PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (4)

5
Zoran Piperović

petak, 13.11.

10.30h

Probudio me neoprezni sunčev zrak, koji je, ne hajući za moj san, nemilosrdno probio nezaštićeno balkonsko staklo, iskoristivši odsustvo zavjese koja je, očito nezainteresovano, sve to sa sa strane posmatrala.

12h

Ima neobrazovanih ljudi, koje mi, tobože obrazovani, gledamo očima punim rezerve, sa nekom unutrašnjom manjkavošću. Kakva zabluda, kakva duševna, manjkava nekorektnost. Oni su često, ti ljudi, satkani od čistote, čestitosti. Strasti i ljubavi.

12.30h
Pazi da ne počnu da smiju tvojoj dobroti.

18:30h

Kako se reaguje kada prohujala sreća nastani oči, probudi zastalo srce?

Ushićenjem, pamučastim treperenjem sjećanja koje se vratilo? Kako god. Nikada ništa nećemo tako pamtiti kao što nesreću pamtimo.

Subota, 14.11.

13h

Dok je sunce pokazivalo svoju snagu, more je bilo jako plavo, veliko. Julsko.
Kada ga je oblak nalik na džinovsku ražu zaključao, svijetla bijela lopta, zadnjim atomima svoje veličanstvene, na tren opozvane snage, bacala je slabo srebro u obliku lijevka, razdvajajući plavu ogromnu poljanu na dva jednaka dijela.

17h

Volim Hanifa Kurejšija. Njegovo pisanje više liči na Flobera, nego na Pakistanca koji je postao engleski pisac.

18h

Ima onih kojima nikada nije dovoljno novca. I koji nikada neće reći da su dovoljno zaradili. Prokletstvo novca leži u faktu da je od gomile para, bolja samo ona veća. I zato je uvijek prisutna duševna bol, koja traje dok se zadnji cent ne uklopi u poslednji santimetar.

18.30h

Kada smo vesel bez razloga, djeci smo slični.

Nedjelja, 15.11.

14:00h

Već nekoliko dana konzumiram samo skakavicu (cipol). Bojanku. Koja se lovi samo u oktobru i novembru. Uglavnom u rijeci Bojani. Ulcinjani je zovu – jesenka.

Cijeli Ulcinj je jeo. Izrezana u komade. Tiganj, vrelo ulje i crni luk. Najfiniji i najukusniji obrok. Decenijama užitak. Koji je brisao razliku između siromašnih i onih drugih.

16h

Svako malo zovem Đorđija, Luku, Vuka. I uvijek isto pitanje: ima li nešto novo? A to novo je – temperatura, kašalj, bilo koji simptom.

21h

Obučem jaknu, stavim ćebe preko nogu, zapalim tompus , na terasi sjedim i gledam tri ulične svetiljke na Pristanu. Sve ostalo je u bojama nekog mekanog mraka.

Ponedjeljak, 16.11.

Tražio sam odlaganje nekih suđenja. Volim sudnicu, ali mi se u nju ne ulazi. Maske, mjerenje temperature, ne djeluje mi inspirativno. Naprotiv. Sputava me. Nekako mi oduzima slobodu, unosi nemir. A sudnica je mjesto za neopterećenu pažnju. Rasterećeni um od onoga što nije predmetom svrhe zbog čega sam tu.

17h

Tradicija uvijek ima jednu osobinu. Duševna je. Zar i Gete nije to često apostrofirao. Zato se slijedi, poštuje. Zato je uzrokom ponašanja i pravila svih zajednica ljudi koji drže do sebe. Ona je i patina na duši jednog naroda. I to takva da rađa nova ponašanja koja začinjenošću njome od staroga pravi nove vidike. Koji obično svoje utemeljenje imaju prije svega u moralu.

18h

Onaj ko te ne voli nesvjesno te podučava. Šta mora da radiš.

20h

Na pravoslavnom groblju u Meterizima juče sam, šetajući, naišao na tri groba. U njim su bile sahranjen Crnogorke koje su bile udate za Albance – Muslimane.

Poznavao sam ih .

Ni na jednom grobu ne piše ko ga podiže. Ko je ožalošćen.

Samo lično ime ispod slike. Tužno. Jer su imale porod.

22:30

Zove me Luka i pita šta mu preporučujem večeras. Beket ili Džojs? I dodaje da je našao dva nova Dnevnika Šandora Maraia.

Treba ti energije, i malo ludila, ali ne pred spavanje, preskoči Džojsa.

Beket ti nije za doba kada spremaš ispite.

Marai je tužan, malo depresivan. Ali i često sa navalam optimizma. Uzmi njega.

Nije bilo mnogo iskrenosti malo prije.

Kakav Beket, Džojs, Morai, pomislio sam u sebi. Što će ti oni, danas i ovdje. Reći ću mu to. Ne znam kako i kada. To se mora suptilno obrazložiti. Ponosan sam na njegovu ambiciju, zabrinut da mu ta ista ambicija ne oduzme nagon za nešto što je ovo vrijeme i sistem vrijednosti donio. A tiče se golog života. Znam da je ova roditeljska briga lišena normalnog. Ali je rodila praktičnost. I briga. Neke podrazumjevajuće normalnosti su za podrazumjevajuća normalna vremena. Intelektualnost je često znala da pojede egzistenciju.

5 KOMENTARI

  1. A što da ne diraju.Ali su Sbijom zaštićeni kao da nemamo sebe i svoj identitet.
    Dirati i iščeprkati sve do kraja Ulcinjaninu dobri.

  2. “U zemlji lažnih vrlina ni krivice ne mogu biti prave”-Basara
    Prvo što mi je palo na pamet a nijesam mogla da odolim, je da Vam baš ovu misao pošaljem u lijevku kako kažete svijetle bijele lopte.
    Ko zna što će se još lijevkom procijediti.
    Ostajte zdravo, bez simptoma.

    • Duco,
      Prepotnajem ti stil i misao a to je najvažnije za pjesnika.
      Divne su ove korespodencije sa gospodinom Piperovićem.

  3. Sa vama uvijek nova dimenzija vremena.
    I jezika.
    Ispunjenija,ljepša, smislenija.
    Nostalgično zagledana u ovu našu ne bas lijepu stvarnost.

  4. Slušaju li te, Piperu, bar sada oni kojima si nacrtao, godinama ranije, da će se ovo desiti. Da ne diraju Crkvu,ćirilicu, Njegoša …

    Mada, i dalje djeluju neznaveni i nisu te još razumjeli, izgleda..

Leave a Reply to Frend Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].