2
Zoran Piperović

Nedjelja, 18.10.

14:30

Čitam u Milankovićevoj knjizi “Kroz vasionu i vjekove” kako je sa crnogorskim mitropolitom Dožićem bio u Carigradu ispred delegacije Srpske pravoslavne crkve.

Veliki naučnik je bio oduševljen pojavom tog Moračanina. I sve je znao unaprijed. Računao klimatske promjene , promjene temperature unaprijed – za sto godina na polovima zemljine lopte. Samo nije mogao da predvidi da će se u Crnoj Gori roditi ljudi koji će post mortem Dožića učiti kako on u stvari nije bio to što je bio kad je putovao u Carigrad.

I od jednog Milankovića i od Dožića imamo savršenije. Nije to lako. I zato treba naredan biti. A ne košta ništa. Ako izuzmemo normalnost.

Ponedjelja, 19.10.

23:20

Mrzovolju osjećam. Težak sam, trom. Svaki pokret kao da mi je proračunat, izmjeren. To oduzima snagu, dah. Eliminiše volju. Razdraganost, kako mi to nedostaje. Badava razmišljam kako da radost u sebi udahnem. Da sam na sekund zadovoljan svojom zadovoljnom unutrašnjosti. Možda i na proplanku mrzovolje raste šareni cvijet iz koga će , ako ga uberem, buknuti razdragano šarenilo.

Utorak, 20.10.

14:17

Da mi ponude Republiku Ulcinj , odbio bih da uđem u vlast, reče danas moj drug Mehmet Zenka.

A što mu baš na um pade da mu to ponude? Kako će objasniti da se kao političar time poštapa, makar u kondicionalu.

Da li bi Republika Ulcinj bila susjedna država Crnoj Gori ? To ga Šuković nije pitao .

Srijeda, 21.10.

00:30

Bog imam manje vlasti od policije, kaže Berđajev. Da bi nas utješio, Jerotić to objašnjava  : Bog nam daje slobodnu volju i od nas očekuje ljubav. I sve što od njega tražimo preko toga – samoobmana je.

01:00

Tražimo političara koji gaji savjest. Istorija politike nema mnogo dokaza za tako nešto. Politika je racionalna djelatnost i savjesnost joj oduzima sjaj praktičnosti.

Ipak, tražimo ga. Jer ono što hiljade ljudi traži , možda to nešto i njih traži. Nećemo osjetiti gubitak i ako ništa ne bude, jer to iskustvo ionako nemamo.

22:58

Sjutra imam iznova teško suđenje. Kad god se radi o krivičnom djelu – ubistvo, traumatično je, teško za oštećenu porodicu , bolno.  Za mene još jedna omraza kod nekih ljudi samo zato što radim svoj posao. Nikada zamjerio nisam iako je bilo upadica i komentara koji bi se u drugim sredinama ( državama ) teško razumjeli. Bitno je da razumijem sebe. Dajem sve od sebe da istina bude na kraju što jasnija. Način na koji to radim moguće je da može da iritira, iako nema te namjere. Naprotiv. Možda i zbog toga vrlo često su  na mene “osjetljiviji” nego obično. Sve je to život u sudnici koji VOLENS-NOLENS svima trajno , traumatično i nevoljno ostane urezan. Trudim se da uvijek iz toga, čovjekom izađem.

Četvrtak , 22.10.

18:00h

Ima jedan široj publici nepoznati pjevač. Zove se Ševćet Hamidović, zvani Ringo. Ne znam odakle je taj dobroćudni delija. Možda iz Novog Pazara, Sarajeva. Znam da sve zagrmi kad zapjeva sevdalinke. Sve nataložene, neprospavane noći, svi potoci piva, svi zvuci harmonike izlete iza ćoška, krenu da teku ulicama meni u susret.

Zamislim livadu koju je pritiska hlad od bosanskih breza, hladan planinski potočić što žubori mazeći poređane pivske flaše i Ševćeta čiji glas odjekuje dolinama, jarugama.

Zamislim i sebe kako pored njega terciram. Zaboravljajući sve dokone ajvane koji ovih dana “rađaju” komite, svetosavlje i ostale junake koji normalnima kvare dan.

Petak, 23.10.

14:40

Neću da priznam da su moji nervi zaputili pustinjom gdje oluja nemilosrdno kroz kovitlac ne mari za njih, niti želim da učinim upitnim sposobnost unutrašnjosti do samog dna utrobe, da proizvede emocije koje bi rodila anđeoska krila. Hoću da vjerujem da je intelektualna snaga u meni još na stubovima koji mogu da izdrže strašne potrese proizišle iz nepoznatih dubina koje gromovito dolaze, kratko traju, demonstrirajući često rušilaštvo koje se, za čudo, može istrpjeti.

Ponedjeljak, 26.10.                                                                                                        23:30h

Bila je noć kojoj mjesec nije mogao ništa.Hladni vjetar ježio je morsku površinu.Nekoliko oblaka sa zapada žurilo je negdje.Ja sam sjedio zamotan u ćebe i gledao, valjda u jednu tačku.Siva mačka velike glave,sjedeći na zadnjim nogama.Žmirkala je očima, gledala me ,lijeno odlazila iza ćoška kuće.Vraćala se.Ušao sam po još jedno ćebe.Tjerajući inat sa skoro promrzlim nogama i umotavajući ih još jednom,zapalio sam tompus u namjeri da sam što više vani.Nije pomoglo ni to što ništa oko mene, i u meni nije bilo, a da je u podnošljivoj količini moglo da prija.I ne znam koliko je to trajalao.Nesnosni bol u kičmi,ne pitajući me, uveo me u zoru, unutra.

26.10.
18:18

Čuvati se treba tuđe neiskrenosti.Od svih loših osobina, to je jedna od onih koju ne posjedujem.Opasno je zato što se uvijek dockan vidi.

2 KOMENTARI

  1. Bože,
    Gospodine Piperoviću, pitam se ima li još RAJE?
    One od ćefa i meraka Ševćetovog.
    Ako beštija od korone otvori pute otišla bih do nekih za koje znam da im je dovoljno pivo i ćevapi.
    Da im u duši sve behara i sve cveta i da ih baš zabolje za Vladu, mandatara,ma i koronu.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]